U razdoblju velikih infrastrukturnih ulaganja kriterij najniže cijene ne može biti jedino mjerilo uspješnosti, a Hrvatska, slijedeći smjer europskih politika, javnu nabavu treba promatrati kao instrument gospodarske otpornosti, industrijskog razvoja i nacionalne sigurnosti. Zaključak je to međunarodne konferencije koju su zajednički organizirali Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatska udruga poslodavaca “Geopolitics and Public Procurement”, koja je u prostorima Fakulteta ove godine okupila vodeće pravne i ekonomske stručnjake.

Dvije perspektive

Kombinacija akademske i praktične perspektive međunarodnih i domaćih autoriteta iz područja javne nabave, među kojima su prof. Roberto Caranta (University of Turin), prof. Sarah Schoenmaekers (University of Maastricht), dr. Annamaria La Chimia (University of Nottingham), prof. Pedro Telles (Copenhagen Business School), Hrvoje Stojić (glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca), Maja Kuhar (predsjednica DKOM-a) donijela je uvid u činjenicu da se Europska unija nalazi u razdoblju u kojem javna nabava više nije samo administrativni postupak odabira najpovoljnije ponude, već važan alat za jačanje otpornosti europskog gospodarstva, zaštitu strateških sektora i očuvanje konkurentnosti europske industrije. Glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca Hrvoje Stojić, predstavio je rezultate analize makroekonomskih učinaka infrastrukturnih ulaganja na hrvatsko gospodarstvo.

Tržišna neravnoteža

“Analiza pokazuje da način provedbe javnih investicija izravno određuje koliko će koristi od njih ostvariti hrvatsko gospodarstvo te upozorava na problem socijalnog dampinga. Ponuditelji iz pojedinih trećih zemalja, nepotpisnica GPA sporazuma ostvaruju znatnu troškovnu prednost zahvaljujući bitno nižim troškovima rada i drukčijim regulatornim standardima, a ne zbog više produktivnosti ili inovativnosti”, istaknuo je Stojić, napomenuvši da “takva tržišna neravnoteža stavlja hrvatske i europske građevinske tvrtke u nepovoljan položaj te dugoročno smanjuje njihovu konkurentnost i sposobnost ulaganja”.

Naglašava kako zaštita tržišta ne znači zatvaranje tržišnog natjecanja, nego uspostavu jednakih uvjeta za sve sudionike uz poštivanje načela javne nabave s posebnim naglaskom na načelo reciprociteta. Javna sredstva trebaju stvarati najveću moguću dodanu vrijednost za hrvatsko gospodarstvo, jačati domaće kompanije i očuvati stručne kapacitete nužne za provedbu budućih investicijskih ciklusa, poručuju organizatori.