Što povezuje bakterije otporne na antibiotike i građevinski sektor? Na prvi pogled vrlo malo. No upravo se u ta dva područja kriju neki od najvećih izazova budućnosti – zdravstveni i klimatski. Među ovogodišnjim sudionicima programa Pokreni nešto svoje nalaze se i Lyzor Tx te Metastruct, hrvatski projekti koji pokušavaju odgovoriti na te izazove kombinacijom znanosti, tehnologije i poduzetništva.

Dok Lyzor Tx razvija platformu koja bi mogla ubrzati razvoj personaliziranih terapija za pacijente kojima antibiotici više ne pomažu, Metastruct traži način da građevine budu jednako sigurne, ali znatno učinkovitije u korištenju materijala i energije.

Lyzor Tx: Umjetna inteligencija u borbi protiv jedne od najvećih prijetnji modernoj medicini

Otpornost bakterija na antibiotike već danas predstavlja ozbiljan globalni zdravstveni problem, a stručnjaci upozoravaju da bi posljedice u desetljećima pred nama mogle biti dramatične. Ako se trend nastavi, infekcije koje danas rutinski liječimo mogle bi ponovno postati smrtonosne, a brojni medicinski zahvati koje uzimamo zdravo za gotovo, od ugradnje umjetnih zglobova do transplantacija organa, nosit će znatno veći rizik.

Upravo zato sve više pozornosti privlači fagoterapija, pristup koji koristi bakteriofage, viruse koji ciljano napadaju i uništavaju bakterije.

Iza projekta Lyzor Tx stoji interdisciplinarni tim koji uz Lorenu Derežanin čine još Zoltan Marić, Sandra Kolundžija i Mateja Sigur. Njihova kombinacija stručnosti iz područja umjetne inteligencije, strojnog učenja, računalne biologije i biologije bakteriofaga omogućila je razvoj platforme koja spaja naprednu analitiku s jednim od najperspektivnijih područja suvremene medicine.

„Bakteriofagi su vrlo specifični. Za razliku od antibiotika, koji djeluju široko i pritom uništavaju i korisne bakterije, bakteriofagi ciljaju samo određene bakterijske vrste i pritom su bezopasni za ljudske stanice“, objašnjava dr. sc. Lorena Derežanin iz Lyzor Tx-a.

Iako se fagoterapija koristi više od stoljeća u pojedinim dijelovima svijeta, njezina šira primjena i dalje je ograničena jednim velikim problemom – svaki pacijent zahtijeva individualan odabir odgovarajućih bakteriofaga.

„Za svakog pacijenta potrebno je pronaći bakteriofage koji mogu učinkovito napasti upravo njegov bakterijski soj. Danas to znači dugotrajna laboratorijska testiranja velikog broja mogućih kombinacija. U nekim slučajevima taj proces traje mjesecima, što je kod ozbiljnih infekcija luksuz koji pacijenti nemaju“, kaže Derežanin.

promo

Poslodavci više ne traže samo diplomu: zašto visoka učilišta moraju mijenjati način obrazovanja

promo

Što zapravo kupujete kada kupujete automobil?

Tu nastupa Lyzor Tx. Njihova platforma koristi umjetnu inteligenciju kako bi analizirala genetske karakteristike bakterija i bakteriofaga te predvidjela koje su kombinacije najizglednije za uspješno liječenje.

„Naš model ne zamjenjuje laboratorij, nego ga čini neusporedivo učinkovitijim. Umjesto da istraživači kreću od stotina mogućih kombinacija, mogu odmah testirati mali broj najperspektivnijih kandidata. Cilj nam je isti princip primijeniti i na predviđanje učinkovitosti kombinacija više bakteriofaga, što je danas jedan od najzahtjevnijih dijelova procesa.“

Takav pristup mogao bi biti posebno važan u liječenju multirezistentnih bakterija, koje su razvile otpornost na više skupina antibiotika istodobno.

„Prema međunarodnim procjenama, antimikrobna rezistencija mogla bi do 2050. godine uzrokovati oko deset milijuna smrti godišnje. Upravo zato postoji sve veća potreba za terapijama koje djeluju neovisno o antibioticima“, ističe Derežanin.

Tim je za početak fokusirao razvoj na infekcije umjetnih zglobova, među najtežim infekcijama za liječenje. Problem nije samo otpornost bakterija, nego i stvaranje biofilma, zaštitnog sloja koji bakterijama omogućuje da prežive čak i kada antibiotici djeluju.

„Prva klinička istraživanja pokazala su da bakteriofagi mogu biti posebno učinkoviti upravo protiv biofilma. U objavljenim slučajevima pacijenti koji godinama nisu reagirali na liječenje ponovno su mogli normalno hodati nakon kombinacije fagoterapije i antibiotika.“

No potencijal tehnologije ne završava na ortopediji. Fagoterapija se istražuje i kod kroničnih infekcija kostiju, infekcija mokraćnog sustava, cistične fibroze, dijabetičkih rana, pa čak i kod transplantacijskih pacijenata koji zbog oslabljenog imuniteta često razvijaju teške infekcije.

„Kada razgovaramo s liječnicima, njih ne impresionira brzina umjetne inteligencije sama po sebi. Najviše ih zanima mogućnost da se pacijentu izbjegne još jedna operacija, nova hospitalizacija ili najgori mogući ishod. To je stvarna vrijednost ovakve tehnologije.“

Dugoročna vizija tima uključuje i stvaranje hrvatske zbirke karakteriziranih bakteriofaga spremnih za terapijsku primjenu.

„Željeli bismo da Hrvatska dobije vlastitu banku bakteriofaga. Naša platforma može pomoći i u liječenju i u izgradnji takve zbirke jer pokazuje protiv kojih bakterija još nemamo dovoljno učinkovite bakteriofage. Voljeli bismo da upravo iz Hrvatske krenu prvi koraci prema široj primjeni fagoterapije za pacijente kojima antibiotici više ne pomažu.“

Metastruct: Građevine inspirirane prirodom

Dok Lyzor Tx pokušava riješiti jedan od najvećih zdravstvenih izazova budućnosti, Metastruct se bavi pitanjem koje postaje sve važnije za gradove, gospodarstvo i okoliš – kako graditi uz manju potrošnju resursa.

Građevinski sektor među najvećim je potrošačima sirovina i energije na svijetu, a velik dio emisija ugljikova dioksida nastaje upravo tijekom proizvodnje i ugradnje građevinskih materijala. Zato je svaki kilogram materijala koji se može uštedjeti istovremeno i financijska i okolišna ušteda.

Osnivačica i direktorica Metastructa, dr. sc. Lucija Stepinac, kaže kako je temelj njihove tehnologije vrlo jednostavna ideja: koristiti materijal samo ondje gdje je doista potreban.

„Inspiraciju pronalazimo u prirodnim sustavima koji su tijekom milijuna godina evolucije postali iznimno učinkoviti. Slične principe možemo vidjeti u ljudskoj kosti, krilima leptira ili drugim strukturama koje postižu veliku čvrstoću uz vrlo malu količinu materijala.“

Kako bi to postigli, u Metastructu koriste topološku optimizaciju – metodu kojom se konstrukcija oblikuje prema stvarnim opterećenjima kojima će biti izložena.

„Klasično projektiranje često polazi od dodavanja materijala kako bi se povećala sigurnost. Topološka optimizacija ide drugim putem. Analiziramo kako se sile kreću kroz konstrukciju i materijal postavljamo samo ondje gdje stvarno doprinosi nosivosti, krutosti i stabilnosti.“

Rezultat su lakše konstrukcije koje troše manje resursa, proizvode manje otpada i stvaraju manji ugljični otisak od konvencionalnih rješenja.

Ipak, uvjeriti tržište da manje materijala ne znači i manju sigurnost nije jednostavan zadatak.

„To je jedan od najvećih izazova. Ljudi intuitivno vjeruju da je masivnije automatski sigurnije. No inženjerska stvarnost nije tako jednostavna. Primjerice, mnogi bi za kuću prije odabrali masivnu konstrukciju nego lagani čelični sustav, iako upravo čelične konstrukcije omogućuju gradnju nekih od najviših i najzahtjevnijih građevina na svijetu.“

Zato tim veliku pozornost posvećuje prototipovima i demonstracijskim projektima.

„Investitori i projektanti najlakše prihvaćaju inovacije kada vide konkretne rezultate. Manju potrošnju materijala, niže troškove, manji ugljični otisak i potvrđenu razinu sigurnosti.“

Stepinac smatra da će financijska računica još neko vrijeme ostati glavni motiv za prihvaćanje ovakvih rješenja, ali da se situacija ubrzano mijenja.

„Održivost sama po sebi još uvijek rijetko otvara vrata, ali sve češće odlučuje o tome hoće li projekt dobiti financiranje ili zadovoljiti regulatorne zahtjeve. Emisije ugljikova dioksida više nisu samo komunikacijska tema, nego postaju dio stvarnih investicijskih odluka.“

Upravo zato u Metastructu vjeruju da se ekonomičnost i održivost ne mogu promatrati odvojeno.

„Ako konstrukcija koristi manje materijala, automatski se smanjuju troškovi, količina otpada, transport i emisije. Kod dobro projektiranog sustava jedno proizlazi iz drugoga.“

Među dugoročnim ambicijama projekta nalazi se razvoj prve 3D printane kuće temeljene na principima topološke optimizacije, no prvi koraci vjerojatno će biti vidljivi kroz manje građevine i elemente urbane opreme poput nadstrešnica, paviljona, klupa ili bukobrana.

„Takvi projekti omogućuju bržu primjenu i stvaranje povjerenja u tehnologiju. Upravo kroz njih želimo pokazati da ovakvi sustavi nisu samo zanimljiv koncept, nego stvarno rješenje za budućnost gradnje.“

Pokreni nešto svoje

Lyzor Tx i Metastruct među deset su poduzetničkih timova odabranih u ovogodišnjem izdanju programa Pokreni nešto svoje, koji već desetu godinu zajednički provode Philip Morris Zagreb i ACT Grupa. U ovogodišnjem ciklusu pristiglo je gotovo 300 prijava, a sudionicima su na raspolaganju bespovratna sredstva te šestomjesečna mentorska i edukacijska podrška ukupne vrijednosti oko 90.000 eura.

„Program Pokreni nešto svoje pokrenuli smo s ACT Grupom prije deset godina s ciljem pružanja podrške malim hrvatskim poduzetnicima i startupovima koji razvijaju inovativne proizvode i usluge s pozitivnim društvenim učinkom. Od početka nam je bilo važno da podrška ne bude samo financijska, nego i mentorska, razvojna i vidljiva, da poduzetnicima otvorimo prostor za povezivanje, razmjenu iskustava i pristup znanjima koja im mogu pomoći u rastu. U program smo dosad uložili gotovo milijun eura, ali njegovu vrijednost ne gledamo samo kroz financijski iznos. Najvažnije nam je što je Pokreni nešto svoje s vremenom izrastao u prepoznatljiv i ozbiljan oblik podrške mikropoduzetnicima koji žele rasti odgovorno i dugoročno.

U ovoj jubilarnoj godini program smo dodatno osnažili suradnjom s HUP-om i Ekonomskim fakultetom u Zagrebu, kako bismo sudionicima ponudili još snažniji spoj poslovnog iskustva, akademskog znanja i prilika za umrežavanje. Posebno smo ponosni i na zajednicu koja se oko programa izgradila, mrežu poduzetnika, mentora i partnera koje povezuje sličan način razmišljanja: odgovoran, dugoročan i usmjeren na stvaranje pozitivnog društvenog učinka“, rekla je Dijana Najjar Raškaj, rukovoditeljica komunikacija tvrtke Philip Morris Zagreb i koordinatorica programa.

Program je dosad podržao 78 mikro poduzetnika, a prema analizi ACT Grupe svaki euro uložen tijekom 2025. godine generirao je 4,86 eura društvene vrijednosti.

„ACT Grupa već više od 20 godina radi na izgradnji puta prema boljoj ekonomiji, ekonomiji koja osnažuje poduzetnike, zajednice i sve dionike uključene u stvaranje pozitivnih društvenih i okolišnih promjena. U tom procesu važno je jačati kapacitete u znanju, upravljanju utjecajem i poslovnom razvoju, posebno kod malih i srednjih poduzetnika koji su okosnica gospodarstva.

Upravo zato program Pokreni nešto svoje ima važnu ulogu. Danas je prepoznat kao akcelerator koji mikropoduzetnicima pruža dubinsku podršku u razvoju poslovanja i povećanju njihova pozitivnog utjecaja na društvo i okoliš. Naša podrška nadilazi klasično mentorstvo — tim ACT Grupe postaje svojevrsni privremeni član poduzeća, provodi dubinske menadžerske analize i aktivno sudjeluje u planiranju poslovnog razvoja. Na temelju toga krojimo personaliziranu podršku za svakog korisnika. Naš je cilj da poduzetnici iz programa izađu s konkretnim alatima za rast, jasnim razvojnim smjerom i osnaženim kapacitetima”, istaknula je Ana Brigović, voditeljica podrške poduzetnicima i poslovnog razvoja ACT Grupe i koordinatorica programa.

* Sadržaj omogućio Philip Morris Zagreb