Svibanjska inflacija od 5,2 posto, mjerena nacionalnim indeksom potrošačkih cijena, ponovno je Hrvatsku svrstala među zemlje s najbržim rastom cijena u europodručju. Prema Eurostatovu harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena, inflacija je u Hrvatskoj iznosila 4,9 posto, dok je prosjek eurozone bio 3,2 posto. Time je Hrvatska četvrta zemlja eurozone po visini inflacije.

Sama razina inflacije nije iznenađenje. Posljednjih mjeseci i Europska komisija i Europska središnja banka upozoravaju da bi se inflacija mogla spuštati sporije nego što se očekivalo početkom godine. Puno je važnije što ta brojka govori o fazi u kojoj se nalaze europsko i hrvatsko gospodarstvo.

Posljednje dvije godine inflacija je bila priča o cijenama. Danas postaje priča o gospodarskom rastu. Početkom godine prevladavao je optimizam da je inflacijska kriza uglavnom iza Europe. Taj optimizam nije dugo trajao. Geopolitičke napetosti i novi rast cijena energenata promijenili su ton rasprave. Nafta i plin ponovno su među glavnim inflacijskim rizicima. Problem nije samo njihova cijena, nego mogućnost da se viši troškovi energije ponovno preliju kroz opskrbne lance, povećaju troškove poslovanja i uspore proces pada inflacije u trenutku kada gospodarski rast već pokazuje znakove slabljenja.

Šok u lancima

Kada poskupi energija, ne raste samo cijena goriva. Rastu troškovi prijevoza, skladištenja, proizvodnje i distribucije. Poskupljuje proizvodnja hrane, industrijskih proizvoda i usluga. Energetski šok ulazi u opskrbne lance i postupno povećava troškove poslovanja u gotovo svim sektorima – baš kao 2022., samo ovaj put u gospodarstvu koje je slabije nego prije nekoliko godina. To je razlog zbog kojeg Europska komisija i ECB posljednjih mjeseci sve češće upozoravaju da bi novi energetski poremećaji mogli imati šire posljedice nego što sugeriraju same cijene energenata.

Prema proljetnim prognozama EK, gospodarska aktivnost usporava u većini država članica. Hrvatska bi i dalje trebala rasti brže od prosjeka Europske unije, ali i domaće gospodarstvo postupno gubi zamah: procjenjuje se da će rast BDP-a usporiti s 3,4 posto u 2025. na 2,7 posto u 2026. te 2,5 posto godinu poslije. Na prvi pogled to su solidne stope rasta, no važniji od same razine jest smjer u kojem se kreću.

Hrvatska tako ima jednu od najviših stopa inflacije u eurozoni u trenutku kada EK počinje snižavati očekivanja gospodarskog rasta i upozoravati na fiskalne rizike. To je kombinacija koja zaslužuje više pozornosti od same mjesečne statistike o rastu cijena. Hrvatsko gospodarstvo posljednjih godina raslo je na nekoliko snažnih motora istodobno. Obnova nakon potresa, europski fondovi, snažna osobna potrošnja, turizam i rast zaposlenosti stvarali su iznimno povoljno okruženje. Malo je europskih zemalja imalo toliko izvora rasta istodobno. Taj ciklus ulazi u zreliju fazu.

Europski fondovi ostaju važni, ali njihov doprinos više nije toliko snažan kao u početnom razdoblju korištenja sredstava. Građevinski sektor postupno završava najintenzivniji dio obnove. Potrošači su oprezniji nego prije dvije godine. Poslodavci se suočavaju s rastom troškova rada i nedostatkom radne snage. U takvom okruženju inflacija prestaje biti samo pitanje životnog standarda i počinje izravno djelovati na investicije.

Dr. sc. Julije Domac

‘Najveći rizik nije cijena energije. Najveći rizik je ovisnost o uvozu.’

Pravedniji put do napredovanja

‘Želimo da svaki zaposlenik osjeti da mu je sljedeći korak moguć i dostižan’

Na to upozorava i EK u proljetnoj gospodarskoj prognozi za Hrvatsku: očekuje da će investicijska aktivnost usporavati zbog strožih uvjeta financiranja i povećane neizvjesnosti. Drugim riječima, rast kamatnih stopa i nestabilno poslovno okruženje već ulaze u investicijske kalkulacije poduzetnika, a isti se obrazac sve jasnije vidi diljem Europe.

Poduzetnici mogu planirati poslovanje kada znaju u kojem će se smjeru kretati cijene energije, troškovi financiranja i potražnja. Problem nastaje kada se sva tri čimbenika počnu mijenjati istodobno. Tada se investicijske odluke odgađaju, projekti postaju skuplji, a gospodarstvo gubi dio razvojnog zamaha. Zbog toga se svibanjska inflacija ne može promatrati izolirano od rasprave o investicijama i gospodarskom rastu.

Više od životnog standarda

Jednako je zanimljivo upozorenje Komisije o domaćoj fiskalnoj politici. Bruxelles procjenjuje da hrvatski neto rashodi odstupaju od preporučene putanje za oko 1,6 posto BDP-a. U prijevodu, država troši više nego što europska fiskalna pravila smatraju poželjnim u postojećim okolnostima. To pitanje postajat će sve važnije tijekom idućih mjeseci.

Može li država istodobno održavati snažnu potrošnju, poticati rast i boriti se protiv inflacije? Odgovor nije jednostavan. Veća javna potrošnja može poduprijeti gospodarski rast. Istodobno može održavati inflacijske pritiske. EK očito smatra da je ravnoteža počela kliziti prema drugoj strani.

Ni ECB nema mnogo prostora za manevriranje. Tržišta očekuju nastavak popuštanja monetarne politike, ali novi rast cijena energije komplicira cijelu priču. Svako dodatno ubrzanje inflacije smanjuje prostor za snižavanje kamatnih stopa. A bez nižih kamata teško je očekivati snažniji investicijski ciklus.

To stvara neugodnu kombinaciju rizika za cijelu Europu. S jedne strane nalazi se gospodarstvo koje usporava. S druge strane nalazi se inflacija koja se pokazuje otpornijom nego što se očekivalo prije samo nekoliko mjeseci. Upravo se u toj točki nalazi Hrvatska. Inflacija od 5,2 posto nije važna samo zato što je među najvišima u eurozoni. Važna je zato što dolazi u trenutku kada glavni pokretači gospodarskog rasta postupno gube snagu. To mijenja prirodu ekonomskog problema. Do jučer je glavno pitanje bilo kada će inflacija pasti. Danas je važnije pitanje koliko će inflacija koštati budući gospodarski rast.