Nakon godina borbe protiv inflacije subvencijama i administrativnim intervencijama, Vlada sada pokušava otvoriti novo poglavlje – ono fiskalne discipline. Paket mjera predstavljen krajem svibnja polazi od ocjene da inflaciju više ne hrane samo vanjski šokovi, nego i snažna domaća potražnja koju je dijelom poticala i sama država. Zato Vlada prvi put otvoreno stavlja naglasak na smanjivanje javne potrošnje kao alat za obuzdavanje rasta cijena. No, upravo se oko učinkovitosti predloženih mjera lome mišljenja ekonomista.

A dogovor sa sindikatima?

Vlada računa da bi uz najavljene mjere, proračunsku disciplinu i normalizaciju cijena energenata već iduće godine inflacija mogla pasti na razinu oko dva posto, približno prosjeku europodručja. Ministar financija Tomislav Ćorić izjavio je da je “Vlada krenula od sebe”, tvrdeći da se internim preraspodjelama i preusmjeravanjem troškova na europske fondove uspjelo osigurati oko 1,3 milijarde eura ušteda i preraspodjela. Dok jedni ekonomisti pozdravljaju pokušaj obuzdavanja javne potrošnje i proračunskog deficita, drugi upozoravaju da se pod etiketom antiinflacijskih mjera kriju porezni zahvati koji neće spuštati cijene, ali bi mogli zakočiti investicije i dodatno opteretiti dio poduzetnika.

“Novi paket antiinflacijskih mjera predstavlja svojevrsni zaokret u ekonomskoj politici Vlade. Za razliku od prethodnih paketa koji su bili usmjereni prvenstveno na ublažavanje posljedica inflacije kroz subvencije i potpore, ovaj paket pokušava djelovati na same uzroke inflacijskih pritisaka”, kaže profesor riječkog Ekonomskog fakulteta Saša Drezgić. Pozitivnim smatra naglasak na kontroli rasta javne potrošnje i administrativnih cijena u trenutku snažnog rasta osobne potrošnje i plaća, što bi, procjenjuje, moglo pomoći približavanju hrvatske inflacije prosjeku europodručja. Sličnu dijagnozu nudi i ekonomski analitičar Damir Novotny. Po njemu je najvažnija poruka paketa činjenica da je Vlada prvi put prihvatila kako je jedan od izvora inflacije i vlastita ekspanzivna fiskalna politika. Dok je inflacija u europodručju krenula zbog vanjskih šokova, dio država, među kojima navodi Hrvatsku, dodatno ju je ubrzao rastom javne potrošnje i agregatne potražnje. Međutim, upravo na pitanju stvarnog dosega tih mjera počinju ozbiljna razilaženja. Novotny upozorava da učinak fiskalne konsolidacije ovisi o njezinoj snazi i brzini provedbe. Drugim riječima, smanjivanje proračunske potrošnje može imati antiinflacijski učinak samo ako predstavlja dovoljno snažan signal gospodarstvu i uspije utjecati na inflacijska očekivanja. Slično razmišlja i Drezgić, koji ističe da je upravo kontrola državne potrošnje ključni element cijelog paketa.

No, ekonomski analitičar Ivica Brkljača postavlja pitanje koliko su najavljene uštede uopće transparentne. Posebno problematizira tvrdnju o 1,3 milijarde eura ušteda i preraspodjela, upozoravajući da javnosti nije detaljno objašnjeno na kojim će se stavkama ostvariti. Skeptičan je i prema zamrzavanju rasta plaća u javnom sektoru, ističući da se već dogovorena povećanja osnovice tijekom ove godine nastavljaju provoditi pa je stvarni učinak mjere teško procijeniti. Podsjeća da su Vlada i sindikati državnih i javnih službi dogovorili su rast osnovice u ovoj godini u tri navrata, svaki put za po jedan posto: od 1. travnja, od 1. kolovoza i od 1. prosinca. “O kakvom onda zamrzavanju govorimo? Plaće se neće povećati u tri mjeseca od 1. siječnja. do 31. ožujka 2027.? Smiješno”, ističe u Makro pogledima.

Drugi stup paketa odnosi se na moratorij rasta administrativnih cijena, no ni oko njegova učinka nema suglasnosti. Novotny smatra da bi učinkovitija mjera bilo sniženje PDV-a na sve prehrambene proizvode, “kao što su već učinile susjedne članice eurozone”. Drezgić upozorava da zamrzavanje cijena može stvoriti probleme subjektima čije su cijene već sada preniske za održivo poslovanje. Brkljača, pak, ističe da se ne govori o smanjivanju postojećih cijena, nego samo o zaustavljanju njihova daljnjeg rasta “zbog čega stvarni doprinos inflaciji ostaje otvoreno pitanje”. Najviše prijepora izaziva treći paket mjera – porezne promjene. Najkontroverznija među njima svakako je uvođenje poreza na prekomjerne profitne marže. Prema Vladinu modelu, poduzećima će se s 50 posto oporezivati dio dobiti koji proizlazi iz povećanja profitne marže iznad 15 posto od prosjeka prethodnih triju godina. Drezgić smatra da takva mjera može biti politički atraktivna, ali upozorava na rizik smanjenja investicijske aktivnosti i narušavanja predvidivosti poslovnog okruženja. “Ključ je ipak u kontroli državne potrošnje i obuzdavanja deficita proračuna”, smatra.

Još je kritičniji Novotny, koji tvrdi da porez na ekstra profite ne može imati antiinflacijski učinak jer ne utječe na formiranje cijena. Umjesto toga, smatra da bi država trebala poticati ulaganja koja povećavaju ponudu roba i usluga te jačaju tržišnu konkurenciju. “Ova mjera može imati negativne učinke, može obeshrabriti investicije poduzeća koja dobro posluju, imaju uspješne poslovne modele i imaju visoku razinu profitabilnosti. Upravo suprotno, bilo bi potrebno vladinim mjerama poticati ulaganja kako bi se povećala ukupna ponuda roba i usluga i povećala konkurencija na tržištu”, kaže Novotny. Brkljača ide korak dalje i tvrdi da se zapravo kažnjavaju najuspješnija poduzeća. Posebno problematičnim smatra činjenicu da se “prekomjerna” profitabilnost definira isključivo u odnosu na vlastiti povijesni prosjek poduzeća, bez jasnog apsolutnog praga profitabilnosti.

Inflacija nije samo uvozna

Slične dvojbe prate i povećanje poreznog opterećenja dijela paušalnih obrtnika te veće oporezivanje kratkoročnog turističkog najma. Vladino obrazloženje temelji se na suzbijanju prikrivenog nesamostalnog rada i smanjivanju poreznih neravnoteža. Kritičari, međutim, upozoravaju da takve mjere teško mogu imati izravan antiinflacijski učinak te ih prije vide kao instrument povećanja proračunskih prihoda. Posebna je priča turizam. Novotny upozorava da će snažna turistička sezona i dalje generirati dodatnu potražnju koju je teško neutralizirati administrativnim mjerama. Strani gosti, smatra, i dalje pokazuju spremnost plaćati više cijene, pa se ne može očekivati zaustavljanje rasta cijena turističkih usluga kao važne komponente domaće inflacije. U takvim okolnostima povećanje paušala za iznajmljivače vjerojatnije će biti ugrađeno u konačne cijene nego što će ih smanjiti.

Oko jedne stvari među ekonomistima postoji gotovo potpuna suglasnost – inflacija u Hrvatskoj više nije samo uvozna. No, dok jedni rješenje vide u fiskalnoj disciplini, drugi upozoravaju da dio mjera ima više veze s punjenjem proračuna nego s obuzdavanjem cijena te da bi mogao proizvesti neželjene posljedice za investicije, poduzetništvo i gospodarski rast.

Metro Extra Event

‘Da bi gosti odlučili doći kod nas, moramo imati nešto drugačije, autentičan narativ’

koliko dobro znamo što ne znamo

‘Ne gubite novac zbog loših odluka. Gubite ga jer ne znate da su loše.’

Upravo će zato uspjeh paketa biti moguće ocjenjivati tek kroz rezultate. Ako inflacija počne sustavno usporavati bez ozbiljnijeg udara na investicijski ciklus i gospodarsku aktivnost, Vlada će moći tvrditi da je pronašla učinkovitiji model od dosadašnjih subvencija i ograničenja cijena. Ako se, pak, pokaže da novi porezi pune proračun brže nego što spuštaju inflaciju, pitanje jest je li riječ o antiinflacijskom paketu ili fiskalnoj konsolidaciji pod drugim imenom ponovno će doći u prvi plan.