Donald Trump nije prvi američki predsjednik koji je pokazivao interes za preuzimanje Kuba. Još sredinom 19. stoljeća Sjedinjene Američke Države pokušavale su kupiti otok, ali bez uspjeha, piše Deutsche Welle. Unatoč tome, Washington je desetljećima imao snažan utjecaj na Kubu, sve do revolucije 1959., što ovu priču smješta u širi kontekst geopolitičkih odnosa.

Javne prijetnje

Havana je iduća? Trump: Imat ću tu čast da preuzmem Kubu

Prema riječima povjesničara Michael Zeuske, američke ambicije prema Kubi sežu daleko u prošlost. Dok je Kuba još bila kolonija Španjolska, Thomas Jefferson zagovarao je njezino pripajanje SAD-u. Njegov državni tajnik John Quincy Adams opisao je Kubu kao “prirodan” dodatak američkom prostoru, pozivajući se na zakon političke gravitacije, što jasno odražava rane ideje američke ekspanzije.

Pokušaji su ubrzo dobili i konkretniji oblik. James K. Polk ponudio je 1848. godine 100 milijuna dolara za Kubu, no Španjolska je odbila prodaju. Uslijedili su i prijedlozi o mogućem vojnom zauzimanju otoka, ali oni nikada nisu realizirani. Ipak, interes za Kubu ostao je snažan, prije svega zbog njezina strateškog položaja i gospodarskog potencijala.

Temelj tih ambicija bila je Monroeova doktrina, kojom je James Monroe poručio da Europa nema što tražiti na američkom kontinentu. Iako se formalno radilo o zaštiti suvereniteta novih država, SAD su već tada gradile vlastiti utjecaj. Blizina Kube, udaljene svega 160 kilometara od Floride, činila ju je gotovo neizbježnom u američkim planovima, kao prirodni dio njihove sfere utjecaja.

Prekretnica dolazi 1898. godine, kada nakon eksplozije na brodu USS Maine u havanskoj luci SAD objavljuju rat Španjolskoj. Iako uzrok eksplozije nikada nije definitivno razjašnjen, događaj je poslužio kao povod za sukob. U kratkom ratu Španjolska je poražena i izgubila svoje kolonije, uključujući Kubu, čime SAD preuzimaju ključnu ulogu na otoku i započinju razdoblje dominacije.

Iako Kuba formalno nije postala američka savezna država, njezina neovisnost bila je ograničena. Henry M. Teller protivio se aneksiji, no SAD su kroz Plattov amandman osigurale snažan politički i vojni utjecaj. Time su zadržale pravo intervencije i kontrolu ključnih politika, što Kubu pretvara u svojevrsni protektorat pod američkom kontrolom.

Tijekom prve polovice 20. stoljeća američki kapital dominirao je kubanskim gospodarstvom, osobito u industriji šećera i turizmu. Havana postaje središte zabave, ali i kriminala. Dolaskom mafije, osobito figura poput Meyer Lanskyja i diktatora Fulgencio Batistae, otok se pretvara u centar ilegalnih aktivnosti. Dok su elite profitirale, većina stanovništva živjela je u siromaštvu, što je postupno dovelo do snažnog nezadovoljstva.

To nezadovoljstvo kulminiralo je revolucijom koju je predvodio Fidel Castro. Nakon godina gerilskog rata, Batista je 1959. pobjegao iz zemlje, a Castro preuzima vlast. U početku je pokušavao uspostaviti odnose sa SAD-om, no nakon nacionalizacije američke imovine i približavanja Sovjetski Savezu, odnosi se naglo pogoršavaju, čime započinje novo razdoblje sukoba.

izravan kontakt

Povratak sajmova mijenja pravila igre u industriji namještaja

Energetska samodostatnost

Zarađujte na vlastitoj energiji: Nova platforma osvaja tržište

Dwight D. Eisenhower uvodi trgovinski embargo, a pokušaj invazije u Zaljev svinja 1961. završava neuspjehom. Kulminacija dolazi tijekom Kubanska raketna kriza, kada svijet dolazi na rub nuklearnog rata. Iako je katastrofa izbjegnuta, odnosi između dviju zemalja ostaju trajno obilježeni dubokim napetostima.

U kasnijim desetljećima bilo je pokušaja približavanja, osobito za vrijeme Jimmy Cartera i Barack Obame, no odnosi su ostali nestabilni. Donald Trump ponovno zaoštrava retoriku i politiku prema Kubi, dok kubanske vlasti inzistiraju na suverenitetu, što dodatno produbljuje političke napetosti.

Danas se Kuba suočava s ozbiljnim gospodarskim problemima – od nestašica energije do pada turizma. Nakon slabljenja podrške iz Venezuele, situacija se dodatno pogoršala. Iako država i dalje čvrsto kontrolira sustav, nezadovoljstvo među građanima raste, a mnogi razmišljaju o odlasku, što otvara pitanje budućnosti i dugoročne stabilnosti.