Hoće li američki predsjednik Donald Trump dopustiti Kubi da ostane komunistička zemlja? Čak i ako uspije zadržati simbole komunizma uz pomoć kojih svojem narodu već 67 godina obećava bolju budućnost, narav tamošnjeg režima i njegova ekonomija mogli bi se u doglednoj budućnosti duboko promijeniti pod ogromnim američkim pritiskom. Naime, otok je u velikoj krizi, jednoj od najvećih u modernoj kubanskoj povijesti.

U ponedjeljak su milijuni Kubanaca ostali bez struje jer se srušio kompletan elektroenergetski sustav u državi, ulice su zatrpane smećem koje nitko ne odvozi, u zemlji nema goriva, a ionako siromašno stanovništvo živi sve gore. U isto su vrijeme američki mediji izvijestili da Trump ima plan za Kubu koji podrazumijeva odlazak predsjednika Miguela Díaz-Canela s vlasti.

Represivna diktatura

Kubanski komunisti predvođeni Fidelom i Raúlom Castrom na vlast su došli 1959. godine, srušivši proameričkog diktatora Fulgencija Batistu. Otada su uspostavili represivnu ljevičarsku diktaturu koja je svih ovih godina bila suprotstavljena Americi, ne samo ideološki već i geopolitički pa je postala trn u oku svih američkih vlada posljednjih 67 godina. Otopljavanje odnosa između Havane i Washingtona tijekom mandata Baracka Obame bilo je kratka vijeka i današnja je vlast u Bijeloj kući predvođena Trumpom spremna riješiti ovaj dugotrajan geopolitički problem za SAD. Kuba je od SAD-a udaljena samo 150 kilometara.

Američki predsjednik zaokupljen je ovih dana ratom protiv Irana, ali redovito pronalazi vremena da javno zaprijeti Kubi što će se dogoditi ne bude li ga slušala. To vrlo jasno pokazuje da gubi strpljenje s tamošnjom vladom, koja je svjesna da Jenki u Bijeloj kući misli ozbiljno, osobito nakon napada na Venezuelu i Iran. Trump je pod utjecajem svojega državnog tajnika, konzervativca Marca Rubija, čiji su se roditelji u SAD doselili iz Kube, i tamošnji je režim potpuno svjestan kako je Rubio uvjereni ideološki protivnik kubanskih komunista. Trump je u ponedjeljak u Bijeloj kući ponovno vrlo otvoreno zaprijetio Havani.

“Cijelog sam života slušao o SAD-u i Kubi. Kada će to Amerika učiniti? Vjerujem da ću ja imati tu čast da preuzmem Kubu. Preuzimanje Kube… Bilo da to učinimo kako bismo ih oslobodili, preuzeli… Mislim da mogu s njima učiniti što god želim. Oni su sada jako oslabljena nacija”, rekao je Trump. Nekoliko dana prije toga Trump je Havani prijetio “prijateljskim preuzimanjem”, a zatim novinarima rekao da ono možda ipak neće biti toliko prijateljsko.

Također, nakon što je napao Venezuelu i oteo njezina predsjednika Nicolása Madura, a zatim napao i Iran, američki je čelnik govorio da će Kuba biti iduća na redu. Iako su Venezuela i Iran sasvim drukčiji slučajevi – jer se pokazuje da su ljudi iz režima u Caracasu bili mnogo spremniji pristati na diktat Washingtona od onih u Teheranu – američki predsjednik svejedno zvuči trijumfalno, kao da je rješenje kubanske krize iza ugla. To što su mnogi njegov rat u Iranu nazvali “fijaskom”, Trumpa previše ne uzbuđuje.

Za to vrijeme Kuba pokušava na svaki način signalizirati da je spremna na pregovore s Amerikom, a istovremeno najavljuje i ekonomsko otvaranje, koje bi išlo nasuprot proklamirane državne komunističke ideologije. U razgovorima s američkom televizijom NBC potpredsjednik kubanske vlade Oscar Pérez-Oliva Fraga rekao je kako je njegova zemlja “spremna imati fluidnu komercijalnu vezu s američkim tvrtkama”. Havana je isto tako jučer pozvala Kubance koji žive u SAD-u da investiraju na otoku. Predsjednik Miguel Díaz-Canel obratio se Kubancima još prošlog tjedna, rekavši da je njegova vlada otvorila pregovore s Washingtonom kako bi pronašla rješenja za nesuglasice između dvije zemlje, i pritom je rekao da već tri mjeseca na otok nije dospjelo nikakvo gorivo.

Dio vladajućih ‘pomilovan’

Trumpova vlada želi da predsjednik Díaz-Canel siđe s vlasti, dok bi ostatak režima mogao ostati.

Industrija zdravlja vida

Sve više Hrvata rješenje za vid pronalazi na istom mjestu – evo zašto

Promjene

Ulaganja u obranu i konkurentnost su nužna, ali ne na štetu radnika i kućanstava

Mnogi su primijetili da je tijekom predsjednikova obraćanja putem televizije u kadru bio i Raúl Guillermo Rodríguez Castro, unuk Raúla Castra, kojeg se unatoč poodmakloj dobi (94), smatra još uvijek najmoćnijim kubanskim dužnosnikom. Američki su mediji izvijestili da je Raúl Castro mlađi sudjelovao u tajnim pregovorima s Rubijem o tomu kako bi mogla izgledati budućnost Kube, odnosno na što bi SAD bio spreman pristati.

Kakvu Kubu SAD želi vidjeti? Prema najnovijim izvješćima, Trump ne traži rušenje trenutačnog režima koji vlada Kubom, već nema ništa protiv da on ostane na vlasti, ali da promijeni svoje ponašanje, odnosno da se ekonomski otvori, a da u geopolitičkom smislu prestane biti američki protivnik. Bilo bi to vrlo slično onome što se dogodilo u Venezueli nakon otmice Madura, no put do venezuelskog scenarija na Kubi ipak bi bio različit. Naime, prema izvješću New York Timesa (NYT), Trumpova vlada želi da predsjednik Díaz-Canel siđe s vlasti, dok bi ostatak režima mogao ostati na mjestu, uključujući i pripadnike obitelji Castro koji još uvijek imaju najveću moć u državi.

Razočaranje kompromisom

Prema dužnosnicima američke vlade, silazak predsjednika omogućio bi zemlji pokretanje stvarnih ekonomskih promjena, odnosno liberalizacije tamošnje ekonomije, na što trenutačni predsjednik kao ideološki zagriženi komunist navodno ne želi pristati. Eventualni odlazak kubanskog predsjednika američkom bi čelniku isto tako omogućio simboličnu pobjedu, koju bi američkoj javnosti mogao prikazati kao uspjeh.

SAD navodno od Kube također traži da ukloni još nekoliko starijih dužnosnika tvrdolinijaša, kao i oslobađanje političkih zatvorenika. Kuba bi zatim morala otvoriti svoju ekonomiju američkim tvrtkama. Pritom je poznato da bi mnogi na američkoj desnici, osobito među Kubancima koji su pobjegli od kubanskih komunista pa danas žive u SAD-u, bili razočarani ako bi Trump pristao na kompromisno rješenje da režim ostane na vlasti u Havani, čak i uz spomenute velike političke i ekonomske promjene.

Valja reći, prema izvješćima američkih medija, da cilj američke vlade nije vojni udar na Kubu. Dvoje dužnosnika reklo je NYT-u da se upotreba vojske “ne smatra vjerojatnom”. U tom bi smislu pritisak na Kubu bio znatno drukčiji od onog koji je izvršen na Venezuelu. Havana i na druge načine, osim pregovorima s Amerikancima, pokazuje da je spremna na promjenu ponašanja kako bi udovoljila nepredvidljivom američkom čelniku. Oslobodila je 51 političkog zatvorenika.

Najnovije vijesti s ovog siromašnog otoka dodatno pokazuju koliko je život na Kubi postao težak. Nakon što je SAD skinuo Madura s vlasti, natjerao je Venezuelu da prestane izvoziti naftu na Kubu, što znači da je otok praktički potpuno ostao bez goriva u posljednjih nekoliko mjeseci. Sada je stanovništvo ostalo i bez struje, koja je potpuno nestala na otoku u ponedjeljak jer je elektroenergetski sustav doživio kolaps. Nakon toga se u utorak struja polako počela vraćati, rekle su tamošnje vlasti. Kubom se proširilo nezadovoljstvo, koje represija režima sve teže može ugušiti. U Havani su u ponedjeljak stanovnici prosvjedovali lupajući loncima.