Njemački kancelar Friedrich Merz putuje u Peking u trenutku kada se gospodarski odnosi Berlina i Kine nalaze na prekretnici.

Kako prenosi Deutsche Welle, posjet dolazi usred sve snažnijeg pritiska na njemačku industriju, koja se istodobno suočava s padom izvoza na kinesko tržište i rastućom konkurencijom kineskih proizvođača u Europi i trećim zemljama.

Rastući konkurentski pritisak

Kina je u posljednja dva desetljeća bila jedno od ključnih izvoznih odredišta za njemačke kompanije, osobito u automobilskoj, kemijskoj i strojarskoj industriji. No, taj se model ubrzano mijenja. Prema podacima europske statistike, njemački izvoz vozila u Kinu od 2022. pao je za dvije trećine, dok je ukupni izvoz robe prošle godine smanjen za gotovo deset posto, na najnižu razinu u desetljeću. Istodobno, uvoz iz Kine nastavlja rasti.

Brzi uspon kineskih proizvođača električnih automobila simbolizira tzv. drugi kineski šok, odnosno novu fazu u kojoj Kina iz pozicije proizvodne baze prelazi u tehnološki sofisticiranog i cjenovno izrazito konkurentnog globalnog igrača. Nakon što su se 2023. kineski električni modeli u većem broju pojavili na europskom tržištu, pokazalo se da ne konkuriraju samo nižom cijenom, nego i naprednim baterijskim tehnologijama, softverskim rješenjima i vertikalno integriranim lancima opskrbe, što im omogućuje brzu prilagodbu i agresivnu tržišnu strategiju.

Početni skepticizam prema njihovoj sposobnosti da ozbiljnije ugroze etablirane brendove ubrzo je nestao. Danas su kineske marke izravan izazov ne samo Volkswagenu, BMW-u i Mercedesu, nego i cijeloj mreži europskih dobavljača, od proizvođača komponenti do specijaliziranih tehnoloških tvrtki. Slična dinamika vidljiva je i u sektorima industrijske opreme, kemijske industrije te energetskih i zelenih tehnologija, gdje kineske kompanije kombinacijom državne potpore, velikih proizvodnih kapaciteta i nižih troškova sve snažnije potiskuju europske konkurente.

Analitičari na koje se poziva Deutsche Welle upozoravaju da je nekadašnja komplementarnost dvaju gospodarstava ustupila mjesto izravnoj tržišnoj utakmici. Kineske kompanije, potpomognute snažnim državnim subvencijama i velikim proizvodnim kapacitetima, sve agresivnije osvajaju tržišta u Aziji, Latinskoj Americi i Africi, često nudeći osjetno niže cijene od europskih konkurenata.

Merzov zadatak u Pekingu stoga je višeslojan. S jedne strane, njemačka industrija i dalje vidi Kinu kao ključno tržište i izvor prihoda. S druge, Berlin traži pravednije uvjete pristupa kineskom tržištu te smanjenje prekomjernih kapaciteta i subvencija koje narušavaju tržišno natjecanje. Posebno osjetljivo pitanje su rijetki zemni metali, gdje Kina kontrolira oko dvije trećine globalne proizvodnje i veliku većinu preradbenih kapaciteta.

Manje kaosa, više kontrole

Jedna mala promjena koja donosi veliku razliku u svakodnevnom radu

INSPIRACIJA IZ PRIRODE

Zašto nam najbolje misli padaju na pamet kad najmanje radimo?

DW ističe da su ograničenja izvoza koja je Peking uveo prošle godine pogodila europsku i američku automobilsku industriju, naglašavajući stratešku ranjivost europskih lanaca opskrbe. U Berlinu prevladava stav da se ključni problemi – od dampinga do državnih potpora – ne mogu rješavati isključivo bilateralno.

Dvostruka poruka

Njemačka računa na zajednički nastup Europske unije, uključujući instrumente trgovinske zaštite i strožu kontrolu nepoštene konkurencije. Bruxelles je već pokrenuo nove istrage i razmatra dodatne mehanizme za ispravljanje tržišnih poremećaja povezanih s kineskom industrijskom politikom, dok paralelno ubrzava pregovore o trgovinskim sporazumima s Indijom i državama Latinske Amerike.

Stručnjaci upozoravaju, prenosi Deutsche Welle, da sama diversifikacija tržišta neće biti dovoljna bez jasne obrambene strategije. Bez uvjerljive mogućnosti ograničavanja pristupa europskom tržištu Kina neće imati snažan poticaj prilagoditi svoju izvoznu strategiju. Istodobno, europske prijetnje moraju biti pažljivo kalibrirane kako bi se izbjegla otvorena trgovinska eskalacija.

Merz tako u Peking dolazi s dvostrukom porukom: Njemačka želi stabilne i predvidljive odnose s Kinom, ali više ne može prihvatiti model u kojem njezina industrija konkurira sustavu koji ne igra po istim pravilima. Kako zaključuje DW, ishod tog balansiranja imat će dugoročne posljedice ne samo za njemačko gospodarstvo, nego i za širu europsku industrijsku strategiju.