Rezultat posljednjeg kruga pregovora Vlade i sindikata zaposlenika državnih i javnih službi bit će povećanje ovogodišnje mase plaća u proračunu za dodatnih tristotinjak milijuna eura, čime će godišnji porast te rashodne stavke dosegnuti oko devet posto. Za Hrvatsku udrugu poslodavaca (HUP) to je bio samo najnoviji povod da još jednom apeliraju na smanjenje pritisaka na trošak rada.

Uz napomenu kako pregovori s većinom sindikata još traju, kažu kako se najnovija povišica za oko 265 tisuća zaposlenih od ukupno tri posto možda čini nevelikom, ali njoj je prethodio trogodišnji kumulativni rast mase plaća u državnom sektoru za 62 posto. Ona kod nas iznosi 13,5 posto BDP-a, čime ostajemo među vodećima u Europskoj uniji i osjetno iznad EU prosjeka od 10,3 posto.

Prevelik javni sektor

U HUP-u podsjećaju i da je broj zaposlenih u državnom sektoru lani povećan za oko tri posto, dok istodobno u prerađivačkoj industriji bilježimo toliki postotni pad. Isto tako, podcrtavaju da je udjelom zaposlenih u državnom sektoru od 23 posto Hrvatska osjetno iznad prosjeka EU koji iznosi 16 posto ukupno zaposlenih. Dodaju li se tome zaposleni u državnim tvrtkama (a tu su udjeli hrvatskih 9 posto prema 4 u EU), javni sektor broji oko pola milijuna ljudi.

Hrvoje Stojić, glavni ekonomist HUP-a, napominje kako na nužnost monitoringa mase plaća upozorava i OECD koji usto preporučuje i selektivne povišice u cilju privlačenja eksperata nasuprot praksi općenitog neselektivnog nagrađivanja. “U uvjetima manjka zaposlenih prelazak dijela zaposlenih u privatni sektor važan je za njegov rast, a kontrola mase plaća u javnom sektoru je nužna za održivost javnih financija u svjetlu rastućih izdataka za starosne potrebe (mirovine, zdravstvo i sl.), obranu i zelenu tranziciju u srednjem roku”, kaže.

Žulja ih i minimalac

Poslodavci su već višekratno negodovali i zbog minimalne plaće. Prema paritetu kupovne moći, proteklih nekoliko godina ona je rasla najbrže u Uniji i posve se približila slovenskoj, kažu.

Zna li se da su primanja zaposlenih od 2019. naovamo realno rasla dvostruko brže nego produktivnost (26 naspram 13%) jasno je da to ne pridonosi konkurentnosti gospodarstva i kapacitetu tvrtki za ulaganja, ali “dokle god rast ukupnih primanja zaposlenih nadmašuje zbroj ciljane inflacije i rasta produktivnosti, a sindikalni pritisci na rast troška rada u ekonomiji ne posustaju, borit ćemo se s inflacijom i padom međunarodne konkurentnosti”, poručuju poslodavci.