S obzirom na to da američki predsjednik Donald Trump ponovno pojačava pritisak na Federalne rezerve, ovaj put kroz kaznenu istragu protiv predsjednika Feda Jeromea Powella, kraj neovisnosti središnjih banaka možda je nadohvat ruke, barem u Sjedinjenim Američkim Državama. A ta prijetnja dolazi u vrijeme sve većih rizika za stabilnost cijena i zbog nje su financijska tržišta postala iznimno nestabilna.

Trumpove prijetnje Powellu, kao i Fedu u cjelini, ne treba olako shvatiti. Inflacija je spora katastrofa. Poput apokrifne žabe stavljene u vodu koju postupno zagrijavaju, to u početku ne djeluje neugodno. Ali baš kao što žaba ne prepoznaje opasnost zagrijavanja vode do ključanja dok nije prekasno za skok, bol inflacije često ostaje neprimijećena dok rast cijena ne postane čvrsto ukorijenjen u gospodarstvu.

Inflacija obično započinje skromnom neravnotežom: previše novca, a premalo dobara. Rana povećanja cijena apsorbiraju višak potražnje bez većih poteškoća, ali ukupna potražnja potrošača, investitora, izvoznika i javnog sektora i dalje premašuje kapacitet gospodarstva za proizvodnju dobara i usluga, čak i nakon uračunavanja uvoza.

Visoka cijena odgađanja

Dok cijene rastu, ljudi razumljivo žele zaštititi svoju kupovnu moć. Radnici zahtijevaju veće nominalne plaće, poduzeća traže dodatno financiranje kroz zajmove ili povlačenje sredstava, a vlade održavaju realnu potrošnju prilagođavanjem davanja ili većim fiskalnim deficitima. Kako bi se zadovoljile potrebe za većom potrošnjom, zaduživanje je sve veće, a novčana masa raste.

Ovi događaji donose kratkoročno olakšanje, ali potiču inflatorne pritiske i ekonomsku neizvjesnost. Kako potrošači nastoje sačuvati svoj životni standard, štednja pada, inflacija raste, a kapital se preusmjerava na aktivnosti koje obećavaju brze povrate, a ne na dugoročni rast produktivnosti.

Sve veća inflacija neke skupine kažnjava daleko više od drugih. Umirovljenici i drugi koji žive od fiksnih nominalnih prihoda često su najteže pogođeni, dok plaće u javnom sektoru zaostaju za rastom cijena. Kako se krug gubitnika širi, političari obično odgovaraju kratkoročnim mjerama odvraćanja poput često kontraproduktivnih kontrola cijena ili najamnina. Kao posljedica toga otpor javnosti raste, što povećava rizik od političkih nemira.

Zaustavljanje rasta potrošnje uvijek je nepopularno, zbog čega političari često nastoje odgoditi obračun do nakon sljedećeg izbornog ciklusa, ili barem dok troškovi inflacije ne postanu nepodnošljivi. No što se duže odgađa smisleno djelovanje, to je veća šteta i jači politički pritisak za suzbijanje rasta cijena.

Stvarni svijet

Roditelji vs. algoritmi: Evo kako roditelji mogu preuzeti kontrolu

energetska tržišta

Provokativni plan za novu eru europske energetske neovisnosti

Međuratna Njemačka najjasniji je primjer. Nakon Prvog svjetskog rata, hiperinflacija je dosegnula katastrofalne razine, uništila štednju, narušila društveno povjerenje i destabilizirala politički sustav, otvarajući put usponu nacizma. Trauma je bila toliko duboka da je ostavila trajan trag u njemačkoj kulturi, koja i danas s dubokim nepovjerenjem gleda na inflaciju.

Ova napetost uzrok je oblikovanja moderne monetarne politike: dobra politika zagovara odgađanje, dok dobra ekonomija zahtijeva hitnu akciju. Zato ekonomisti već dugo zagovaraju neovisnost središnjih banaka, koja štiti donositelje odluka od političkih pritisaka i omogućuje im održavanje stabilnosti cijena, što se obično definira kao niska i stabilna inflacija, putem kamatnih stopa i drugih instrumenata.

Ciljevi središnjih banaka

U nekim razvijenim gospodarstvima, jedini cilj središnjih banaka je održati nisku inflaciju. U drugima, poput SAD-a, one imaju dvostruki cilj: osiguravanje stabilnosti cijena i poticanje pune zaposlenosti. U tu svrhu, zaposlenici središnjih banaka redovito procjenjuju dolazne podatke kako bi donositeljima odluka dali jasnu sliku gospodarskih uvjeta.

Kao i većina drugih središnjih banaka u razvijenim gospodarstvima, Fed je dugo bio neovisan. No, kako se Powellu približava kraj mandata u svibnju, neizvjesnost oko smjera monetarne politike i temeljne snage američkog gospodarstva neobično je visoka. Iako su ulaganja robusna, osobito u područjima poput umjetne inteligencije, inflacija je iznad Fedovog cilja od dva posto, a tržište rada pokazuje znakove hlađenja, iako gospodarstvo ostaje blizu pune zaposlenosti.

Upravljanje inflacijom u ovim uvjetima iziskuje pažljivu procjenu, a stručnjaci su podijeljeni po pitanju odgovarajućeg odgovora. Iako je Fed smanjio kamatne stope u prosincu 2025., to je naznačilo da bi moglo biti manje smanjenja kamatnih stopa, što je možda potaknulo Trumpovu najnoviju eskalaciju protiv Powella.

Ova rasprava naglašava važnost neovisnosti Feda, čiji je cilj osigurati da monetarna politika odražava profesionalnu prosudbu temeljenu na ekonomskoj analizi, a ne na kratkoročnim političkim pritiscima. Neprestanim pritiskom na Fed da snizi kamatne stope i izjavama da bi sljedeći predsjednik Feda trebao biti “netko tko vjeruje u niže kamatne stope, i to znatno,” Trump je taj princip doveo u opasnost.

Posljedice sežu daleko izvan SAD-a. Ako Trump izabere predsjednika Feda na temelju lojalnosti, a ne kompetentnosti i zdravog prosuđivanja, američka monetarna politika vjerojatno će biti labavija nego što je opravdano, potičući inflaciju, slabeći sposobnost Feda da odgovori na budući pad i narušavajući globalnu ekonomsku stabilnost.

Izbor sljedećeg predsjednika Feda trebao bi biti vođen ciljevima koje postavlja Kongres, a ne Trumpovim političkim interesima i osobnim hirovima. Ako se Fed uplete u stranačku politiku, patit će njegova vjerodostojnost, a inflacija će se teže kontrolirati i njezino će zaustavljanje biti znatno skuplje.

© Project Syndicate, 2026.