Ova će godina biti prekretnica. Najveći izvor globalne nestabilnosti neće biti Kina, Rusija, Iran ili bilo koji od oko 60 plamtećih sukoba na planetu (najviše od Drugog svjetskog rata). Bit će to Sjedinjene Američke Države.

Ovaj zaključak provlači se kroz cijelo izvješće vodeće globalne tvrtke za istraživanje i savjetovanje o političkim rizicima Eurasia Group Najveći rizici 2026. Najmoćnija zemlja na svijetu i arhitekt poslijeratnoga globalnog poretka sada aktivno poništava taj poredak, predvođena predsjednikom koji je predaniji i sposobniji preoblikovati američku međunarodnu ulogu nego bilo koji od njegovih modernih prethodnika.

Tek je počeo…

Prošli vikend pružio je uvid u to što će to značiti u praksi. Nakon mjeseci eskalacije pritiska – sankcija, masovnoga pomorskog raspoređivanja i potpune naftne blokade – američke specijalne snage zarobile su venezuelanskog moćnika Nicolása Madura u Caracasu i prevezle ga u New York da se suoči s optužbama za kaznena djela. Diktator je uklonjen i priveden pravdi bez američkih žrtava – to je bila najčišća vojna pobjeda predsjednika Donalda Trumpa do sada.

Trump je svoj pristup zapadnoj hemisferi već nazvao “Donroeovom doktrinom”. To je njegova verzija tvrdnje predsjednika Jamesa Monroea iz 19. stoljeća o američkom primatu u Amerikama. No, dok je Monroe upozoravao europske sile da se drže podalje od američkog susjedstva, Trump se koristi vojnim pritiskom, ekonomskom prisilom i osobnim obračunima kako bi prilagodio regiju svojoj volji – i tek je počeo. To nije izolacionizam “Amerika na prvome mjestu”. Istodobno, SAD postaje sve više, a ne manje, upleten u pitanja Izraela i raznih zaljevskih država. Trumpova spremnost da napadne Iran prošle godine i da se miješa u europsku politiku također nije nalik na povlačenje. Ni okvir sfera utjecaja ne odgovara onome što on radi.

Ta etiketa podrazumijeva da Trump dijeli svijet sa suparničkim silama, od kojih svaka ostaje u svojoj traci. No, njegova administracija upravo je Tajvanu poslala najveći paket oružja do sada, a njegov stav prema indopacifičkoj regiji ne upućuje na želju za predajom Azije Kini. Trumpova vanjska politika ne temelji se na tradicionalnim osima poput saveznika protiv protivnika, demokracija protiv autokracija ili strateškog natjecanja nasuprot suradnji. Na djelu je jednostavnija računica: možeš li uzvratiti dovoljno snažno da naudiš čovjeku koji je na čelu? Ako je odgovor ne, a ti imaš nešto što on želi, ti si meta. Ako je odgovor da, vjerojatno se možete dogovoriti.

U slučaju Venezuele, Trump je želio svrgnuti Madura, a Maduro nije mogao učiniti ništa da ga zaustavi. Nije imao saveznike spremne djelovati, ni vojsku sposobnu za odmazdu, niti povoljniji položaj u bilo čemu što je Trumpu bilo važno. Zato je uklonjen. Nije važno što cijela struktura režima u Venezueli ostaje netaknuta i što će svaki prijelaz na stabilnu demokratsku vladu biti kaotičan, osporavan i prepušten uglavnom Venezueli da ga riješi (ili loše riješi).

Trumpu je u redu da Venezuelom i dalje upravlja isti represivni režim, bitno je samo da pristaje izvršavati njegove naredbe (zapravo, izabrao je taj aranžman umjesto vlade pod vodstvom oporbe). Prijetnja “ili” zasad djeluje. Trump je upravo objavio da će venezuelanske “nove” vlasti predati 30 do 50 milijuna barela nafte SAD-u, a prihod će “kontrolirati ja, kao predsjednik.” Štoviše, kontinuiran uspjeh u Venezueli, koliko god usko definiran, ohrabrit će Trumpa da još intenzivnije nastavi s ovim pristupom i nastavi dalje – bilo na Kubi, u Kolumbiji, Nikaragvi, Meksiku ili Grenlandu.

Industrija ljepote

Ljepota koja pokreće gospodarstvo: industrija vrijedna stotine milijardi eura i tri milijuna radnih mjesta

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Europa na nišanu

Na drugom kraju spektra je Kina. Kada je Trump prošle godine povećao carine, Kinezi su uzvratili ograničenjima izvoza rijetkih zemnih metala i ključnih minerala – osnovnih sastojaka za širok spektar proizvoda za široku potrošnju i vojnih proizvoda 21. stoljeća. S obzirom na rizike za SAD, Trump je bio prisiljen popustiti. Sada je odlučan održati detant i osigurati dogovor po svaku cijenu. Ovdje se ne radi o velikoj strategiji, već o zakonu džungle.

Amerika jednostrano koristi moć gdje god Trump misli da može, neovisno o normama, birokratskim procesima, savezničkim strukturama i multilateralnim institucijama koje su nekada davale američkom vodstvu legitimitet. Zbog povećanog pritiska drugdje – primjerice, birači su ljuti zbog manjka priuštivosti pred ovogodišnje izbore na sredini mandata i zbog smanjenja američkog trgovinskog utjecaja – Trump želi učvrstiti svoju ostavštinu. Njegova spremnost na rizike po pitanju sigurnosti, gdje ga uglavnom nitko ne ograničava, samo će rasti. Zapadna hemisfera stanište je koje je posebno bogato plijenom i mjesto gdje SAD ima asimetričnu moć koju nitko ne može nadvladati. Trump može lako ostvariti pobjede uz minimalan otpor i troškove.

No, Trumpov pristup nije ograničen samo na američku neposrednu okolinu. Ako već nije jasno, prijetnje Trumpove administracije Grenlandu pokazuju da je Europa također na nišanu. Tri najveća gospodarstva kontinenta – Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska i Njemačka – ušla su u novu godinu sa slabim, nepopularnim vladama pod opsadom populista iznutra. Budući da im je Rusija na pragu, Trumpova administracija otvoreno podržava krajnje desne stranke koje bi dodatno fragmentirale kontinent. Ako Europljani ne pronađu načine za stjecanje utjecaja i vjerodostojno nametnu troškove do kojih je Trumpu stalo, uskoro će osjetiti isti pritisak koji on primjenjuje diljem zapadne hemisfere.

Za većinu zemalja odgovor na nepredvidljive, nepouzdane i opasne Sjedinjene Američke Države sada je hitan prioritet. Neke će podbaciti, a neke uspjeti. Možda je za prilagodbu Europe već prekasno, ali Kina je u jačoj poziciji, rado dopušta svom glavnom rivalu da si sam nanese štetu. Kineski predsjednik Xi Jinping može si priuštiti dugoročnu igru. Na vlasti će biti i nakon što Trumpov mandat istekne 2029. godine. Šteta nanesena samoj američkoj moći trajat će i nakon ove administracije. Saveze, partnerstva i vjerodostojnost nije samo lijepo imati. Oni su multiplikatori sile, daju SAD-u prednost koju sama vojna i ekonomska moć ne mogu održati. Trump trati to nasljeđe, tretirajući ga kao ograničenje, a ne kao prednost. On vlada kao da američka moć djeluje izvan vremena i kao da može silom preoblikovati svijet bez trajnih posljedica.

No savezi koje on uništava neće se ponovno sklopiti kad sljedeći predsjednik preuzme dužnost. Za obnovu izgubljene vjerodostojnosti Amerike bit će potrebna jedna generacija, ako se ona uopće može obnoviti. Zato 2026. godinu smatram prekretnicom – ne zato što znamo kako će sve završiti, već zato što već počinjemo uviđati što se događa kada zemlja koja je napisala pravila odluči da više ne želi igrati po njima.

© Project Syndicate, 2026.