Nobelova nagrada za ekonomiju dodijeljena je i ove i prošle godine znanstvenicima koji su, na različite načine, naglašavali važnost institucija za gospodarski rast. Joel Mokyr, dobitnik nagrade 2025., koristio se povijesnim izvorima kako bi pokazao da društva napreduju kada dopuštaju primjenu novih ideja. Philippe Aghion i Peter Howitt, također dobitnici nagrade, prepoznali su ulogu kreativnog uništavanja – i institucija koje omogućuju novim sudionicima da zamijene postojeće tvrtke i tehnologije – u poticanju održivog rasta. Za dobitnike 2024. – Darona Acemoglua, Simona Johnsona i Jamesa A. Robinsona – ključ gospodarskog prosperiteta je u vladavini prava i institucijama koje ga omogućuju.

Ekonomija je uvelike prepoznala te stvarnosti, osobito sada kada nove tehnologije mijenjaju strukturu proizvodnje. No, postoji neobičan raskorak između tog konsenzusa i trenutačne ekonomske i političke rasprave, koja se uglavnom usredotočuje na uska pitanja poput ulaganja u infrastrukturu umjetne inteligencije i poreza na dobit. Kada se pojave pitanja preoblikovanja institucija, ona su obično ograničena na određena tijela, poput središnjih banaka. Tvorci politika rijetko razmišljaju o tome kakva institucionalna klima omogućuje inovacije i eksperimentiranje.

Razvojna čuda

Štoviše, ne postoje standardne institucionalne definicije ili metrike. Studije na razini cijelog gospodarstva obično se oslanjaju na neizravne mjere na koje mnogi ekonomisti gledaju sa skepticizmom, poput anketa o “povjerenju u institucije” ili indeksa institucionalne kvalitete. Slično tome, mjerenje nematerijalne imovine poput istraživanja i razvoja ili podatkovnih resursa – što je ključno i za gospodarstva i za tvrtke – znatno je manje razvijeno od drugih ekonomskih statistika.

Šira perspektiva otvara nova pitanja. Tko su suvremeni ekvivalenti mehaničara koji eksperimentiraju s novim tehnologijama, a koje je Mokyr prepoznao kao ključne pokretače inovacija tijekom industrijske revolucije? Što sprječava manje produktivne postojeće tvrtke da napuste tržište, što su Aghion i Howitt smatrali ključnim za ekonomsku dinamiku? Koje su današnje verzije korporacija (poput sveučilišta i cehova) koje su, kako Mokyr i njegovi koautori objašnjavaju u knjizi Two Paths to Prosperity: Culture and Institutions in Europe and China, 1000-2000 (Dva puta do prosperiteta: kultura i institucije u Europi i Kini, 1000-2000), omogućile europski napredak?

Jedan od načina na koji tvorci politika mogu odgovoriti na takva pitanja bio bi ponovno staviti naglasak na politiku tržišnog natjecanja, čija je važnost naglašena “razvojnim čudima” Južne i Istočne Azije u drugoj polovici 20. stoljeća. Te su ekonomije gradile proizvodne baze oslanjajući se na domaće ili izvozno (međunarodno) tržišno natjecanje za održavanje discipline u svojim vodećim industrijama.

Unatoč sve većem priznanju unutar akademske zajednice da se antimonopolski zakoni nedovoljno provode u gospodarstvima OECD-a od 1980-ih, nije se mnogo toga promijenilo. Aktivnija provedba iziskivala bi političku hrabrost za izazivanje moćnih aktualnih vlasti, a izgleda da je toga malo.

U SAD-u, pojačana antimonopolska kontrola pod Linom Khan, bivšom povjerenicom za trgovinu Joea Bidena, stala je kada se Donald Trump vratio u Bijelu kuću. Europska unija, pak, oklijeva koristiti punu snagu svojih digitalnih propisa zbog trgovinskih prijetnji Trumpove administracije i snažnog otpora američkih tehnoloških tvrtki. Ujedinjeno Kraljevstvo svoje nade za rast polaže u osiguravanje stranih ulaganja velikih multinacionalnih tvrtki, a išlo je tako daleko da je čak oslabilo Ured za tržišno natjecanje i tržišta Ujedinjenog Kraljevstva.

Preskupo propasti

U svakom slučaju, težište ostaje na specifičnostima trenutačnog okvira, nauštrb razmišljanja otvorena uma o institucionalnoj arhitekturi gospodarstva. U mnogim zemljama institucije koje čine inovacijske sustave, određuju lakoću osnivanja i raspuštanja tvrtki te dopuštaju eksperimentiranje s novim proizvodima i uslugama postale su polufosilizirane.

Akademija Prodajni Mindset

Iskusni stručnjak Vedran Sorić otkriva kako (p)ostati uspješan, pogledajte i poslušajte!

Veća produktivnost

Zašto je ovo najbolje ulaganje u 2026.

Da uzmemo samo jedan primjer, mnogim je europskim tvrtkama preskupo propasti. Nova istraživanja ukazuju na to da visoki troškovi restrukturiranja ograničavaju istraživanje i razvoj te čine ulaganja u tehnološke i biotehnološke startupe neprofitabilnima. No, provedba reformi “fleksigurnosti”, koje kombiniraju fleksibilnost tržišta rada sa snažnom socijalnom zaštitom, nije čarobno rješenje. Brzina kojom startupovi nastaju i napreduju ovisi o političkoj ekonomiji, ovisno o općem okruženju njihove lokacije – poslovnom ekosustavu, partnerstvu između privatnog i javnog sektora te političkoj predanosti rastu.

Srećom, počinju se voditi rasprave o širem kontekstu. Izvješće bivšeg predsjednika Europske središnje banke i bivšeg premijera Italije Maria Draghija o budućnosti europske konkurentnosti predstavljalo je važnu prekretnicu za EU jer je priznalo potrebu za opsežnom promjenom politike.

S obzirom na to da je multilateralni sustav gotovo nefunkcionalan, prijelaz na čistu energiju u punom jeku, a umjetna inteligencija napreduje nevjerojatnom brzinom, moramo širom otvoriti Overtonov prozor i stvoriti prostor za nove političke ideje u više područja. Dok su ljudi u razvijenim gospodarstvima sve više razočarani ekonomskim establišmentom, institucije koje ga podupiru neizbježno će se mijenjati. No, kako će se promijeniti ovisit će o onome što tvorci politika sljedeće poduzmu.