Ključne gospodarske asocijacije u Hrvatskoj – Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska udruga poslodavaca – imenovale su nakon provedenih natječaja svoje nove predsjednike. U HGK je to Luka Burilović, kojemu je to ujedno i treći uzastopni mandat, dok je na čelo HUP-a došao Mislav Balković, rektor Sveučilišta Algebra Bernays u Zagrebu.

Obje su institucije u proteklom razdoblju prošle kroz interne reforme, HGK nešto dublju, kroz ukidanje obveznih članarina, a iza HUP-a je faza razmimoilaženja pojedinih članica.

No, sada su stabilne, HGK broji 170 tisuća članova od kojih je 100 tisuća korisnika Digitalne komore, a HUP ih kao dragovoljno udruženje ima više od šest tisuća, no imaju veliku snagu i pokrivaju 80 posto BDP-a. Kakva im je percepcija trenutačnog okruženja u kojemu posluju gospodarstvenici, što je potrebno mijenjati i što će biti glavni ciljevi i zadaci na kojima će biti angažirani novi predsjednici HGK-a i HUP-a u narednim godinama, zastupajući interese poduzetnika pred Vladom Andreja Plenkovića?

I Burilović i Balković pozitivnim izdvajaju povoljnije financijsko okruženje u Hrvatskoj, te iznadprosječnu političku, sigurnosnu i institucionalnu stabilnost u odnosu na mnoge članice EU. To poslovnom okruženju, slažu se, osigurava predvidljivost i kontinuitet reformi. Gospodarski rast i politička stabilnost dodatno su poboljšali kreditni rejting pa Hrvatska, ističe Balković, danas ima među najnižima u cijelom europodručju kamatne stope za poduzeća i stanovništvo.

“To znači da u ovom trenutku za sve dobre projekte Hrvatska nudi izuzetno povoljne uvjete financiranja i to je, nedvojbeno, naša komparativna prednost”, dodaje Balković. Ipak, unatoč rastu prihoda, produktivnosti i profitabilnosti poslovanja, naša su poduzeća i dalje manje profitabilna nego u EU.

Balković podsjeća da je prosječna neto marža prije poreza za hrvatsku ekonomiju u ‘rekordnoj’ 2024. rasla s 5,5 posto na 5,9 posto, što je otprilike upola slabije nego kod EU kompanija. Slično se kreće i bruto operativna profitabilnost po zaposlenom.

(Re)distribucija prihoda

Jedan od glavnih krivaca za to je rekordni rast troška rada, potaknut značajnim rastom plaća u javnom sektoru i minimalne plaće koja je potaknula povećanje ostalih plaća. “Danas hrvatski poslodavci u odnosu na BDP radnicima distribuiraju veći dio prihoda nego poslodavci u EU državama, te znatno veći dio od poslodavaca u državama srednje i istočne Europe”, konstatira Balković.

Za Burilovića su ključne slabosti današnje Hrvatske u atomiziranosti institucija i procesa donošenja odluka s nejasno pripisanim odgovornostima i nadležnostima, neusklađenost vještina radne snage s potrebama tržišta rada, te niska produktivnost prerađivačke industrije. Zbog toga ističe kao jedan od prioriteta HGK zalaganje kod Vlade za uključivanje poslovne zajednice u ranoj fazi izrade propisa, kako bi se osigurala praktičnost i izbjegli nepotrebni troškovi i komplikacije za poduzeća.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Digitalna i zelena tranzicija, s naglaskom na prerađivačku industriju ostaje jedan od glavnih ciljeva HGK i u novom mandatu Burilovića, uz napomenu da će HGK jasno propitivati sve obveze koje se postavlja pred poduzetnike na razini EU, kao i na nacionalnoj razini.

U razdoblju koje je pred nama trebamo tražiti izvore budućeg rasta u privatnim investicijama, prije svega u području svojih komparativnih prednosti.

Mislav Balković, HUP

Za predsjednike obje asocijacije problem radne snage i dalje ostaje važan prioritet. Komora će se usmjeriti na jačanje suradnje s obrazovnim institucijama. “Želimo li napraviti razvojni skok neophodna je kvalitetnija i produktivnija radna snaga, koju se mora adekvatno platiti. No, svaka mjera mora biti uravnotežena, u ovom slučaju s potrebama poslodavaca i konkurentnošću industrije”, kaže predsjednik HGK. U tom smislu važnim izdvaja i nastavak aktivnosti na prijedlozima za konkurentnost prerađivačke industrije. Između ostalog i kroz prijedloge mjera i poticaja za konkurentnost koje su u HGK izradili ljetos i za koje su, kaže, dobili zeleno svjetlo i nastavljaju ih razrađivati u suradnji s resornim ministarstvima.

Uz promociju hrvatskih proizvoda na stranim tržištima i podršci izvozu, HGK-u Burilović daje još dva važna zadatka – bavljenje problemima energetske i prehrambene samodostatnosti. HGK će, kaže, nastaviti dijalog s nadležnim institucijama kako bi se osigurala pravovremena regulativa i nastavak investicija u OIE. Što se proizvodnje hrane tiče, neophodnim vidi povećati nacionalna sredstava i fokusirati sredstva iz ruralnog razvoja na investicijske mjere i ulaganje u dugotrajnu imovinu.

“Kada govorimo o potporama, one trebaju uvažavati regionalne specifičnosti i konkurentnost proizvodnje, zatim promjene u strukturi poljoprivredne proizvodnje u smjeru veće dohodovnosti i dodane vrijednosti te snažnija ulaganja u preradbene kapacitete i inovacije”, ističe Burilović, a u tom kontekstu važnim smatra i osigurati snažnije povezivanje malih proizvođača i prerađivačke industrije, posebice kroz sustav kooperacije. “Ako želimo postići samodostatnost i konkurentnost, mjere poljoprivredne politike moraju biti usmjerene prije svega na komercijalne proizvođače i one koji to žele postati”, podvlači Burilović.

Na štetu investicija

Za poslodavce je, pak, glavna briga trošak rada, a Balković ističe kako je u interesu poslodavaca, kao i socijalnih partnera, stalan rast plaća, ali na dugoročno održivoj razini. Bez povećane dodane vrijednosti, povećanja troška rada mogu ići na štetu investicija, što se, ističe, u Hrvatskoj lani i počelo događati, kad je rast investicija u privatnom sektoru gotovo zaustavljen, točnije, bio je tek 0,4 posto veći no prethodne godine. A bez rasta investicija, podsjeća, nema ni dugoročnog rasta konkurentnosti i plaća. Stoga će se HUP u dijalogu i u suradnji s Vladom i sindikatima zalagati za nastavak razvoja poduzetničkog okruženja i konkurentnosti gospodarstva.

“U tom ćemo smislu zagovarati porezne pristupe koji osiguravaju veća primanja visoko kvalificiranima i visoko obrazovanima koji u gospodarstvu stvaraju najveću dodatnu vrijednost. Pri tome nije cilj smanjenje poreznog pritiska na plaće menadžera nego iznalaženje načina da se oslobodi prostor upravo za onaj dio ljudi koji su nam u gospodarstvu nužni, a na čija je primanja porezni klin veći nego u zemljama centralne i istočne Europe”, ističe Balković.

Dodatno, kroz reformu zdravstvenog sustava smatra kako treba tražiti prostore za povećanje efikasnosti, primjerice izbjegavanjem višestrukih dijagnostika. Time bi se po njegovim riječima posljedično moglo implementirati dobru praksu kakva se primjenjuje u dijelu članica EU u smislu ograničavanja osnovice za obračun doprinosa za zdravstveno osiguranje na dvije prosječne godišnje plaće.

“Vodeće europske ekonomije, poput Njemačke, Francuske i Austrije, ograničavaju osnovicu za obračun zdravstvenih doprinosa na iznos niži od dvije prosječne godišnje bruto plaće”, kaže Balković, ističući da jest važno očuvati načelo solidarnosti, ali nije pravedno da građani sa srednjim i višim primanjima nemaju propisanu gornju granicu uplata u zdravstveni sustav jer “time njihovi doprinosi značajno premašuju vrijednost usluga koje realno koriste u javnom zdravstvenom sustavu”.

“Hrvatska u razdoblju koje je pred nama treba tražiti izvore budućeg rasta u privatnim investicijama prije svega u području svojih komparativnih prednosti. Najjednostavnije rečeno, gdje god je sektorski udio u svjetskom BDP-u veći u odnosu na udio nacionalne ekonomije u svjetskoj, odnosno tamo gdje istodobno ‘outperformamo’ po pitanju realnog rasta produktivnosti”, zaključuje Balković.