Površinom mala, Hrvatska se na razini Europske unije svrstava među uspješnije zemlje u zaštiti tradicionalnih prehrambenih proizvoda. Oznakama izvornosti i zemljopisnog podrijetla zaštićeno ih je čak 50, ne računajući vino i jaka alkoholna pića.

Time zauzimamo osmo mjesto u EU, a znatan dio tih proizvoda potječe iz kontinentalne Hrvatske, naglasio je Dragan Kovačević, potpredsjednik Hrvatske gospodarske komore (HGK) za poljoprivredu i turizam. Zahvaljujući strukturi poljoprivredne proizvodnje, istaknuo je Kovačević, moguće je razviti kratke lance opskrbe, što posebno cijene strani turisti jer svježe je sinonim za domaće i zdravo.

“Konzumacija autohtone hrane, vina i jakih alkoholnih pića najbolji je odgovor na zahtjeve modernog turista koji traži otklon od masovnog turizma i u potrazi je za autentičnim doživljajem. Kroz enogastronomiju turisti mogu upoznati destinaciju, način života i tradiciju ljudi koji tu žive. Hrvatska je prepoznala te trendove. Imamo više od 130 autohtonih sorti grožđa od koji je velik broj komercijalno revitaliziran i takva sortna vina možemo susresti u bogatoj ponudi, posebice malih butik vinarija”, rekao je Kovačević.

Ključni sastojak

Dodao je da smo kao zemlja svjesni da je za ciljeve poput održivog turizma i produljenja turističke sezone ključni ‘sastojak’ snažna enogastronomija – spoj hrane i vina koji naglašava kulturni identitet, tradiciju i doživljaj okusa kroz lokalne kulinarske i vinarske posebnosti.

“Međutim, unatoč svim iskoracima koji su napravljeni posljednjih godina, Hrvatska još uvijek nije prepoznatljiva na globalnim vinskim i gastronomskim kartama”, upozorava Kovačević. Prema njegovom zapažanju, među stranim gostima velika je potražnja za svježim laganim bijelim vinima i pjenušcima, no i crna vina imaju vjerne ljubitelje. U Hrvatskoj sorte, kao što su plavac, teran, Babić različitih tipova ili bordoške kupaže obogaćene autohtonim sortama, imaju velik udio u vinskoj potrošnji.

“Generacija Z traži nove, egzotične i sofisticirane okuse i dodatno potiče naše vinare na eksperimentiranje s novim sortama, tehnologijama i kupažama”, primjećuje Kovačević. U sklopu nedavno održanog Agro Sumita u organizaciji Poslovnog dnevnika također se razgovaralo o prodaji vina među mlađom populacijom. Tom prilikom, Josip Barišić, direktor proizvodnje i vinarstva u Agrolaguni kazao je: “Potrošači se potpuno promijenili. Puno se manje pije, ali se pije kvalitetnije. Mladi će radije u restoranu više platiti za jednu vrhunsku bocu vina, nego uzeti više boca. Fokus je na uživanju, to je svjetska praksa. Prodaja vina lani je pala oko četiri posto jer ljudi piju sve manje. Zato se masovne industrije u vinarstvu okreću premium proizvodima.”

Kako mlađe, tako i starije turiste, privlači se brojnim promotivnim kampanjama u kojima se naglašavaju hrvatska jela i vina. Kako nam kažu iz Hrvatske turističke zajednice (HTZ), oni u promociji enogastronomije naglasak stavljaju na autentične vinske sorte i regije, a ne na pojedinačne brendove. Na taj način hrvatska vrhunska vina odlično prikazuju raznolikost naših vinskih krajeva, kako na kontinentu, tako i na obali, što je u konačnici i jedan od glavnih ciljeva promocije vinskog turizma.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Autentične namirnice

“Hrvatska su vina nerijetko predstavljena i kroz suradnje s globalnim gastro brendovima kao što su Michelin vodič i 50 Best, a tu su i domaće manifestacije poput Vinistre, Vinarta, Vina Dalmacije, Kvarner Winesa i Pink Daya koje dodatno podižu prepoznatljivost ovog segmenta turističke ponude. Dodatno, Hrvatska turistička zajednica nerijetko podržava inicijative i projekte lokalnih i regionalnih turističkih zajednica vezane uz eno gastronomiju, poput primjerice Dalmatinske marende”, poručili su iz HTZ-a.

Osim promocije vina, promoviraju se i domaća jela. Upitani što posebno ističu kao naša najposebnija jela, iz HTZ-a poručuju: “Kao naše ‘signature’ proizvode u kampanjama posebno ističemo tradicionalnu hrvatsku hranu, odnosno delicije kao što su tartufi, maslinovo ulje, kvarnerski škampi, paški sir, slavonski kulen i zagorski štrukli. Riječ je o autentičnim namirnicama koje turisti sve više prepoznaju kao nezaobilazan dio hrvatskog gastronomskog izražaja.”

Iako nam iz Ministarstva turizma do zaključenja ovog teksta nisu odgovorili na upit, prema Strategiji razvoja održivog turizma do 2030. godine jasno je kako se razmišlja o enogastronomskom turizmu. Kako stoji u nacrtu strategije, resorno ministarstvo uočava potencijal priznajući da je naš enogastronomski turizam nedovoljno međunarodno etabliran. Opisuju nedostatak razvijenog koncepta hrane i pića odnosno strateškog pristupa, uz izostanak realizacije sinergije s drugim dionicima u turističkom lancu vrijednosti.

“Uzimajući u obzir da su hrana i piće na globalnom turističkom tržištu jedan od glavnih motiva putovanja, identificiran je veliki potencijal za iskorištavanje sinergija i planski razvoj”, stoji u nacrtu. Kovačević vjeruje kako nam je u vinskom i gastro turizmu potreban sustavniji pristup, snažniji destinacijski menadžment koji bi podrazumijevao i edukaciju lokalnog stanovništva.