Inflacija već petu godinu muči hrvatske građane. Prema nedavno objavljenim podacima, potrošačke cijene u Hrvatskoj bile su u rujnu 4,2 posto veće u odnosu na isti lanjski mjesec, objavio je Državni zavod za statistiku (DZS), čime je inflacija opet ubrzala na godišnjoj razini. Hrvatska je s tom stopom inflacije i dalje među najvišima u eurozoni. Inflacija je, nakon što je u siječnju iznosila četiri posto, u veljači 3,7, a u ožujku i travnju po 3,2 posto, počela ubrzavati svoj rast na godišnjoj razini pa je u svibnju iznosila 3,5 posto, u lipnju 3,7 posto, u srpnju 4,1 posto, isto kao i u kolovozu, čime je i prekinut njezin tromjesečni trend ubrzavanja. No, inflacija je u rujnu opet blago ubrzala. Najveći porast potrošačkih cijena u prosjeku je ostvaren u kategoriji stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva, za 8,8 posto.
Naime, ta kategorija obuhvaća troškove povezane sa stanom ili kućom, uključujući najamninu, održavanje i popravke, kao i troškove potrošene vode, električne energije i plina, kao i drva, nafte ili drugih energenata koji se koriste za potrebe kućanstva. Najveći je to porast od ožujka 2023. godine, a unutar skupine prednjače Stvarne najamnine za stanovanje s povećanjem cijena od gotovo 40 posto na godišnjoj razini.
Najveći izazov
Iza ponekad suhoparnih statističkih podataka “skrivaju” se – muke svakodnevnog života. A, kako se čini, Hrvatima već godinama najviše muke zadaje upravo stanovanje. Kako je u razgovoru za Poslovni dnevnik rekao profesor s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Josip Mikulić, od 2019. do 2025. prosječna neto plaća u Hrvatskoj porasla je za 69 posto, potrošačke cijene (HICP) za 32 posto, a cijene stanovanja (DZS HPI) za čak 90 posto.
“Prevedeno, inflacija nije pojela plaće – realni dohodak većine zaposlenih porastao je, brže nego u većini zemalja Europske unije. Ono što na neki način nagriza osjećaj stabilnosti nije cijena kruha ili kave, nego cijena kvadrata”, slikovit je Mikulić.
Ovakav trend ima i šire društvene posljedice. I dok je starijim generacijama ipak na neki način uspjelo doći do osiguravanja krova nad glavom, mlađa generacija s tim ima realno znatno više izazova. “Stvara se tihi, ali duboki međugeneracijski jaz: između onih koji stanovanje imaju riješeno, i onih koji – unatoč rastućim plaćama – o vlastitom domu mogu samo sanjati, pogotovo s početničkim plaćama”, jasan je Mikulić. Prevedeno, inflacija, iako je nesumnjivo osjećamo na svakom koraku, zapravo i nije najveći hrvatski ekonomski izazov.
“U posljednjih pet godina svjedočimo ubrzanom tempu konvergencije prema europskim nominalnim standardima. U istom razdoblju inflacija zapravo nije najveći strukturni izazov – nego je to sve nedostupnije stanovanje”, detektira Mikulić.
Priuštivost stanovanja nekad je bilo u prvome redu pitanje socijalne politike, a danas je ključno i za gospodarski razvoj. U prošlosti je usmjerenost uglavnom bila na pomoći stanovništvu s niskim prihodima i društveno ranjivim skupinama. No, tijekom posljednjih 30-ak godina, priuštivo stanovanje postalo je šire ekonomsko pitanje koje utječe na konkurentnost gradova i nacionalnih gospodarstava. Mikulić upozorava i kako sve više osjećamo smanjenu dostupnost i priuštivost stanovanja zbog neravnomjerne brzine rasta turizma i ostatka gospodarstva: “Prije tri godine objavili smo rad u kojemu smo analizirali i potvrdili povezanost između rastuće turističke aktivnosti, pogotovo one povezane s kratkoročnim najmom, i sve veće nepriuštivosti stanovanja u RH.”
Dinamika rasta
Moramo biti svjesni da turizam, iako pozitivan za hrvatsko gospodarstvo u cjelini, ima i svoje negativne strane. Na tome, kaže, valja posebno poraditi. “Kao društvo, ne smijemo zaboraviti na sve one koji nemaju koristi od turizma, a trpe štetu kroz smanjenu priuštivost stanovanja, sezonsku inflaciju i manje prilike za zapošljavanje u drugim sektorima. Često su to mladi, bez riješenog stambenog pitanja, možda su se preselili drugdje, a možda i iselili – a to bi bio jedan od najvećih društvenih troškova, jer smo svi mi uložili u obrazovanje i zdravlje tih osoba, a potencijalno olako žrtvovali za par dolazaka i noćenja više”, zaključuje Mikulić.
Kako se čini, troškovi stanovanja ostat će veliki problem, barem ako je suditi prema trendu kretanja cijena nekretnina. Cijene stambenih objekata, mjerene indeksom cijena stambenih objekata, u razdoblju travanj-lipanj porasle su 4,4 posto u odnosu na tromjesečje ranije, dok je na godišnjoj razini prosječni rast cijena stambenih objekata blago ubrzao na 13,2 posto (s 13,1% u prvom tromjesečju). Stoga su u prvoj polovini godine cijene stambenih nekretnina porasle za više od 13 posto na godišnjoj razini. U razdoblju siječanj-lipanj 2025. u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, promatrano prema regijama koje pokriva indeks, cijene su na Jadranu bile više u prosjeku za 11,8 posto, u Gradu Zagrebu za 12,6 posto, dok je u kategoriji Ostalo godišnja stopa iznosila 18,4 posto. U prvoj polovini godine cijene novih stambenih objekata bile su u prosjeku više za 12,7 posto, a postojećih za 13,2 posto. Nije isključeno da i četvrtu uzastopnu godinu domaće tržište ostvari dvoznamenkast rast cijena stambenih nekretnina. Izgledno je da će dinamika rasta ostati i dalje zamjetno iznad prosjeka EU-a i europodručja, predviđaju analitičari.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu