Mnogi još dok rade počinju razmišljati o mirovni, no kada, tko i kako ima pravo na nju? Pravo na starosnu mirovinu stječe osiguranik Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža. U prijelaznom razdoblju od 2020. do 2029. godine žene ostvaruju pravo na starosnu mirovinu prema povoljnijim uvjetima, s nižom starosnom dobi. Prema podacima HZMO-a, 1. siječnja 2026. godine ženama se podiže dob za umirovljenje za tri mjeseca u odnosu na 2025. godinu. To pak znači da će iduće godine žene moći u starosnu mirovinu s navršene 64 godine. Ova dob za žene postupno će se povećavati i izjednačit će se s “muškom” dobi 1. siječnja 2030. godine, piše portal Moje Vrijeme.

naftni derivati

Porasle cijene nafte nakon ukrajinskih napada dronovima na rusku naftnu infrastrukturu

Za razliku od starosne mirovine, postoji i pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika koju koriste osobe koje su rano ušle u svijet rada. Ovo pravo ostvaruje se kada osiguranik navrši 60 godina života i 41 godinu staža osiguranja. Tu se uračunava staž osiguranja u efektivnom, stvarnom trajanju. Pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika ne može steći osiguranik koji ispunjava uvjete za redovitu starosnu mirovinu.

u njemačkoj

Ove generacije primaju manju mirovinu od drugih

Pravo na starosnu mirovinu i starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika stječe se od dana kada su ispunjeni uvjeti za mirovinu i nakon prestanka osiguranja (zaposlenje, obavljanje obrtničke ili poljoprivredne djelatnosti i dr.). Zahtjev za priznanje prava na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu može se podnijeti najranije mjesec dana prije prestanka osiguranja (uplata u mirovinski fond). Pravo na mirovinu osobi pripada najranije od prvog idućeg dana nakon prestanka radnog odnosa ako je zahtjev podnesen u roku od šest mjeseci od prestanka osiguranja, a ako je zahtjev podnesen nakon roka od šest mjeseci od prestanka osiguranja (prestanka radnog odnosa), osiguranik ima pravo na mirovinu najranije šest mjeseci unatrag, računajući od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva.