Poslovni dnevnik u utorak, 30. rujna, organizira konferenciju Change Makers. Prilika je to za sve one koji žele saznati nešto više o korporativnom komuniciranju i budućim trendovima. Iz prve ruke, o iskustvima, će govoriti vodeći hrvatski CEO-i, a sama konferencija koja otvara prostor za razmjenu znanja, umrežavanje i otkrivanje strategija za održiv rast, inovacije i odgovorno vođenje u dinamičnom poslovnom svijetu.
Mi smo popričali sa Sandrom Vojković, predsjednicom Uprave Pan-peka, koja sudjeluje u panelu – Što kada postanemo velika tvrtka? S obzirom na to pitali smo je koji su najveći izazovi s kojima se tvrtka susrela na putu rasta?
“Najveći izazovi uvijek su vezani uz ljude i vrijeme. Kada kompanija brzo raste, potrebno je sinkronizirati sve procese, a istovremeno očuvati motivaciju i angažiranost zaposlenika. Rastući obujam posla donosi potrebu za drugačijim, sistemskim i formalnim načinom upravljanja pa je ključ bio održati fokus i istovremeno se prilagođavati, bez gubljenja temeljnih vrijednosti i kvalitete proizvoda.”
U cijelom je procesu vrlo važna uloga lidera, no kako se ona mijenja u tom vremenu pojasnila je gospođa Vojković.
“Uloga lidera se prirodno mijenja kako kompanija raste. U manjim sustavima lider često mora biti uključen u operativne detalje, gotovo sve segmente poslovanja. No, kako organizacija postaje kompleksnija, liderstvo se sve više pomiče prema strateškoj razini. Ključna promjena je u izgradnji snažnog menadžerskog tima i delegiranju odgovornosti. Umjesto da bude u svemu, lider ostaje onaj koji određuje ritam, definira jasnu viziju i stvara kulturu odgovornosti i integriteta, odnosno prostor u kojem ljudi mogu rasti i preuzimati vlasništvo nad svojim dijelom posla. Ne može svaki menadžer biti lider, niti svaki lider mora biti menadžer. Liderstvo je prvenstveno stvar utjecaja, karaktera i sposobnosti da se inspirira i pokrene druge bez obzira na formalnu poziciju.”
Ona je podijelila i neke od ključnih lekcija koje je naučila o liderstvu tijekom transformacije tvrtke.
“Kao prvo – Vrijeme je najdragocjeniji resurs. Ne može se nadoknaditi, stoga ga treba koristiti promišljeno. Fokus mora biti na aktivnostima koje donose stvarne pomake. Pravovremene odluke i promjene su ključne. Odgađanje povećava rizik i zahtijeva dublje intervencije. Osim toga, bitno je znati da su ljudi nositelji promjene. Uspjeh transformacije ovisi o tome koliko dobro prepoznajemo i razvijamo njihove talente. Fokusiram se na njihove snage, u njima gradim motivaciju i osjećaj uspjeha. Nedostatke rješavamo gradeći sustav. Lider mora znati kada je potrebno stati na čelo, a kada se povući i dati timu prostor. Kao treću stvar, istaknula bih da je komunikacija temelj. Aktivno slušanje, slušanje s namjerom razumijevanja, prvi je korak. Na timskim sastancima inzistiram na potpunoj prisutnosti, bez mobitela i laptopa. Ljudi moraju čuti jedni druge da bi se mogli razumjeti. Drugi važan aspekt je govorenje istine, osobito one koja nije ugodna. To je izlazak iz zone komfora, ali i preduvjet za zdravu organizaciju. Zadatak lidera je stvoriti siguran prostor u kojem se istina može izreći.”
Sandra Vojković dala je i nekoliko konkretnih savjeta za one koji proživljavaju transformaciju.
“Transformacija je zahtjevan, ali iznimno vrijedan proces. Evo nekoliko ključnih savjeta koje bih izdvojila:
1. Jasnoća početne točke i cilja: prvi korak je duboko razumjeti gdje se trenutačno nalazite i jednako jasno definirati kamo želite stići i zašto. Svrha je temelj. Ona daje smjer, motivaciju i jasnoću u svim fazama promjene.
2. Transparentna komunikacija s timom: kada imate jasnu viziju i razumijevanje sadašnjeg stanja, važno je to otvoreno i iskreno podijeliti s timom. Ljudi su ti koji nose transformaciju, i bez njihove uključenosti i razumijevanja nema stvarnog pomaka.
3. Praćenje i prilagodba: organizacija je živi sustav. Stvari se mogu brzo promijeniti, ponekad i u neplaniranom smjeru. Zato je važno redovito provjeravati uspješnost postavljenih koraka i biti spreman brzo reagirati. Ne oklijevajte, vrijeme je najskuplji resurs.
4. Liderstvo iz svake pozicije: najvažnije od svega je da voditi možete iz bilo koje uloge. Ne morate biti CEO ili predsjednik uprave da biste pokrenuli promjenu. Pravi lideri djeluju kroz utjecaj, primjer i integritet, bez obzira na formalnu titulu.”
Pitali smo je i kakav će biti budućnost korporativnog upravljanja, koji se trendovi naziru?
“Vjerujem da će se sve više naglašavati održivost i društvena odgovornost. Lider budućnosti neće biti samo menadžer koji brine o profitu, već i osoba koja povezuje ljude, tehnologiju i vrijednosti kompanije sa širim društvenim ciljevima. Fokus bi trebao biti na transparentnosti, autentičnosti i izgradnji povjerenja. Također, lideri će morati biti fleksibilni i otvoreni za nove tehnologije, ali i istovremeno očuvati humanost u poslovanju”, rekla je, a za kraj smo je pitali što je njoj najveći izazov u poslu te postoji li nešto čega se boji.
“Najveći izazov u mojoj ulozi je upravljanje vremenom. Svaka minuta mora biti usmjerena prema aktivnostima koje donose stvarne pomake. Posebno mi je važno izbjegavati ponavljanje grešaka jer to nije samo gubitak vremena, već i energije tima. Po prirodi sam nestrpljiva, pa mi dodatni izazov predstavlja balansiranje između brzine i promišljenosti. Drugi veliki izazov je usklađivanje kratkoročnih ciljeva s dugoročnom vizijom. U pekarstvu, kao i u svakoj proizvodnji, sve mora funkcionirati u minuti, ali istovremeno morate gledati godine unaprijed. To zahtijeva stalnu prilagodbu i stratešku jasnoću. Što se tiče strahova, ne bih rekla da ih imam, ali osjećam duboku odgovornost prema ljudima. Svaka odluka koju donesem, direktno ili indirektno utječe na više od 800 zaposlenika i njihove obitelji. Ta svijest nosi osjećaj ozbiljnosti i poštovanja, ali i snažnu motivaciju. To je teret koji prihvaćam jer vjerujem da liderstvo nije privilegija, već odgovornost koju nosite sa sviješću da svojim djelovanjem oblikujete ljude, kulturu i budućnost organizacije.”

O korporativnom upravljanju i budućnosti popričali smo i s Anitom Leticom, predsjednicom Uprave Philip Morris Zagreb.
“Živimo u vremenu brzih i stalnih promjena potaknutih globalnim krizama, geopolitičkim preslagivanjima, klimatskim ekstremima, snažnim razvojem umjetne inteligencije, a sve to utječe na sve aspekte naših života. Spremnost da očekujemo neočekivano te sposobnost (brze) prilagodbe promjenama postali su nužnost ne samo za rast, već i puku održivost poslovanja. U tako kompleksnom okruženju, danas možda i više nego ikad, povjerenje je najvažnija komponenta korporativnog upravljanja. U srži svakog poslovanja, kompanije i društva su – ljudi. Njihove ideje, znanje, trud, rad, angažiranost kao zaposlenika, ali i njihove potrebe i želje kao potrošača, njihove vrijednosti, vjerovanja i očekivanja od društva u kojem žele živjeti. Zato kompanije koje žele dugoročno uspješno poslovati moraju graditi povjerenje s potrošačima, zaposlenicima, partnerima i širom zajednicom. I to kroz jasno definiranu svrhu i transparentnost onoga što i kako rade, preuzimanje odgovornosti za zaposlenike i cjelokupni utjecaj svog poslovanja te kroz održivo poslovanje u skladu s etikom i interesima svih dionika.”
Ona sudjeluje u panelu – Je li CEO stvarno najvažnija osoba u korporaciji? – stoga je pitamo je li CEO zaista najvažnija osoba i kakav bi CEO trebao biti?
“CEO je hijerarhijski najviša upravljačka pozicija u kompanijama čime je osoba na toj poziciji najvidljivija, ali i najodgovornija pa se često percipira i kao najvažnija osoba u kompaniji. Mislim da je CEO ‘važna’ osoba onoliko koliko dugoročno uspješno vodi poslovanje tvrtke i gradi organizacijsku kulturu. Uloga CEO-a je da postavi viziju i definira smjer, ali i da osigura da organizacija ima kapacitete, resurse i motivaciju to ostvariti jer strategija bez tima ljudi koji je razumiju i angažirano svakodnevno provode ostaje samo teorija, a njihova motivacija, energija te osjećaj svrhe, doprinosa poslovanju i pripadnosti timu, imaju izravan utjecaj na krajnji rezultat. Dobar CEO mora biti više od strateškog lidera – mora znati slušati, biti otvoren prema promjenama i spreman na stalno učenje i prilagodbu. Mora graditi povjerenje, poticati kulturu suradnje i stvarati okruženje u kojem ljudi osjećaju da mogu rasti, doprinositi i biti dio nečeg većeg. Najbolji CEO bi trebao biti otvoren, kako prema novim poslovnim izazovima, tako i prema vlastitim ograničenjima. Jedno od najvažnijih obilježja suvremenog liderstva upravo je sposobnost da priznamo kako ne znamo uvijek sve. I to nije slabost, već snaga koja otvara prostor za učenje, istraživanje i rast – osobni, ali i organizacijski te rast cjelokupnog poslovanja.”
Pitamo je kako će se mijenjati upravljanje u budućnosti? Koje vještine će biti potrebne te koliko na ljude, poslovanje i odnose utječe umjetna inteligencija?
“Upravljanje se već mijenja, a u budućnosti će se ta transformacija zasigurno dodatno ubrzati. Sudeći prema trendovima koji su već danas vidljivi, osobito u nekim branšama, upravljanje postaje sve manje temeljeno na hijerarhiji, a sve više na zajedničkoj suradnji, međusobnom povjerenju i agilnosti. Sve je veći naglasak na emocionalnoj inteligenciji lidera, a upravljanje se sve više temeljiti na svrsi, transparentnosti i odgovornosti – prema zaposlenicima, zajednici i planetu. Uz sve veću važnost empatije za efikasno i utjecajno vođenje i tehnologija, a posebno umjetna inteligencija, mijenjaju način na koji radimo, ali i razmišljamo, komuniciramo i donosimo odluke. S jedne strane od nas zahtjeva stjecanje novih vještina i načina razmišljanja, a s druge strane nam omogućuje pojednostavljenje rutinskih zadataka, i oslobađa prostor za kreativnost i inovaciju. Jedna od tih novih vještina je i sposobnost ‘suradnje’ s umjetnom inteligencijom kako bismo ostvarili benefite iz oba svijeta – ljudske kreativnosti i tehnološke efikasnosti. Iako je umjetna inteligencija nedvojbeno alat koji nam pomaže u svakodnevnom poslu, ali i životu općenito, ključno je da ju koristimo transparentno, odgovorno i s jasno definiranom svrhom te da pri tom ne zaboravimo kritički razmišljati”, rekla je pa opisala kako izgleda jedan prosječni dan predsjednice Uprave.
“Teško je opisati jedan prosječan dan jer prosječnost gotovo da i ne postoji. Generalno je potrebno puno planiranja i discipline oko rasporeda, što nije moja jača strana. I u one dane koji krenu prema rasporedu, po putu uleti neki novi izazov, promjena rasporeda ili ideja koja me odvede u potpuno neočekivanom smjeru, što doduše izluđuje moj tim, ali moram reći da se s time odlično nose. Ima i tih nekih teških dana kada se osjećate kao da nosite sve probleme ovog svijeta na svojim leđima, a onda razgovor uz kavu s kolegama ili neki mali uspjeh uljepša dan i podsjeti te na ono što ti je zaista važno. Zapravo je donošenje “velikih odluka” vremenski manji dio posla, a onaj veći dio uključuje slušanje i postavljanje pitanja, kako na temu problema i izazova, tako i novih prilika i ideja. Vrlo često baš te neke male odluke u danu budu upravo one koje čine razliku.”
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu