Brexit, Donald Trump, COVID-19, ruski rat protiv Ukrajine, Trump 2.0: Tijekom desetljeća od potpisivanja Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, rasprave o globalnom zatopljenju postale su i žešće i, prečesto, nepoštenije.

Tome sam svjedočila kao šefica Greenpeace Internationala – radeći sa znanstvenicima za zaštitu okoliša i klimatskim aktivistima na terenu – te kao njemačka državna tajnica za klimatsku politiku i posebna izaslanica za međunarodno djelovanje u području klime.

Nije ideološko pitanje

Pariški sporazum su sve zemlje – bilo da se radi o proizvođačima fosilnih goriva, otočnim državama ili najbogatijim svjetskim gospodarstvima – ispregovarale i ratificirale u rekordnom roku. Kombinira učinkovito mjerenje i praćenje s fleksibilnošću i zemlje određuju i osmišljavaju vlastite planove za suočavanje s klimatskim promjenama. Svakih pet godina od svih vlada traži se da učine više. Do sada, i na iznenađenje mnogih, velika većina vlada je to zapravo učinila. Da biste procijenili učinkovitost Pariškog sporazuma, uzmite u obzir da su obnovljivi izvori energije činili 92,5 posto svih novih instaliranih kapaciteta električne energije u 2024. ili da 75 posto posto novih vjetroelektrana i solarnih fotonaponskih sustava (PV) sada pruža jeftiniju energiju od postojećeg ugljena, plina i nafte. Sve je to bilo nezamislivo 2015. godine.

Ovo ubrzanje zelene tranzicije događa se u različitim političkim sustavima i gospodarskim modelima, što je dokaz da čista energija nije ideološko pitanje. Zemlje prihvaćaju obnovljive izvore energije jer funkcioniraju: čista energija potiče rast, povećava konkurentnost, smanjuje volatilnost cijena energenata i poboljšava kvalitetu života.

Istina, svijet nije na putu da ispuni svoje klimatske ciljeve, a razorni učinci globalnog zatopljenja pojavljuju se brže nego što su mnogi od nas očekivali. No, neosporni napredak od 2015. daje razlog za nadu da se može postići veći napredak. Ali, također je sasvim jasno da se Pariški sporazum suočava s najtežim izazovima. Države su oprezne zbog rata, sukoba i napetih javnih financija (dijelom zbog golemih troškova pandemije). Međunarodni poredak izgrađen nakon Drugog svjetskog rata potresen je do temelja. Veliki test za Pariški sporazum odvija se ovog tjedna na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, gdje će sve zemlje predstaviti svoje nacionalne klimatske planove, proces koji završava u Belému u Brazilu na UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama (COP30) kasnije ove godine. Unatoč depresivnom stanju današnjih rasprava o klimi, optimistična sam da kolektivni duh izgrađen tijekom posljednjeg desetljeća sada tiho, ali svjesno radi na konsolidaciji i nadogradnji postignutih koristi.

Brazilci to zovu mutirão, što je teško prevesti. Smatram to “okupljanjem” kako bismo se uhvatili u koštac s problemom. Dok se požari šire, suše pojačavaju, a poplave odnose domove ljudi diljem svijeta, moramo učiniti upravo to.

Razumljivo, interesi fosilnih goriva – i Trumpova administracija – ne žele ništa takvo. Nisu previdjeli preoblikovanje globalnog gospodarstva i, iako se čine iznenađenima i zabrinutima da to ide brže nego što je itko od njih očekivao, nisu spremni prihvatiti svoj neizbježni pad sjedeći skrštenih ruku. Uostalom, Trumpova administracija pakosno radi na vraćanju fosilnih goriva i uništavanju ne samo američke čiste energije, već i strane zelene konkurencije američkom ugljenu i nafti. Zbog toga je COP30 ključni trenutak u kojem čelnici moraju potvrditi, pojačati i ubrzati svoje obveze prema Pariškom klimatskom sporazumu. To znači ponovno se obvezati na ostvarivanje ciljeva COP28 u pogledu modernizacije energetskih sustava, prelaska s fosilnih goriva i povećanja obnovljivih izvora energije. To znači smanjenje krčenja šuma na nulu do 2030., a to znači postizanje dogovorenih ciljeva za financiranje borbe protiv klimatskih promjena. Ulagači moraju znati u što ulagati.

ŠEST GODINA NA VRHU

Hrvatska tvrtka koja zna sa zlatom: Povjerenje 170.000 klijenata ne gradi se preko noći

Što se događa?

Tisuće novih sigurnosnih rupa, a premalo vremena za reakciju

‘Tropical Forest Forever’

Ako nacionalni planovi svake zemlje kolektivno ne zadrže globalno zatopljenje ispod cilja Pariškog sporazuma od 1,5 Celzijevih stupnjeva (u odnosu na predindustrijske razine), čelnici se moraju obvezati na zatvaranje jaza nizom dostupnih sredstava. Ali, da bi se postigla pravedna energetska tranzicija, potrebno je osmisliti paket specifičnih rješenja za mreže, skladištenje i domaće sustave obnovljive energije, uz opomenu proizvođačima i potrošačima fosilnih goriva kako bi se ubrzao prijelaz s njih.

To će svakako iziskivati novi mehanizam financiranja kako bi zemlje mogle ulagati u očuvanje šuma. Brazilski prijedlog “Tropical Forest Forever Facility” mogao bi donijeti preokret. Također će zahtijevati od bogatih zemalja da se obvežu da će barem udvostručiti, ako ne i utrostručiti, svoje financiranje prilagodbe. Regionalne banke i Svjetska banka trebale bi se obvezati na integraciju mjera otpornosti u sve infrastrukturne projekte.

Ovo je ogromna prilika za Brazil da učvrsti svoje naslijeđe kao zaštitnik najranjivijih zajednica u svim zemljama. Brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula Da Silva može osigurati da ga pamte ne samo u vlastitoj državi po tome što je milijune ljudi izbavio iz siromaštva, već i po zaštiti naših potomaka od ekološkog i ekonomskog uništenja.

© Project Syndicate 2025.