Kao posljedica povratka protekcionizma i industrijske politike u napredna gospodarstva i porasta geopolitičkih napetosti, ovo je nepovoljan trenutak za strategije rasta vođene trgovinom.

Budući da će budući rast sve više ovisiti o zdravim domaćim politikama, zemlje s niskim i srednjim dohotkom trebale bi se usredotočiti na osiguravanje potpune i učinkovite upotrebe postojećih resursa. I nijedan resurs nije vrjedniji od ljudskog kapitala.

Loša raspodjela talenata

Iako ekonomisti i tvorci politika već dugo prepoznaju akumulaciju ljudskog kapitala – posebno kroz ulaganja u obrazovanje – kao pokretač rasta i razvoja, posvetili su mnogo manje pozornosti učinkovitoj raspodjeli postojećeg ljudskog kapitala. Gospodarstvo na bilo kojoj razini razvoja može ostvariti svoj puni potencijal samo ako se pojedinci bave zanimanjima koja najbolje odgovaraju njihovim talentima i preferencijama. Uklanjanje ili barem smanjenje loše raspodjele talenata stoga bi trebao biti glavni prioritet. Sve veći broj ekonomskih istraživanja pokazao je da čak i u naprednim gospodarstvima poput SAD-a, smanjenje loše raspodjele talenata može imati značajne ekonomske učinke.

Primjerice, utjecajni rad objavljen prije nekoliko godina pripisao je 20 do 40 posto rasta američkog tržišta po glavi stanovnika od 1960. do 2010. poboljšanju raspodjele talenata. Taj dodatni rast postignut je smanjenjem diskriminacije žena i crnih muškaraca na tržištu rada te smanjenjem prepreka s kojima su se te skupine suočavale u razvoju ljudskog kapitala.

Potencijal za pokretanje takvih koristi vjerojatno je još veći u manje bogatim zemljama, gdje je loša raspodjela talenata vjerojatno sveprisutnija. Iako se relevantnost rase ili drugih prepreka temeljenih na identitetu razlikuje od konteksta do konteksta, rod je univerzalno pitanje. Budući da žene čine otprilike polovicu stanovništva u bilo kojoj zemlji, osiguravanje da one mogu u potpunosti iskoristiti svoje vještine i talente moglo bi dovesti do značajnih ekonomskih povrata.

Dobro je poznato da se ishodi na tržištu rada značajno razlikuju ovisno o spolu. U većini zemalja žene imaju niže stope sudjelovanja u radnoj snazi i zaradu, prekomjerno su zastupljene na neplaćenim ili neformalnim poslovima i provode više sati na kućanskoj proizvodnji i kućanskim poslovima. Kad bi te razlike odražavale urođene komparativne prednosti ili istinske preferencije, bile bi učinkovite, a premještanje muškaraca i žena na različite djelatnosti ne bi poboljšalo produktivnost gospodarstva. Ali, ako odražavaju iskrivljenja, tvorci politika ne iskorištavaju pruženu im priliku.

U novoj studiji sa Svjetskom bankom, moji kolege i ja razvili smo metodologiju za razlikovanje ta dva potencijalna izvora uočenih razlika i primijenili je koristeći javno dostupne podatke o radnoj snazi iz više zemalja. Rezultati potvrđuju uvide iz američke studije: iskrivljenja su široko rasprostranjena. U mnogim zemljama uklanjanje prepreka sudjelovanju žena u radnoj snazi moglo bi povećati proizvodnju za 15 do 20 posto, što podrazumijeva veliki porast prihoda. U prosjeku, bogatije zemlje pokazuju manje iskrivljenja. No, upečatljive su razlike među zemljama u sličnim fazama razvoja. Primjerice, Egipat bi mogao povećati proizvodnju za oko 24 posto uklanjanjem rodnih barijera, dok bi Peru mogao postići samo pet posto povećanja, unatoč sličnim razinama prihoda.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Usporedba evolucije iskrivljenja također otkriva zanimljive obrasce. Iako se raspodjela talenata u većini zemalja s vremenom poboljšala, postoje iznimke. Unatoč brzom gospodarskom rastu, Indija je doživjela male promjene u iskrivljenjima između 1990. i 2022. Kako su žene ostale isključene iz poslova visoke produktivnosti, gospodarstvo je raslo manje nego što je moglo. Rast sam po sebi ne jamči automatski jednake mogućnosti. Potrebne su svjesne reforme kako bi se pokrenule dodatne koristi. Naša metodologija također nam omogućuje razlikovanje između dvije vrste iskrivljenja: prepreke na strani potražnje koje dolaze od poslodavaca (kao što je diskriminacija pri zapošljavanju ili nejednaka plaća) i prepreke na strani ponude koje odražavaju vlastita ograničenja žena (uključujući kućanske obaveze, nedostatnu skrb o djeci, pitanja sigurnosti ili restriktivne društvene norme).

U većini zemalja iskrivljenja na strani potražnje imaju značajniju ulogu od iskrivljenja na strani ponude. Rješavanje samo prvih stvara ekonomske koristi gotovo jednako velike kao i one koje se postižu rješavanjem jednih i drugih. Ovaj rezultat ima važne implikacije jer pomaže tvorcima politika u donošenju odluka kamo uložiti resurse kako bi smanjili lošu raspodjelu. Iskrivljenja na strani potražnje – kao što je diskriminacija na tržištu rada – podložnija su političkim intervencijama od iskrivljenja na strani ponude, koja mogu odražavati dugogodišnje društvene norme. Stoga bi fokusiranje na prva moglo omogućiti zemljama da iskoriste većinu socijalnih koristi od smanjenja loše raspodjele na temelju spola.

Raspoloživi put rasta

Skeptici bi mogli tvrditi da su ekonomske koristi od smanjenja loše raspodjele talenata skromne u usporedbi s koristima od poboljšanja produktivnosti. To može biti istina. No, iako je povećanje produktivnosti često skupo i sve neizvjesnije u današnjem nestabilnom globalnom okruženju, smanjenje loše raspodjele ljudskog kapitala relativno je jeftino i lakše se postiže.

U vrijeme kada je održavanje rasta u zemljama s niskim i srednjim dohotkom postalo teže i neizvjesnije, tvorci politika moraju slijediti svaki raspoloživi put rasta. Osiguravanje potpunog iskorištavanja vještina i talenata otprilike polovice stanovništva nije samo pitanje socijalne pravde, već i pragmatična ekonomska strategija.

© Project Syndicate 2025.