Postoji više suprotstavljenih teorija o tome što pokreće antizelenu politiku koju je prihvatio američki predsjednik Donald Trump. Možda odražavaju utjecaj industrije s visokim udjelom emisija ugljika u državama pod kontrolom republikanaca, možda kanaliziraju ideološko neprijateljstvo prema ideji da bi država trebala igrati bilo kakvu ulogu planiranja u gospodarstvu. U svakom slučaju, sve je očitije da Trumpova administracija želi zaustaviti dekarbonizaciju ne samo u SAD-u, već i globalno. Gledano iz te perspektive, velik dio nekoherentnosti nedavne američke politike počinje imati više smisla – iako na opasno regresivan način.
Tko kontrolira energiju…
SAD ima goleme rezerve fosilnih goriva, koja su desetljećima podupirala njegov nacionalni prosperitet. Ona su osvijetlila gradove, napajala tvornice, potaknula poslijeratni rast radnih mjesta i stvorila široke regionalne političke koalicije između radnika, poljoprivrede i korporacija. Ona su također vrlo profitabilna roba, a izvoz stvara globalnu ovisnost o američkim zalihama (što posebno vrijedi za ukapljeni prirodni plin nakon ruske invazije na Ukrajinu). Fosilna goriva ključna su sastavnica političke ekonomije te zemlje – i ključni čimbenik u donošenju unutarnje i vanjske politike SAD-a. Trumpova administracija to prepoznaje. U njoj ima ideoloških realista koji razumiju da energetska tranzicija stvara hegemone – da je energija moć. Baš kao što je ugljen pokretao industrijsku revoluciju u Engleskoj, nafta i plin potaknuli su američku poslijeratnu dominaciju. Onaj tko kontrolira energiju, kontrolira budućnost.
Nažalost za SAD, ako sljedeća energetska tranzicija bude zelena, budućnost sigurno pripada Kini, čija je dominacija u zelenoj tehnologiji toliko čvrsto uspostavljena da zapravo nije važno koju metriku pogledate. Što se tiče strateških minerala koji se rabe za takve tehnologije, Kina isporučuje većinu svjetskog rafiniranog litija (70%), kobalta (78%), grafita (95%), rijetkih zemnih minerala (91%) i mangana (91%). Glede zelene tehnologije, udio Kine u proizvodnji solarnih panela iznosi 80 posto, ima 50 do 70 posto tržišta vjetroturbina i više od polovice električnih vozila, a što se tiče uvođenja, provodi tri četvrtine svjetskih projekata obnovljive energije. Sve su to dobre vijesti za one kojima je stalo do dekarbonizacije; ali to je loša vijest za one koji se nadaju proširenju američke hegemonije. Ako SAD želi sačuvati svoj globalni primat, onda realistička logika nalaže da mu je potreban neuspjeh Kine, a SAD može ostvariti taj ishod ako nastavi činiti upravo ono što čini.
Otkako se Trump vratio na dužnost, njegova administracija preoblikuje američku potrošnju nametanjem ogromnih carina na uvoz i napuštanjem programa poticaja i ulaganja u dekarbonizaciju u državi koji je uvela prethodna administracija. Zakon o smanjenju inflacije bio je eksplicitan pokušaj da se natječe s Kinom u zelenoj tehnologiji. Ali sada se Amerikanci odvikavaju od obnovljivih izvora energije u kojima su tek počeli uživati.
Trumpov “veliki lijepi zakon” katastrofa je za budućnost američkih ulaganja u zelenu tehnologiju, a njegova administracija dodatno deregulira fosilna goriva i dodaje više prepreka za projekte čiste energije. Dok Agencija za zaštitu okoliša radi na gašenju vlastite sposobnosti reguliranja emisija ugljika, NASA-ini sateliti koji prate američke emisije meta su samouništenja. Svi ti potezi, zajedno s carinama od 30 posto na uvoz iz Kine, signaliziraju proizvođačima zelene tehnologije da najveći svjetski potrošač više ne želi njihovu robu.
Štoviše, SAD pokušava potkopati globalnu potražnju za kineskom zelenom tehnologijom primoravajući svoje najveće trgovinske partnere da umjesto toga uvoze američka fosilna goriva. Glavni kineski trgovinski partner, Europska unija, upravo se obvezala kupiti 750 milijardi dolara američke nafte i plina do 2028. godine, što je iznos koji daleko premašuje trenutačnu američku proizvodnju. Ostali glavni kineski trgovinski partneri slijede taj primjer. Japan i Tajvan dogovorili su se da će uložiti milijarde u američki LNG, a Južna Koreja im se spremna pridružiti.
Politička opstrukcija
Ti potezi dolaze izravno iz američkog poslijeratnog priručnika: osiguravanjem ovisnosti europskih tržišta o američkoj nafti, Marshallov plan spriječio je Sovjetski Savez da iskoristi vlastiti energetski utjecaj na kontinentu. Trenutačna američka vlada ne pokušava samo ponovno uravnotežiti trgovinu, ona opstruira globalnu dekarbonizaciju u političkom smislu. Smanjenje američke potražnje za zelenim tehnologijama znatno smanjuje globalnu potražnju, a manipuliranje uvjetima bilateralnih trgovinskih sporazuma kako bi se favorizirala američka fosilna goriva u inozemstvu dodatno potkopava potražnju za zelenom tehnologijom, ometajući prijelaz na čistu energiju u ključnim blokovima poput EU-a i istočne Azije.
Trumpova administracija čini sve što može kako bi osigurala da fosilna goriva ostanu dominantna u energetskom miksu dvadeset i prvog stoljeća. Ako uspije, kratkoročni prinos u SAD-u bit će ogroman, ali dugoročna šteta na planetu bit će nemjerljivo veća.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu