Razaranje uzrokovano bujičnim poplavama u Valenciji u Španjolskoj 2024. bilo je toliko nadrealno da su neke slike izazvale globalnu raspravu o njihovoj autentičnosti. U dobu kada tehnologija umjetne inteligencije može proizvesti hiperrealistične lažne fotografije, fotografije koje prikazuju automobile nasumično nagomilane jedan na drugi u uskim, blatnjavim ulicama činile su se gotovo previše šokantnima da bi bile istinite. Tragično, te su slike bile i previše stvarne.

Godinama su klimatski aktivisti vjerovali da će, kada izravni utjecaj klimatskih promjena postane neporeciv – ne samo na globalnom jugu, već svugdje – porasti pritisak javnosti na političko i korporativno djelovanje. I doista, ankete pokazuju ogromnu potporu javnosti hrabrim klimatskim mjerama. Ali sada kada je stigao ovaj dugo očekivani trenutak, pojavio se jednako hitan izazov: informacijski ekosustav na koji se oslanjamo kako bismo razumjeli svijet postao je opasno zagađen.

Metafora zagađenja prikladna je jer obuhvaća kaotičnu i toksičnu prirodu današnjeg informacijskog krajolika, koji kontrolira šačica moćnih tvrtki koje komodificiraju pozornost i preplavljuju naše “feedove” “AI slop materijalom” – nekvalitetnim, strojno generiranim sadržajem osmišljenim da zavara, odvrati pažnju i iskrivi.

Kulturni ratovi

To je najočitije u raspravi o klimatskim promjenama. Iako su dezinformacije o klimi dugo zabrinjavajuće, često mutirajući u punopravne teorije zavjere, situacija se pogoršala do te mjere da pojam “dezinformacije” više ne odražava razmjere, složenost ili hitnost prijetnje, a još manje ukazuje na potencijalna rješenja. Često se kaže da tehnologije potrebne za borbu protiv klimatskih promjena već postoje i da nedostaje politička volja za njihovom primjenom. No, iako se tehnologija može prodavati kao ključ za rješavanje krize, njome se također koristi za usporavanje zamaha potrebnog za njezino rješavanje. Tehnološki oligarsi s dubokim vezama s vladom i osobnim financijskim interesima kontroliraju platforme koje oblikuju javno mnijenje – od X-a Elona Muska (bivši Twitter) do Washington Posta Jeffa Bezosa – omogućujući im da utječu ne samo na politiku zaštite okoliša, već i na razgovor o njoj.

Kako umjetna inteligencija ubrzava globalnu informacijsku krizu, klimatska pitanja sve više zahvaćaju kulturni ratovi. To dodatno potiču posrednici u trgovini podacima koji tretiraju stavove korisnika o klimatskim promjenama kao zamjene za politički identitet, čime se jačaju eho komore i produbljuje polarizacija u usluzi prodaje ciljanih oglasa.

Tijekom sezone uragana na Atlantiku 2024., sadržaj koji su generirali korisnici na Instagramu i TikToku prešao je s dokumentiranja razaranja na pojačavanje teorija zavjere o manipulaciji vremenom i tajnim projektima geoinženjeringa, potičući strah i destabilizirajući ionako krhko informacijsko okruženje. Slična dinamika odigrala se tijekom nedavnih nestanaka struje u Španjolskoj i Portugalu, gdje su se obmanjujući narativi koji okrivljuju obnovljive izvore energije brzo proširili prije nego što je bilo kakva službena istraga mogla utvrditi uzrok. Takve glasine često dovode do prijetnji i uznemiravanja znanstvenika i aktivista, stvarajući zastrašujući učinak na istraživanje i zagovaranje, čak i ako je javna podrška klimatskim akcijama i dalje jaka.

Naravno, retorika koja se protivi klimatskim akcijama uglavnom dolazi od glasne manjine. Ali pojačava je medijsko okruženje koje napreduje na temelju bijesa. Što je još gore, konvergencija interesa između krajnje desničarskih ideologa, velikih tehnoloških i naftnih kompanija Big Techa i Big Oila – a svi oni profitiraju od klimatskog kaosa, zagađenja informacijama i političke nestabilnosti – doprinosi usponu “prljave tehnologije” i ubrzavanju erozije demokracije i vladavine prava.

U Sjedinjenim Američkim Državama, sve veća blizina tehnološkog sektora krajnje desnoj politici istaknula je ulogu platformi koje oblikuju javni diskurs i, šire, budućnost klimatskih akcija. Skupine civilnog društva koje se usredotočuju na digitalna prava i zagovaranje demokracije godinama se bore s tim pitanjima. Ipak, slično kao i mikroplastika, problem se raspao na bezbroj manjih dijelova, pa ga je daleko teže obuzdati.

veliki uspjeh

RoboCup 2026: Hrvatski učenici među najboljima na svijetu u robotici i umjetnoj inteligenciji

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji

Budući da je moć koncentrirana u rukama onih koji profitiraju od zagađenja informacijama, može se činiti da smo u slijepoj ulici. No, koliko god današnji ekosustav društvenih medija bio dezorijentirajući, mogu se prepoznati izvori, slično kao s onečišćenjem okoliša, što omogućuje odgovornost.

Sustavne dezinformacije

Nova europska digitalna pravila, koja uključuju nedavno zakonodavstvo o digitalnim uslugama, tržišnom natjecanju, zaštiti podataka i umjetnoj inteligenciji, kao i nedavni prijedlog “Europskog demokratskog štita” za borbu protiv međuupućivanja stranih informacija, ključni su prvi koraci prema rješavanju sustavnih učinaka dezinformacija i utjecaja poslovnih modela Big Techa na javnu raspravu.

Ipak, učinkovitost tih propisa tek će se vidjeti, a budući da se provedba trenutačno zaustavlja na europskim granicama, potrebno je daljnje djelovanje. Demonetizacija klimatskih dezinformacija i primjena načela “zagađivač plaća” na digitalno područje mogle bi pomoći u postizanju da tehnološke tvrtke i oglašivači snose odgovornost za štetu koju nanose klimatskom informacijskom ekosustavu.

Zaštita slobode izražavanja znači obranu prava na slobodu govora i prava na primanje točnih, neiskrivljenih informacija. Ako se ne uspijemo izravno suočiti sa zagađenjem informacijama, riskiramo ne samo zaustavljanje klimatskog napretka, već i njegovo potpuno poništavanje. Ipak, dobre informacije ne uzdižu se same do vrha. Oni koji rade na borbi protiv klimatskih promjena i odupiru se spekulativnim tehnološkim rješenjima poput geoinženjeringa više se ne mogu oslanjati samo na dosezanje šire publike ili usavršavanje svoje poruke.

Umjesto toga, klimatski aktivisti moraju udružiti snage sa zagovornicima digitalne demokracije kako bi se suprotstavili poslovnim modelima vođenim algoritmima koji potiču dvostruku krizu klimatskog sloma i zagađenja informacijama. Pune posljedice ovih konvergentnih kriza tek se počinju pojavljivati, ali u nedostatku usklađenog djelovanja, katastrofa je neizbježna.