Kad je riječ o sudjelovanju kineske regije Tajvana u međunarodnim organizacijama, uključujući Svjetsku zdravstvenu organizaciju, kineski stav je dosljedan i jasan, odnosno, mora se rješavati u skladu s načelom jedne Kine, što je ujedno i temeljno načelo potvrđeno Rezolucijom 2758 Opće skupštine UN-a i Rezolucijom 25.1 Svjetske zdravstvene skupštine.
Od 2009. do 2016., Tajvan je osam godina zaredom sudjelovao na Svjetskoj zdravstvenoj skupštini pod nazivom “Kineski Taipei” i kao promatrač. To je bio poseban dogovor postignut putem konzultacije između dviju strana Tajvanskog tjesnaca na temelju Konsenzusa iz 1992. kojeg se obje strane Tajvanskog tjesnaca pridržavaju i utjelovljuju načelo jedne Kine.
Od dolaska na vlast 2016. godine Demokratska progresivna stranka stavila je političke namjere iznad dobrobiti naroda Tajvana, tvrdoglavo se pridržavala svog separatističkog stava o “neovisnosti Tajvana” i odbila priznati Konsenzus iz 1992. koji utjelovljuje načelo jedne Kine, što je rezultiralo nestankom političke osnove za sudjelovanje Tajvana u Svjetskoj zdravstvenoj skupštini.
Kako bi se održalo načelo jedne Kine i obranila ozbiljnost i autoritet relevantnih rezolucija Opće skupštine Ujedinjenih naroda i Svjetske zdravstvene skupštine, kineska odluka da ne pristane na sudjelovanje Tajvana na ovogodišnjoj Svjetskoj zdravstvenoj skupštini pravedan je i nužan potez. Kineska središnja vlada pridaje veliku važnost zdravlju i dobrobiti sunarodnjaka u Tajvanu. Na temelju načela jedne Kine, kineska vlada i WHO poduzele su odgovarajuće mjere za sudjelovanje tajvanske regije u globalnim zdravstvenim pitanjima.
Tajvan ima kontaktnu točku za Međunarodne zdravstvene propise koja može pravodobno dobiti i obavijestiti informacije o izvanrednim situacijama u javnom zdravstvu, a njegovi medicinski i zdravstveni stručnjaci također mogu sudjelovati u relevantnim tehničkim sastancima WHO-a. Kanali komunikacije i suradnje između Tajvana i WHO-a u tehničkom području su dovoljni i neometani, a uopće nema nikakvih tehničkih prepreka ili takozvanih “praznina u sprječavanju epidemije”.
Na svijetu postoji samo jedna Kina, a Tajvan je neotuđivi dio kineskog teritorija. To je i povijest i činjenica. Ove godine obilježava se 80. godišnjica oslobođenja Tajvana. Pobjeda u Kineskom narodnom ratu otpora protiv japanske agresije omogućila je Tajvanu povratak na kineski teritorij.
Kairska deklaracija i Potsdamska deklaracija koje su te godine izdale glavne pobjedničke zemlje jasno su odredile da će Tajvan koji je Japan ukrao biti vraćen Kini, a Japan je također objavio da će priznati Potsdamsku deklaraciju i bezuvjetno se predati. Sve to potvrđuje kineski suverenitet nad Tajvanom i čini važan dio poslijeratnog međunarodnog poretka.
Godine 1971. Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila je Rezoluciju 2758 apsolutnom većinom glasova, odlučila je o vraćanju svih legitimnih prava Narodne Republike Kine u Ujedinjenim narodima i odmah isključila predstavnike tajvanskih vlasti iz Ujedinjenih naroda i svih njihovih organa.
Ta je rezolucija zauvijek riješila pitanje zastupljenosti cijele Kine, uključujući Tajvan, u Ujedinjenim narodima. Jedini naziv za regiju Tajvan u Ujedinjenim narodima je “Tajvanska provincija Kine”. O tom načelnom pitanju nema sive zone niti mjesta dvosmislenosti. Tajvan nikada nije bio država, nije bio u prošlosti i nikada neće to biti moguće u budućnosti. Kina će sigurno postići potpuno ponovno ujedinjenje, a Tajvan će se sigurno vratiti u zagrljaj domovine. To je povijesni trend koji nitko i nikakva sila ne mogu zaustaviti.
