Proljeće je otpočelo pomalo čudno. Barem u Hrvatskoj. Ususret svakoj turističkoj sezoni u posljednja dva desetljeća, redovito su se lomila koplja oko toga kakva će ona biti. Kao po tradiciji, društvo sklono negativnostima većinom je očekivalo “nikad slabiju” sezonu. Naravno, obično bi se na kraju ljeta pričala sasvim drugačija priča.
Kao, uostalom, i prošle godine. Ove godine, međutim, kao da pomalo nedostaje te negative. Podaci potvrđuju umjereni optimizam koji je pomalo zavladao javnim prostorom. Ministar turizma i sporta Tonči Glavina kaže da je za uskrsni vikend u prosjeku zabilježeno oko 165 tisuća gostiju. U vrijeme lanjskih uskrsnih blagdana, krajem ožujka, govorilo se o 120 tisuća gostiju tijekom tog produljenog vikenda.
Pozitivni efekti kasnijeg termina Uskrsa očituju se, očekivano, i u potrošnji mjerenoj evidentiranim prometima u sustavu fiskalizacije, kako je Poslovni dnevnik pisao ovih dana. Tako su od petka do ponedjeljka u djelatnosti pružanja smještaja karticama ili gotovinom plaćeni računi vrijedni 23,7 milijuna eura, dok je u četiri dana produljenog uskrsnog vikenda prošle godine zabilježeno nepunih 15 milijuna eura prometa.
Cjenovna konkurentnost, naravno, ove je godine u fokusu kao nikad prije. Mnogi su s pravom u protekle dvije godine upozoravali na nerazumno podizanje cijena u hrvatskom turizmu. Dio gostiju zbog toga će nam sigurno ovoga ljeta okrenuti leđa. Još više, upozoreni smo na nesklad između cijena u turizmu i kvalitete.
Primjerice, u izvanpansionskoj ponudi, prosječne cijene hrane u Hrvatskoj više su za oko 8% u odnosu na Španjolsku, 7% u odnosu na Grčku i gotovo 10% u odnosu na Portugal. Ono što svakako može i mora brinuti jest uvjerljivo najlošija struktura domaćih turističkih kapaciteta u kojoj dominira kratkoročni najam s najnižim udjelom hotelskog smještaja u ukupnom smještaju (9,3%) u Europskoj uniji, kao i na Mediteranu (oko 43%).
Ne samo da ista generira malu dodanu vrijednost i privlači goste slabije kupovne moći, već hrvatski turizam suočava s izrazitim ograničenjima rasta. Od 2019. do 2024. imamo rast stranih noćenja od jedva 1%, a ino prihodi su realno pali oko 9%. U isto vrijeme, na Mediteranu raste udio hotelskog smještaja pa su prihodi realni porasli oko 10%. U iduće dvije godine očekuje nas svojevrsni preokret.
U planu je ulaganje više od milijardu eura u nove, visokokategorizirane hotele. Brojni svjetski hotelski lanci poput Hyatta, Marriotta, Accora i Hiltona ulaze na hrvatsko tržište, a neki će hoteli raditi i tijekom cijele godine. Problem je i u tome što je sezona i dalje prekratka. Istodobno, gužve na prometnicama sve su izraženije. Schengen je olakšao kretanje, ali ceste su postale uska grla.
Turistički stručnjaci će reći kako je osim strukture smještaja, najveći problem nepovoljan odnos avio i auto gostiju. Jedini koji se doista u pravilu oslanjaju na avio goste jest krajnji jug, točnije Dubrovnik i okolica. I tamo zaista svjedočimo platežno moćnijim gostima. Hrvatska i dalje uživa povjerenje gostiju s nama ključnih europskih tržišta. Najviše dolazaka tijekom blagdana i u špici sezone ostvareno je i očekuje se iz Njemačke, Austrije, Poljske, Češke i Slovačke, te Slovenije i Italije. Ono što djelomično brine jest što je Hrvatska Nijemcima zbog prošlosezonskih relativno visokih cijena po prvi puta izvan tri najtraženije destinacije.
U svjetlu aktualnih trendova, fleksibilnost u cijenama, kvaliteta smještaja i dodatna vrijednost za gosta pokazuju se kao ključni faktori za uspješnu sezonu 2025. Naravno, posljedice potencijalnog zaoštravanja trgovinskog rata nemoguće je procijeniti. No, to bi za svakog turističkog radnika u ovoj zemlji trebao biti krunski argument kako ove sezone doista nemamo pravo na pogrešku…
