Polupodzemni spremnik MOLOK postao je globalni hit u održivom zbrinjavanju otpada.
Kad su 2009. godine u Velikoj Gorici postavljeni prvi polupodzemni spremnici za otpad, malo tko je u tome vidio nešto dobro. Danas, više od 100 gradova u Hrvatskoj koristi upravo to rješenje – i to zahvaljujući jednoj domaćoj firmi koju nitko nije shvaćao ozbiljno.
Njihov proizvod MOLOK danas predstavlja sinonim za efikasnost, ekologiju i inovaciju, a o putu od podsmijeha do svjetskog uspjeha razgovarali smo s Markom Brnčićem, direktorom tvrtke S.T.P. d.o.o.
Kad su 2009. godine u Velikoj Gorici postavljeni prvi polupodzemni spremnici za otpad, malo tko je u tome vidio nešto dobro. Danas, više od 100 gradova u Hrvatskoj koristi upravo to rješenje – i to zahvaljujući jednoj domaćoj firmi koju nitko nije shvaćao ozbiljno.
Njihov proizvod MOLOK danas predstavlja sinonim za efikasnost, ekologiju i inovaciju, a o putu od podsmijeha do svjetskog uspjeha razgovarali smo s Markom Brnčićem, direktorom tvrtke S.T.P. d.o.o.
S.T.P. je danas sinonim za sustav MOLOK u Hrvatskoj. Kako biste u nekoliko rečenica opisali vašu misiju i viziju?
MOLOK je sinonim, kao Vespa ili Knauf. Danas kad ljudi kažu MOLOK misle na polupodzemne kontejnere, iako sve što se danas prodaje pod tim imenom nema veze s izvornim i originalnim MOLOK proizvodom. MOLOK se danas jedini proizvodi u Hrvatskoj čime štitimo domaći proizvod, otvaramo nova radna mjesta i zapošljavamo domaće ljude. Naši klijenti to itekako vrednuju, a i dostupnost eventualnih rezervnih dijelova je unutar 24 sata. Iako se neki s njima susreću prvi put, MOLOK je brand star preko 30 godina. Sve njegove mogućnosti neki ljudi tek danas percipiraju kao fenomenalna, inovativna i funkcionalna rješenja.
Koje su glavne prednosti polupodzemnih spremnika MOLOK u odnosu na klasične nadzemne spremnike?
Prednosti su mnogobrojne, mana gotovo da i nema. Od 6,5 puta većeg kapaciteta, pražnjenja bez pristupnog puta, izbacivanja kalendara odvoza i pražnjenja.
MOLOK se prazni samo onda kada je 100 posto pun, umjesto tri djelatnika potreban je jedan, pražnjenje traje otprilike dvije minute (ekvivalent od 55 kanti od 120 litara što su prije radila njih trojica 45 min) preko urbanijeg i uniformiranijeg izgleda.
MOLOK je jedino suvislo rješenje za otoke hrvatskog arhipelaga. Karbonski otisak tj. emisija CO2 je višestruko niža, a uštede na utrošenom gorivu su gotovo nemjerljive. Vrlo je popularan u krajevima uz more radi sezonalnosti i problemom s radnom snagom.
Polupodzemni spremnici pojavili su se u Hrvatskoj 2009. godine u Velikoj Gorici. Koji su bili najveći izazovi u počecima implementacije sustava MOLOK?
Danas već imamo preko 100 gradova koji koriste polupodzemne sustave MOLOK. Puno je gradova koji ih imaju preko 100 postavljenih, npr. Vukovar, Makarska, Sisak, otok Krk, Varaždin… a Split je prvi grad u Hrvatskoj s preko 1000 postavljenih jedinica. Iznimno su popularni i po otocima pa bi izdvojio Brač, Krk, Pag, Murter, Šoltu, Čiovo. Murter čak ima i plutajući ponton s polupodmorskim spremnicima koji smo također kao Hrvatski proizvod predstavili još 2012. u Šibeniku.
Velika Gorica je 2009. definitivno bio grad ispred svog vremena s 30 postavljenih instalacija u vremenu kada su se svi podsmjehivali i ismijavali kontejnerima koji bez kune ulaganja služe još i danas.
Jedan od čestih prigovora je da su polupodzemni spremnici skuplji od klasičnih. Možete li pojasniti stvarne troškove implementacije i održavanja te kako se ta investicija opravdava dugoročno?
Pa moram priznati da sam se s tom informacijom susreo tek ove godine na prvom službenom predstavljanju polupodzemnih kontejnera u gradu Zagrebu, kada je gradonačelnik u više navrata spomenuo kako ugradnja tri polupodzemna spremnika u gradu Zagrebu stoji 20.000 Eura. Bit će kako nabavljeni polupodzemni spremnici imaju posebne potrebe koje su u usporedbi s Molok polupodzemnim kontejnerima 6-7 puta zahtjevnije.
Jer, ako govorimo o ugradnji MOLOK polupodzemnih kontejnera u 400 kilometara udaljenom Splitu, koji se uz to još nalazi na arheološkim nalazištima i uklesan je u “stini”, ugradnja jednog spremnika ne stoji više od 1000 Eura. Ako to usporedimo s nadzemnim kontejnerima ili kantama koje uz to imaju i do 55 puta manji kapacitet i 10 godina kraće jamstvo, jasno je što je isplativije.
Tijekom protekla tri desetljeća implementirali ste brojne pionirske projekte – od Mljeta do Kornata. Koji vam je osobno najdraži i zašto?
Svaki naš projekt je bio vrlo smion i hrabar. Ni u jednom trenutku nismo dvojili idemo li u pravom smjeru iako su reakcije okoline često bile vrlo obeshrabrujuće. Znaš matematiku, poznaješ razum i logiku, ali često ti to nije dovoljno, no vjera je jedino što ti ostaje.
Vjera u to da radiš ispravnu stvar, na jedini moguć i ispravan način, bez megalomanstva, pohlepe i zavodljivih obećanja. Zasučeš rukave, znaš koji je smjer i veslaš. Da, slažem se, nije omiljen odabir današnjih generacija, ali to je pravac koji je S.T.P.-u donio titulu onoga što S.T.P. danas je, a što je? 2023. smo dobili titulu poduzeća s najvećim brojem prodanih i instaliranih polupodzemnih kontejnera MOLOK u svijetu!
Kako gledate na ulogu vaše tvrtke u razvoju održivih komunalnih sustava u Hrvatskoj? Može li Hrvatska biti uzor drugima u regiji?
Naravno da može. Evo spomenuli smo Veliku Goricu, može li ona biti uzor Zagrebu? Nema ni 10 kilometara od gradskog poglavarstva do prve instalacije polupodzemnih kontejnera koje su tamo od 2009., pa se putovalo na razgledavanje u Bangkok, Ljubljanu, Dansku… Vjerojatno je Velika Gorica bila preblizu…
Naravno da smo uzor regiji koja budno prati što se dešava kod nas. Vidjeli smo što se Beogradu dogodilo s megalomanskim projektom 2000 podzemnih kontejnera od kojih je 800 ispalo iz funkcije prvi mjesec. Na žalost slabo mi pratimo trenove u susjedstvu, čak i po domaćim gradovima koji sve češće napuštaju podzemne sustave i na njihova mjesta ugrađuju polupodzemne.
Kakve promjene i izazove očekujete u komunalnom sektoru u sljedećih 5 do 10 godina?
Neminovno će doći vrijeme kada će ljudi početi voditi računa o kvaliteti. Zadnja velika EU nabava nam je zorno dočarala kakve smo spremnike dobili i koliko ih je danas ostalo u funkciji. Čovjek stječe dojam kako su se na brzinu morali riješiti reciklata, pa je bilo ‘daj brže bolje da to čim prije utopimo’. Dovoljno se prošetati gradom i pobrojati spremnike koji imaju poklopac…
Najžalosnije je što je to sve po Zakonu o javnoj nabavi. Dobili smo što smo tražili i nadam se da će se uskoro ta institucija najniže cijene na opću dobrobiti ukinuti ili barem preformulirati na način da nam se po mostovima više neće javljati pukotine unutar godine dana od izgradnje.
Planirate li širenje na nova tržišta ili možda dodatno proširenje ponude izvan sustava gospodarenja otpadom?
Ne, ne spadam u one managere koji vide uspjeh isključivo u grafu koju konstantno raste, širi se, zapošljava nove ljude, “napreduje”.. Manje je više, Fokusirani smo na kvalitetu, kvalitetna i ekonomski opravdana rješenja, koja smanjuju broj radnih sati, smanjuju potrebu za brojem djelatnika, smanjuju broj vozila, smanjuju emisiju CO2, karbonski otisak.. Nije sve u rastu.
Niti svi niti svatko može rasti u nedogled. To je mantra onih koji još uvijek nisu svjesni da negdje mora postojati kraj. Evo, pogledajte što se dogodilo autoindustriji. I? Vraćaju stare dobre prekidače. Shvatili su da su sami sebe doveli do granice apsurda i da napredak u tom smjeru u kojem se do sada galopiralo nije napredak. Sad samo treba pričekati da se taj isti trend prelije i na manje atraktivne grane industrije i vidjet ćete kako će uskoro ona najjednostavnija rješenja, bez puno digitalizacije opet dobiti na cijeni.
* Sadržaj omogućio S.T.P. d.o.o.
