Iako je Donald Trump došao na dužnost na temelju izazivanja tsunamija neprijateljstva protiv “elita” u javnosti, i sami su njegovi pomagači vodeći članovi establišmenta i plutokracije.

Kao što je bio slučaj tijekom njegovog prvog mandata, Trump, bogati poslovni čovjek i slavna osoba, okružio se mješavinom konvencionalnih republikanskih političara, financijaša s Wall Streeta i ekonomskih nacionalista. Ali ovaj su se put tim skupinama pridružili desno orijentirani tehnokrati čiji je najupadljiviji predstavnik Elon Musk, najbogatija osoba na svijetu.

Ove skupine, barem za sada, ne ujedinjuje Trumpov lik ili njegovo vodstvo, oboje su daleko od poželjnog. Ujedinjuje ih uvjerenje da će njihove određene agende biti uspješnije pod Trumpovim vodstvom nego pod najizglednijom alternativom. Konzervativni republikanci žele niske poreze i manje regulacije, dok ekonomski nacionalisti žele zatvoriti trgovinski deficit i obnoviti američku proizvodnju. Apsolutisti slobode govora žele okončati ono što smatraju “woke cenzurom”, dok tehnokratska desnica želi odriješene ruke za provedbu vlastite vizije budućnosti.

Nečuvena ograničenja
Bez obzira na njihove omiljene projekte, sve su ove skupine smatrale Kamalu Harris (i Joea Bidena) smetnjom, a Trumpa obećavajućim saveznikom. Većina se ne protivi demokraciji, samoj po sebi, ali izgleda da su voljni previdjeti, a time i olakšati, Trumpov autoritarizam sve dok se služi njihovoj agendi. Pritisnite ih zbog Trumpovih antidemokratskih impulsa i prezira prema vladavini prava i okolišat će ili umanjivati njihove rizike.

Tijekom Trumpovog prvog mandata, podijelio sam svoju zabrinutost u vezi s njim s jednim od njegovih vodećih ekonomskih savjetnika (ekonomskim nacionalistom). Ali moj sugovornik je odbacio moje brige i uzvratio da su demokrati i administrativna država ozbiljnije prijetnje. U konačnici, zanimala ga je predanost njegovog šefa carinama, a ne bilo kakve moguće posljedice za demokraciju.

Slično tome, u nedavnoj epizodi podcasta novinara New York Timesa Ezre Kleina, apsolutist slobode govora Martin Gurri objasnio je da je njegovu podršku Trumpu uglavnom potaknula Bidenova administracija ograničavanjem slobode izražavanja. Biden je “u osnovi rekao platformama (društvenih medija): Morate se pridržavati europskih standarda dobrog ponašanja na internetu”, tvrdio je Gurri.

Ipak, ograničenja koja je Trump nametnuo govoru državnih službenika i privatnih subjekata koje financira vlada već su daleko nečuvenija. Čak i dok priznaje da bi Trump na kraju mogao biti “još gori”, Gurri se čini nepokolebljivim. Kad zagusti, očito je važnije desetkovati woke kulturu nego podržavati Prvi amandman.

Globalna nestabilnost

Gradimo energetsku infrastrukturu potrebnu za revoluciju umjetne inteligencije u Hrvatskoj, Europi i SAD

Medijski prostor

Kviz kao tajno oružje marketinga: Kako zabava oblikuje kupovne navike

S obzirom na to da Trumpovi elitni pristaše daju prednost vlastitim uskim agendama nad demokratskim načelima, rizik od srljanja prema autoritarizmu trebao bi biti očit. Srećom, međutim, još je vjerojatniji ishod da će se te konkurentske agende uskoro sukobiti, uzrokujući imploziju Trumpove koalicije.

Najoštrije linije sukoba su između ekonomskih nacionalista i tehnokratske desnice. Oba tabora smatraju sebe protusistemskima i oba žele poremetiti režim za koji smatraju da su im ga nametnule elite Demokratske stranke. Ali oni utjelovljuju vrlo različite vizije Amerike i smjera u kojem bi ona trebala ići.

Ekonomski nacionalisti žele se vratiti u mitsku prošlost obilježenu američkom industrijskom slavom, dok tehnološki tabor predviđa utopijsku budućnost kojom upravlja umjetna inteligencija. Jedan je populistički, drugi elitistički. Jedan vjeruje u mudrost i zdrav razum običnih ljudi, drugi samo u tehnologiju. Jedan želi zaustaviti imigraciju na svim razinama, drugi pozdravlja kvalificirane pridošlice. Jedan je lokalni, drugi u osnovi globalistički. Jedan želi razlomiti Silicijsku dolinu, drugi je osnažiti. Jedan vjeruje u izvlačenje novca bogatih oporezivanjem, a drugi u serviranje svega bogatima na pladnju.

Nacionalistički populisti tvrde da govore u ime ljudi koje bi Muskova osmišljena tehnološka revolucija izostavila. Dakle, nije iznenađujuće da jako preziru “tehnofeudaliste” iz Silicijske doline. Steve Bannon, predvodnik ekonomskih nacionalista (koji je, naravno, diplomirao na Harvardskoj poslovnoj školi), čak je otišao toliko daleko da je nazvao Muska “parazitskim ilegalnim imigrantom”. Musk i ono što on predstavlja mora biti “zaustavljeno”, upozorava Bannon. “Ako to ne zaustavimo… sada, uništit će ne samo ovu zemlju, već i svijet”.

Tragičari iz radničke klase
Iako Bannon trenutno ne radi u Trumpovoj administraciji, glavni je lik u pokretu MAGA (“Učinimo Ameriku ponovno velikom”) i održava bliske veze s mnogim najvišim dužnosnicima administracije. Ipak, jasno je da Trump trenutno sluša Muskove savjete. Bijela kuća dala je odriješene ruke Muskovom takozvanom Odjelu za učinkovitost vlade (DOGE), a sam Trump ohrabrio je Muska da bude agresivniji.

Tipično je za personalističke vođe, poput Trumpa, da suprotstavljaju saveznike (zapravo savjetnike) jedne protiv drugih, tako da nitko ne postane premoćan. Trump nesumnjivo misli da može ostati glavni i iskoristiti sukobe u svoju korist. Ali takve taktike najbolje funkcioniraju kada se različite skupine natječu oko državnih resursa i renti, a ne kada odražavaju različite ideologije i sustave vjerovanja.

S obzirom na vrlo različite svjetonazore i političke preferencije snaga koje pokreću Trumpovu administraciju, obračun je gotovo neizbježan. Ali što će uslijediti poslije? Hoće li doći do paralize ili će jedna od skupina potvrditi svoju dominaciju? Hoće li demokrati uspjeti iskoristiti razdor? Hoće li trumpizam biti osramoćen? Hoće li ponovno biti izgleda za američku demokraciju ili će se oni još više smanjiti?

Bez obzira na ishod, tragedija je u tome što će manje obrazovani birači iz radničke klase koji su pohrlili za Trumpovom antielitističkom porukom ostati gubitnici. Nijedno od suprotstavljenih krila Trumpove koalicije ne nudi uvjerljivu viziju za njih. To se odnosi čak i na ekonomske nacionaliste (bez obzira na njihovu retoriku), čije težnje ovise o nerealnom preporodu radnih mjesta u proizvodnji. Dok se različite elite bore za vlastite verzije Amerike, hitna politička agenda potrebna za stvaranje ekonomije srednje klase u postindustrijskom društvu ostat će daleko – kao i inače.

© Project Syndicate 2025.