Unutar Trumpove administracije dvije su struje kad je riječ o carinama. Jedni su uvjereni da je protekcionizam dobar sam po sebi, jer da je Amerika dovoljno jaka da može i treba biti samodovoljna.

Druga smatra da su tarife dio igre, da vode do bolje pozicije Amerike kad se sklapa specifični, trumpovskim rječnikom, deal. Također, nikakva odluka oko carina nije konačno donesena. A i kad bude, bit će podložna promjenama. Primjer je ranija Trumpova najava da će ulazne tarife za Kinu biti čak 60%.

Na kraju su, najvjerojatnije lobiranjem Elona Muska, fiksirane na samo 10%. Paralelno, Tesla i BMW koji proizvode u Kini, tužili su EU Svjetskoj trgovinskoj organizaciji jer je EK prije tri mjeseca uvela dodatne carine na kineske električne automobile.

Što se tiče američkih carina prema Uniji, prevladava mišljenje da će Trump udariti sve članice jednako. Ako pak neku izuzme, to će biti nagrada za potkopavanje EU. Ako ne izuzme, računa da će te zemlje glasovima u Vijeću (koje okuplja zemlje članice i kojim sada šest mjeseci predsjedava poljski premijer Donald Tusk) potkopavati jedinstveni odgovor Unije prema Americi.

Trump je nezadovoljan, jer Amerika ima negativni saldo od 104 milijarde dolara u razmjeni, a pritom plaća za europsku obranu i sigurnost kao najveći kontributor u NATO-u. Europa ga nervira u cjelini i detalju. Smatra nas starima, izopačenima, dekadentima, lijenima, uobraženima i slabima. To što je odgodio carine Meksiku i Kanadi, ne omekšava ga nužno prema Uniji.

Valjda će se smiriti
Europska unija, saznajemo iz Komisije, ne bi na najavljenje carine odgovorila jednakom mjerom, nego bi ciljala segmente ili sektore. O tome su prije četiri dana na neslužbenom summitu razgovarali šefovi država i vlada EU, s time da se ništa osjetljivo nije govorilo pred Orbanom i Ficom. Za Europsku uniju razgovor oko američkih mjera je složen, jer ne radi se samo o ekonomiji i industriji, nego i o sigurnosti i obrani.

Nepoznato je kako će završiti rat u Ukrajini i posljedice toga mira za EU. Poznato je da Putin želi širi dogovor oko sfera utjecaja. On bi se vodio između Rusije i Amerike, a Europa bi trebala, po njemu, kusati što joj oni serviraju. Nepoznato je kako će se Trump postaviti, a čak je moguće da Europa ne ispadne gubitnica jer Americi neće odgovorati prejaka Rusija u prijateljskim odnosima s prejakom Kinom. Prema tome, ne znamo niti ekonomske posljedice tog budućeg dogovora, a one ulaze u opću sliku europskog odgovora oko američkih carina.

Velik broj zemalja članica nastupit će jedinstveno prema Americi, Kako će biti u pitanju stvarna i neposredna ekonomska budućnost bogatih zemalja, Njemačke, Francuske, Italije, Danske, Nizozemske, Švedske, Finske, tako će strpljenja za Slovačku i Mađarsku biti manje. S EU strane, prema Americi neće biti vrijeđanja.

gospodarska sila

Tražite stabilnu karijeru? Ova industrija stvara bogatstvo diljem Europe

energetska tržišta

Provokativni plan za novu eru europske energetske neovisnosti

Štoviše, naglašavat će se prijateljstvo, savezništvo, suradnja, pozivat će se na zajedničke vrijednosti, makar su one sada u raspadu. Radit će se sve da se Trump primiri. Razmatra se od čega se mora odustati, na što se mora pristati, a gdje se može izvući. Ne može se izvući oko sigurnosti i obrane, ta će se obaveza morati ispuniti.

Kako smo i ranije najavili, tražit će se snažnije financijske obveze europskih članica prema NATO-u. Ciljaju se visoke cifre, o kojima će biti govora na summitu NATO lidera u Haagu u lipnju, jer se ne može predvidjeti kakav će biti stav Amerike prema Savezu.

Prema analizama, Europi je potrebno oko pet godina da konsolidira svoju obranu, i to po modelu koji sada postoji u NATO, dakle suradnje među članicama, a ne po modelu europske vojske. Dakle, sigurnost i obrana jedan je dio razgovora s Trumpom, na koji se ne zaboravlja kad se razgovora o carinama.

Najprije, Europa će nastojati odgovoriti Trumpa od tarifa time da smanji disbalans uvozno-izvozne bilance. Jedan od načina jest kupovina većih količina LNG-a, pa makar i ne trebali toliko, ali i to je jeftinije nego da Trump uvede tarife. Prednjačit će Njemačka, i ta je odluka iznad skore smjene Vlade, pa će je provoditi i nova njemačka vlada.

Također, a povezano je s ulaganjem u obranu, kupovat će skupo američko oružje, iako EU može proizvesti sve što želi, pa i nuklerno. No, i to se smatra povoljnom cijenom da se izbjegnu carine. U biti, u Bruxellesu nisu posve sigurni da će Trump baš sada uvesti carine, ali pripreme za odgovor su napravljene. Kao što je rekao Tusk, “brinemo se, ali se ne bojimo”.

Većina političara, ekonomista i eksperta smatra da će se carine ipak uvesti, ali ne misle da će one biti pogubne, posebno teške za EU. No, što je EU smislila, kako da odgovori Trumpu?

EU će prvo, kako običaji i procedura nalažu, uložiti prigovor WTO-u, a tek onda djelovati onime što joj je na raspolaganju, no uvijek kao da hoda po jajima. Cilj je da malo po malo Trump stekne sliku da Europa nije tako slaba i nemoćna kako se njemu čini. Jeste u svemu, ali nije ekonomski, a niti je EK bez snage za odgovor.

Nasmiješene Ursuline poruke
Amerika izvozi 18,6% svojih proizvoda u inozemstvo u EU. Obratno, prema statistici Eurostata, Njemačka, je 2023. izvezla u Ameriku više od 157 milijardi eura robe. Slijede Italija (67 milijardi eura robe izvezene u SAD), Irska (51 milijarda) i Francuska (43 milijarde). Ali, recimo, Irska je maksimalno izvozno okrenuta preko oceana, pa 46% robe izvozi tamo. Dakle, vidimo tko je najranjiviji.

Trumpa najviše smeta odnos izvoza i uvoza auto i agro industrije. Europa uistinu izvozi agro robe u vrijednosti od 27 milijardi eura, a uvozi 11,7 milijardi. To što je EU blok država, a ne jedna država kao Amerika, otežava problem. Evo anegdote: prije desetak godina EU se pobunila protiv dominacije kineskih solara, s tim da je Francuska bila najglasnija. Kina je tiho ubola u samo jedan dio francuskog izvoza u Kinu, vina.

I time je izazvala političko nezadovoljstvo prema Sarkozyevoj vladi. Američke carine prema EU, sektorski gledano, udarile bi Njemačku po automobilskoj industriji, a Francusku po poljoprivredi – dakle, najosjetljivije u obje zemlje. Zato se prvenstveno nastoje izbjeći.

I za vrijeme prvog mandata, počevši od 2018., bilo je igara s carinama, a Trump je i tada izravno naciljao Uniju. Uvoz Airbusa udario je carinom od 15%. Povećao je i carinske stope za 25% za niz simboličnih europskih proizvoda – vino, sir, maslinovo ulje i viski. Uveo je i carine na aluminij i čelik, čime je bila pogođena Njemačka s 25% u izvozu u Ameriku. EU je odgovorila. Boeing je bio taksiran 10%, a potom i 15%. Ocarinjen je bio i niz nebitnih, ali simboličkih roba: Harley Davidson, traperice, bourbon, sok od naranče i maslac od kikirikija – sve za 25%.

Iako pristojno i kulturno komunicira, i Europa prijeti. Ursula von der Leyen rekla je u Davosu da bi EU trebala “revalorizirati odnose s Kinom u duhu jednakosti i reciprociteta”. To je nasmiješena, ali i jasna poruka i Americi i Kini. Dakle, šire se fronte na sve strane.

Uzmimo za primjer ako Trump želi apsurdno visokim carinama kažnjavati Dansku zbog Grenlanda, tada će uz Dansku stati Skandinavci, Nijemci i Francuzi, a potom i ostali. Kao i za vrijeme prvog Trumpovog mandata, cure vijesti iz EK, gađat će se proizvodi i sektori, ali – nastojat će se izbjeći eskalacija.

Ako ništa ne uspije, Europska komisija će naciljati tehnološki američki sektor, i ode li nova administracija predaleko, Europa bi mogla izraziti i nezadovoljstvo Muskovim robama na svom tržištu, po uzoru na Kanadu koja je otkazala Starlink. Tesla, X, Google, sve bi se moglo naći s europske strane na stolu kao upitne robe. To bi zaista bio krajnji slučaj, ekstremna mjera. Ali samo ako američka strana pređe sve granice.