Prošla godina s ekstremnim vremenskim uvjetima, nezapamćenom sušom i ekstremno visokim temperaturama, tučama, ohladila je očekivanja da se konačno zaustavlja negativan trend u domaćoj industriji šećera i počinje veliki povratak proizvodnji repnog šećera.

Površine pod šećernom repom bile su konačno povećane, zasađeno je bilo preko 10,7 tisuća hektara, 30 posto više nego u 2023., no, na kraju je kampanja završila zbrajanjem šteta i podbačaja, ali i intervencijom države kako bi se pomoglo ratarima da ne dignu ruke od ove ratarske kulture.

Iz Europskog kriznog fonda uz pomoć Ministarstva poljoprivrede osigurano je devet milijuna eura, kako bi ratari ostali zainteresirani i spremni za nastavak uzgoja šećerne repe.

Podvlačeći crtu pod lanjske rezultate, u našem jedinom proizvođaču šećera Hrvatskoj industriji šećera (HIŠ) kažu kako je i prije isteka godine i završetka kampanje bilo jasno da će to biti jedna od najtežih poslovnih godina, kako s proizvodnog tako i s financijskog aspekta.

“Za HIŠ je to najteža godina otkako je domaća industrija povezana u jedan poslovni sustav. Proizvedeno je nešto manje od 55 tisuća tona repnog šećera, otprilike polovica količine koja se očekivala samo nekoliko tjedana prije početka proizvodne kampanje u kolovozu prošle godine”, kaže savjetnik Uprave HIŠ-a Miroslav Božić.

Drastičan pad interesa
Na upit jesu li se ratari ohladili za repu i kakav je interes za ovogodišnju sjetvu, za koju su ugovaranja trenutačno u završnoj fazi, u HIŠ-u kažu kako s obzirom na enormne razmjere negativnog učinka ekstremnih prirodnih uvjeta u prošloj godini dolazi do pada interesa i površina, što je i bilo za očekivati.

“Procjenjujemo da će biti zasijano nešto manje od osam tisuća hektara”, kaže Božić. Najveći pad bilježi se u pojedinim dijelovima Vukovarsko-srijemske županije gdje su, dodaje, i posljedice štete u prošloj godini bile najvidljivije. U odnosu na prethodnu 2024., dakle, interes kooperanata je slabiji, na razini i ispod one iz prethodnih godina, u kojima je također dosezao najniže razine od 2007., u kojoj je bilo zasijano rekordnih 34,3 tisuće hektara šećerne repe.

energetska tržišta

Provokativni plan za novu eru europske energetske neovisnosti

Stvarni svijet

Roditelji vs. algoritmi: Evo kako roditelji mogu preuzeti kontrolu

Splet okolnosti utjecao je da i u ostalim zemljama EU proteklih godina drastično padao interes poljoprivrednika za tu kulturu, čemu je pridonijelo ukidanje kvota na europskom tržištu i s njom stigla poplava trščanog šećera iz južne Amerike, koji je smanjio cijene i isplativost proizvodnje šećerne repe u EU.

No, u 2023. dolazi iz niza razloga do rasta cijene bijelog šećera na svjetskoj razini, pa time i prevrata u interesu europskih ratara, kojih se u 2024. i u hrvatskom slučaju konačno odlučilo osjetno više za sijanje šećerne repe, i brojčano i u ugovorenim površinama.

Božić: Pripreme za sjetvu su obavljene da sve bude spremno ranije nego ikada, to znači u nekim područjima možda već u drugoj polovici veljače.

Zatomili ambicije
Što sada? Ovih dana u medijima su se čuli istupi poljoprivrednika koji nisu sigurni hoće li u sadnju repe, no kako se čuje i iz njihovih redova, uglavnom je riječ o manjem broju onih s manjom površinom koji nisu povukli sredstva za pokrivanje lanjske štete, te nisu uklonili truli korijen iz tla.

Struka im savjetuje da ili više puta uzoru i koriste herbicide, odnosno prelazak na neku drugu kulturu, kako bi izbjegli moguće bolesti i štetnike. HIŠ se, s druge strane, osim ugovora s ratarima koji ostaju u uzgoju repe već pobrinuo za novu sjetvu, osigurao kvalitetno sjeme i, kako kaže Božić, očekuje se da sjetva ove godine starta ranije nego uobičajeno.

“Pripreme za sjetvu su obavljene tako da sve bude spremno ranije nego ikad prije, to znači u nekim područjima možda već u drugoj polovici veljače. Međutim, stvarni početak će odrediti klimatološka situacija koju svakodnevno pratimo i kojoj ćemo se prilagoditi skupa s našim proizvođačima”, ističe Božić.

Proizvodnja repnog šećera jedna je od najzahtjevnijih i ujedno za poljoprivrednike jedna od najizdašnijih kultura, za koju je u našem slučaju proizvodni proces i otkup dobro organiziran, no poremećaji su uslijedili nakon ulaska Hrvatske u EU i potom liberalizacije europskog tržišta. Njihov utjecaj na hrvatsku proizvodnju šećera najbolje pokazuje spajanje sve tri šećerane u jednu.

Za Hrvatsku je to i jedinstven slučaj da su glavni konkurenti u jednoj proizvodnoj niši zbog otežanih uvjeta na tržištu zatomili svoje ambicije i udružili se u jednu zajedničku tvrtku. Tom žrtvom nastojali su pridonijeti zadržavanju proizvodnje šećera iz šećerne repe, inače rijetkog uspješnog primjera povezanosti poljoprivrede s prehrambenom proizvodnjom i rijetke proizvodnje u kojoj je Hrvatska uvjerljivo u suficitu.

Zbijanje redova trebalo je smanjiti troškove i pojačati konkurentnost, no osim dobre volje vlasnika i suradnje s ratarima, potrebno je imati i malo sreće s vremenom. Lani su, osim hrvatskih poharane i oranice sa šećernom repom u Mađarskoj, Srbiji i Rumunjskoj, dok u zemljama gdje su i najveći europski proizvođači Njemačkoj, Francuskoj i Nizozemskoj, nisu imali vremenske nepogode ekstremnih razmjera i ostvarili su rekordnu godinu.

Domaća proizvodnja pokazala je i do sada veliku otpornost na udare kakve su imali prošle godine i u HIŠ-u su uvjereni da će ustrajati u agro-tehničkoj prilagodbi uvjetima za proizvodnju osnovne sirovine, a spomenuti raniji početak sjetve s kojim sada idu jedna je od mjera kojima to namjeravaju postići.