Sjedinjene Američke Države posljednjih godina usvajaju sve više mjera protekcionističke politike, povećavajući carine, revidirajući ili povlačeći se iz sporazuma o slobodnoj trgovini i ograničavajući trgovinu sa zemljama koje se smatraju strateškim prijetnjama. Iako ove mjere imaju za cilj izvršiti pritisak na percipirane protivnike poput Kine, sve je više dokaza da su gospodarske sankcije u najboljem slučaju neučinkovite, a u najgorem kontraproduktivne.

Naravno, neke sankcije mogu biti uspješne, posebno ako imaju široki međunarodni konsenzus. Multilateralne sankcije nametnute Južnoj Africi 1980-ih najbolji su primjer. Iako su neki izvoznici uspjeli izbjeći sankcije, one su ipak odigrale ključnu ulogu u pritisku na bijelu manjinu u zemlji da okonča aparthejd. Ali kada su sankcije nametnute jednostrano ili od strane male skupine zemalja, one su mnogo manje učinkovite u uvjeravanju svojih meta da promijene ponašanje.

Trumpovo povlačenje
Svakako treba priznati zaslugu SAD-u koji se pojavio kao vizionarski globalni lider nakon Drugog svjetskog rata, oblikujući poslijeratni poredak predvodeći stvaranje Općeg sporazuma o carinama i trgovini i njegovog nasljednika, Svjetske trgovinske organizacije, koji su zajedno uspostavili pravni okvir za međunarodnu trgovinu.

Pravila Svjetske trgovinske organizacije koja se temelje na načelima kao što su nediskriminacija među trgovinskim partnerima i jednako postupanje prema stranim i domaćim subjektima, promicala su transparentnost u trgovinskim praksama i omogućila procvat multilateralizma.

Pod vodstvom SAD-a, došlo je do procvata globalnog gospodarstva i više od 50 godina brzog gospodarskog rasta, naglog porasta međunarodne trgovine i pada stope siromaštva. Ali američka predanost slobodnoj trgovini postupno je slabila, pretvarajući se u potpuno povlačenje nakon što je Donald Trump izabran 2016. godine. Jedan od prvih poteza Trumpa kao predsjednika bio je povlačenje SAD-a iz Transpacifičkog partnerstva, koje bi stvorilo najveće jedinstveno tržište na svijetu.

Zatim je jednostrano nametnuo carine na niz robe, uključujući perilice rublja, solarne panele, čelik i aluminij te značajno povećao carine na kineski uvoz. Iako su SAD i prethodno nametale jednostrane sankcije, njihova učestalost i intenzitet porasli su tijekom Trumpovog predsjedništva. Između 2017. i 2020. SAD je nametnuo više od 3900 sankcija.

Administracija predsjednika Joea Bidena uglavnom je zadržala carine i sankcije iz Trumpovog doba, a uvela je i nove vlastite mjere. Možda je najvažnije spomenuti da je nametnula sankcije na dio ruskog izvoza nafte nakon potpune invazije na Ukrajinu 2022.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Ali Rusija je uspjela izbjeći ove sankcije održavajući “flotu brodova duhova” koji su ili međunarodno neregistrirani ili djeluju tajno kako bi izbjegli otkrivanje. Samo je u Gabonu registrirao više od 100 brodova koji ne bilježe svoje itinerare, a procjenjuje se da udio novoregistriranih brodova pod lažnom zastavom iznosi više od 15% od tankera koji trenutno plove morima.

Čak je i ukupni učinak dugotrajnih gospodarskih sankcija bio razočaravajući. Unatoč godinama zapadnih sankcija, Kina nastavlja svoj državni progon ujgurskog stanovništva Xinjianga, Iran nije napustio svoj nuklearni program, a Kuba ostaje pod komunističkom vlašću. Rusija može nastaviti s agresivnim ratom u Ukrajini jer Indija i Kina spremno kupuju njezinu naftu i prirodni plin.

Sankcije na izvoz nisu polučile nimalo bolje rezultate. Kao što je nedavno istaknula Meghan Harris, bivša američka dužnosnica za nacionalnu sigurnost, američki napori u smjeru poticanja domaće proizvodnje poluvodiča nametanjem ograničenja izvoza naprednih tehnologija “stavljaju američke tvrtke u osobito nepovoljan položaj bez postizanja strateškog cilja”.

Bidenova administracija također je nastojala ojačati provedbu carina nakon što su kineske tvrtke izgradile postrojenja u jugoistočnoj Aziji, Meksiku i drugim regijama kako bi nastavile izvoziti robu u SAD.

U skladištima u sjevernom Meksiku, roba uvezena iz Kine prepakira se u manje pakete, od kojih je svaki procijenjen na manje od 800 dolara, što im omogućuje da uđu u SAD bez carina prema de minimis pravilu – ta je praksa poznata kao “dvofazni postupak iz Tijuane”. Ostala roba legalno se šalje iz Kine u Meksiko, ponovno označava i prevozi u SAD. U nastojanju da suzbije izbjegavanje carina, SAD je nedavno uveo carine na uvoz čelika iz Kine, unatoč prosvjedima Meksika.

Niz komplikacija
Preusmjeravanje izvoza ili uvoza kroz treće zemlje ne samo da smanjuje učinkovitost sankcija, već stvara i druge komplikacije. Primjerice, Kina je odgovorila na Trumpove carine uvođenjem carina na robu proizvedenu u SAD-u. Ova ograničenja također su ojačala domaću potporu nacionalističkoj politici kineskog predsjednika Xi Jinpinga i ubrzala napore Kine da poboljša svoje napredne proizvodne kapacitete.

Štoviše, američke carine i trgovinska ograničenja nisu značajno smanjili ovisnost o kineskoj robi. Iako se uvoz iz Kine smanjio, mnoga roba iz drugih zemalja, poput Vijetnama, sadrži kineske dijelove i komponente. Otprilike 80% dijelova u iPhoneima uvezenim iz Vijetnama u SAD 2022. proizvedeno je u Kini.

Odlučnost proizvođača u ciljanim zemljama koji zaobilaze ograničenja, i njihova domišljatost u pronalaženju načina da to učine, često potkopava učinkovitost carina i sankcija. Kada je riječ o iPhoneima i drugoj robi, moglo bi se tvrditi da su sankcije protiv Kine rezultirale većim troškovima za američke potrošače bez značajnog smanjenja oslanjanja SAD-a na kineske lance opskrbe.

Iako su jednostrane američke sankcije financijskim institucijama bile nešto učinkovitije od onih na robu, novac se može preusmjeriti kroz treće zemlje. Ako sankcije ne primoravaju svoje mete na dovoljno brzu promjenu ponašanja, pogođeni će na kraju pronaći načine da ih izbjegnu.

Loši rezultati jednostranih sankcija naglašavaju prednosti poslijeratnog globalnog trgovinskog sustava. SAD-u i njegovim saveznicima bilo bi dobro da smanje oslanjanje na takve mjere, jer multilateralne mjere, koordinirane kroz tijela poput Svjetske trgovinske organizacije i UN-a, imaju daleko veće izglede za uspjeh.

© Project Syndicate 2024.