U doba brzih tehnoloških disruptivnih inovacija i ekonomske transformacije, donošenje politika postalo je složenije nego ikad. Kako su rasli prihodi, tako je rasla i potražnja za većom količinom robe i kvalitetnijom robom.

Nove tehnologije pomogle su zadovoljiti ovu potražnju, omogućujući razvoj širokog spektra novih proizvoda, ali i zakomplicirale proizvodnju. Usred takvog neviđenog obilja, državne politike moraju biti pažljivo osmišljene kako bi povećale proizvodnju u pravim područjima. Politika američkog predsjednika Joea Bidena po pitanju solarnih panela pokazuje što se događa kada takvi napori ne uspiju.

Bidenova administracija ima tri glavna cilja: kontrolu inflacije, borbu protiv klimatskih promjena i otvaranje “dobrih radnih mjesta”. Njegov trenutni pristup solarnoj energiji, koji uključuje visoke carine na uvezene solarne panele i subvencije za solarne elektrane prema Zakonu o smanjenju inflacije, sve ih narušava.

Rast i do 286 posto
Udio solarne energije u proizvodnji električne energije SAD-u u 2022. iznosio je samo 3,4 posto. No, Bidenova administracija postavila je cilj postizanja 100 posto proizvodnje električne energije bez ugljika do 2035., što podrazumijeva da se godišnja stopa ugradnje solarnih panela mora udvostručiti. Problem je u tome što Bidenova administracija želi da se ti paneli uglavnom proizvode u SAD-u, dijelom kako bi unaprijedila svoj cilj otvaranja visokokvalitetnih radnih mjesta.

U 2008. godini prosječna cijena proizvodnje solarnih panela u Kini, koja je već bila sila za proizvodnju solarne energije, iznosila je otprilike 3 dolara po vatu, što je niže nego u SAD-u. SAD je 2011. odgovorio programom usmjerenim na smanjenje troškova solarnih energetskih sustava za 75% do 2020. godine. Iako je taj program uspio smanjiti troškove proizvodnje, američki paneli nisu uspjeli postati cjenovno konkurentni Kini. Do kraja 2024., solarni panel proizveden u SAD-u i dalje će biti više od tri puta skuplji od onog proizvedenog u Kini.

Dakle, SAD se odlučio za još veće carine. Administracija Donalda Trumpa uvela je 2018. carinu od 30% na uvoz solarnih panela. Godine 2022. Bidenova administracija odlučila je još više povećati carine, uvođenjem carina od 50-250% na uvezene solarne ploče iz Kine i jugoistočne Azije. No, nakon brojnih prigovora montera, administracija je odobrila dvogodišnje izuzeće, odgodivši dodatne carine do sredine 2024.

Do tada je cijena fotonaponskih sustava kineske proizvodnje pala na 0,11 dolara po vatu, učvršćujući status Kine kao najjeftinijeg svjetskog proizvođača i omogućujući toj zemlji da kontrolira 80% globalnog lanca opskrbe solarnim panelima. U očekivanju ovih predstojećih povećanja carina, američki monteri gomilaju zalihe solarnih panela, što je imalo za posljedicu porast uvoza od 82% u 2023. Budući da su zalihe dovoljno velike da zadovolje potražnju godinu i pol, cijene su pale za 50 posto.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

No, s obzirom na to da se predviđa da će cijene uvoza solarnih ploča porasti i do 286 posto zbog Bidenovih carina, potrošačke cijene fotonaponskih panela u SAD-u, koje su, s 0,31 dolara po vatu, već gotovo tri puta veće od globalnog prosjeka, vjerojatno će porasti, potencijalno gušeći potražnju.

Jedna studija procjenjuje da su carine koje je uveo Trumpov prethodnik Barack Obama smanjile američku potražnju za solarnom energijom za 17 posto u razdoblju između 2012.-2018. S obzirom na to da se očekuje da će postavljanje solarnih ploča u stambenim objektima u SAD-u pasti za 20 posto u 2024., sve je očitije da carine na solarne panele ugrožavaju američku tranziciju na čistu energiju.

Umjesto poticaja…
Osim što je potkopala program klimatske politike vlastite administracije, Bidenova politika solarne energije nije uspjela otvoriti dobra radna mjesta. U 2022. medijalna godišnja plaća montera solarnih panela u Sjedinjenim Državama iznosila je 72,816 dolara, dok radnici u solarnim elektranama dobivaju 50,953 dolara, pa je postavljanje solarnih panela “bolji” posao.

Naime, 171,558 Amerikanaca radilo je kao monteri u 2022., u usporedbi s 33,400 zaposlenih u proizvodnim pogonima. Ipak, već 2019. studija je upozorila da bi za svako radno mjesto u proizvodnji koje nastane kao posljedica carina na solarne panele moglo biti izgubljeno 31 radno mjesto u montaži.

Uslijed smanjenja broja montaža, vjerojatno će se smanjiti i broj radnih mjesta montera. Samo u 2019. godini otkazano je oko 10,5 gigavata planiranih montaža zbog rasta cijena solarnih panela. Dok Zakon o smanjenju inflacije subvencionira ulaganja u nova postrojenja za proizvodnju solarnih panela u SAD-u, od kojih je nekoliko već dobilo porezne olakšice za smanjenje troškova ulaganja, izgledi za veće carine mogli bi dovesti do većeg broja otkazivanja.

S obzirom na to da Kina trenutačno proizvodi oko 80% svjetskog silicija, zajedno s drugim ključnim sirovinama za fotonaponske panele, nejasno je koliko SAD realno može povećati svoje kapacitete za proizvodnju solarnih panela ili smanjiti svoju ovisnost o Kini. Štoviše, očekuje se da će kineski proizvodni kapacitet više nego dvostruko premašiti razinu globalne potražnje do 2027.

Sve dok Bidenove carine ostanu na snazi, domaće cijene ostat će mnogo više od onih na drugim tržištima, što će dodatno smanjivati potražnju. Kada je Biden 2022. odgodio nove carine na solarne panele, navedeni razlog bio je dati proizvođačima vremena da povećaju domaću proizvodnju. No, iako se administracija uvelike oslanjala na subvencije za ulaganja prema Zakonu o smanjenju inflacije, ostaje nejasno mogu li te mjere donijeti željeni poticaj proizvodnji.

Učinkovitija strategija bila bi da država i privatne tvrtke gomilaju zalihe solarnih panela dok su cijene još niske. Dvogodišnje prijelazno razdoblje trebalo je pružiti dovoljno prilika za stvaranje dostatnih rezervi, a subvencije za ulaganja mogle su se uvesti da je prekinuta opskrba iz inozemstva. Takva bi politika bila bolje usklađena s ekonomskim, ekološkim i geopolitičkim ciljevima Bidenove administracije.

© Project Syndicate 2024.