Kad su prije nepune četiri godine u izbornoj večeri 5. srpnja 2020. objavljeni rezultati izbora za Hrvatski sabor, predsjednik HDZ-a Andrej Plenković slavodobitno je konstatirao da “već sutra, od 9 sati nastavlja raditi za Hrvatsku”. Iste večeri jasno je naznačio i s kim se kreće u razgovore za formiranje saborske većine i Vlade.

Već desetak danas poslije, nakon što je Državno izborno povjerenstvo uručilo Uredu predsjednika Republike službene rezultate izbora zastupnika za Hrvatski sabor, predsjednik Zoran Milanović dao je premijeru Plenkoviću mandat za sastavljanje nove Vlade. Koliko će ovaj put potrajati faza postizbornih razgovora i dogovora i kada je realno očekivati formiranje nove Vlade, ostaje vidjeti.

No, prije četiri godine izbori su se odvijali u okolnostima “koronakrize”, tek olabavljenog “lockdowna” i uvelike poremećene gospodarske aktivnosti, što je u konačnici rezultiralo i oštrim padom BDP-a te godine.

Premda i danas ne manjka neizvjesnosti (ovaj put rizici su ponajprije vezani uz geopolitičke napetosti), netom završeni parlamentarni izbori održani su u vrijeme povoljne gospodarske dinamike i rasta BDP-a. Proračun pak nije izložen udarima, barem ne negativnim, jer uz i dalje povišenu inflaciju (višu od prvotnih očekivanja za 2024.) i državna blagajna puni se izdašnije.

Sve u svemu, dio ekonomista reći će kako Hrvatska u postojećim okolnostima može dosta vremena bez problema funkcionirati i bez Vlade, odnosno s tehničkom Vladom. Turistička sezona je pred vratima i ona ide svojim tokom neovisno o njoj.

Dakako, koliko god se čini da, u cjelini gledano, stvari mogu funkcionirati s tehničkom vladom, gospodarstvenici zasigurno priželjkuju da se što prije složi nova zakonodavna i izvršna vlast koja može djelovati u punini svojih ovlasti. Dakle, uključujući i nove zakonske i druge inicijative za koje je potrebno više od tehničkih funkcija.

Izvršenje dijela ulagačkih projekata, kao i neke reformske mjere predviđeni su za prvo polugodište, a dio ih traži i određene zakonske promjene/Z. Barišin/PIXSELL

Jedan od procesa za koji je važno držati tempo je, primjerice, nastavak provedbe Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO). Nakon što je prošli tjedan povučena i četvrta tranša sredstava iz Europskog mehanizma za oporavak i otpornost, a istodobno je Bruxellesu upućen i zahtjev za petom, rekordnom tranšom (vrijednom 822 milijuna eura), usporedno se od početka godine radi i na ispunjenju zacrtanih indikatora za šestu.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Riječ je o ulagačkim projektima i reformskim mjerama čije je izvršenje operativnim sporazumom smješteno u prvo polugodište 2024., a koji uključuju i određene zakonske promjene. U Vladi se nedavno moglo čuti da je nemali dio kriterija i za šestu ratu europskih sredstava već odrađen.

Prema operativnom planu, do sredine godine to uključuje ispunjenje 26 indikatora vezanih uz reforme i/li ulagačke projekte , kako bi početkom jeseni i taj zahtjev za isplatom bio spreman za slanje Bruxellesu, a novac “sjeo” potkraj godine.

U svakom slučaju, uz dosad isplaćenih više od tri milijarde eura tzv. grantova odnosno bespovratnih sredstava iz instrumenta Next Generation EU Hrvatska u drugoj fazi provedbe NPOO-a računa na još veći iznos sredstava, jer je u međuvremenu aplicirala i za zajmovnu komponentu. Računajući i grantove i zajmove do kraja 2026. Hrvatska na raspolaganju ima ukupno 10 milijardi eura i bilo bi poželjno da u ritmu provedbe ne dođe do zastoja ili usporavanja.

Vakuumi nisu dobri
Pojedini investitori, pak, priželjkuju da što prije profunkcionira nova Vlada i zbog nekih specifičnih procedura koje su važne za njihov biznis, a kod nekih takvih već su se dogodila kašnjenja.

Tako, primjerice, jedan poduzetnik u području obnovljivih izvora energije ističe kako Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) za ovu godinu još nije odredila iznos naknade za priključenje, što se prema važećem zakonu od ove godine određuje prema drukčijim pravilima, a te je naknade trebalo utvrditi još prije četiri mjeseca.

Nije dobro da se događaju takvi vakuumi, a dok nemamo Vladu u punoj funkciji poremećaji u dinamici donošenja akata izvršne vlasti mogući su u raznim područjima, pa i kod pitanja koja su rješiva i za tehničke vlade.

Poslovni sektor svakako je već kratkoročno zainteresiran i da se ne počne zaostajati, primjerice, s provedbom akcijskog plana za smanjenje administrativnih i parafiskanih nameta. Ministar gospodarstva Damir Habijan u jednom od predizbornih sučeljavanja u vezi s tim rasterećenjima naglasio je kako su do kraja iduće godine ona planirana u vrijednosti od ukupno 362 milijuna eura, a provedba trenutačno važećeg akcijskog plana teška je 137 milijuna eura. Među desecima nameta kao ogledni primjer apostrofirao je ukidanje vodnog doprinosa.

Jedan od poslova za koji je važno da se ne uspori je pak i proces pristupanja OECD-u, za što su također definirane brojne “domaće zadaće” u nizu poglavlja, reformski iskoraci koje treba ispuniti.

U OECD-u kroz dvije godine
Hrvatska, naime, računa da bi članstvo u OECD-u, kojim bi se konačno zaokružio veliki proces međunarodnog pozicioniranja i integracija, trebalo uslijediti za dvije godine.

Kako su i važnije od same članske iskaznice poboljšanja u načinu upravljanja koje ona podrazumijeva – a to je primjerice, poboljšanje standarda korporativnog upravljanja (naročito) u državnim poduzećima – i s tog aspekta bilo bi dobro da se pitanje nove vladajuće garniture ne odulji.