Prije točno šest mjeseci dionice Ine uvrštene su na Zagrebačku burzu. Za četiri-pet mjeseci taj se iskorak očekuje od dionica T-HT-a. Prema neslužbenim informacijama iz krugova bliskih tom projektu, tehnički gledano, pripreme za IPO T-HT-a teku tako da prije nekoliko tjedana najavljeni rokovi ne bi trebali doći u pitanje. Uključene strane, od Vlade i savjetnika do regulatora i izdavatelja, o napretku zadaća iz svoje domene posljednji su sastanak imali prije nekoliko tjedana, a uskoro ih čeka i nova kontrolna točka tijeka pripremnih aktivnosti. Savjetnici su navodno veći dio poslova dubinskog pregleda obavili i polako se već radi i na pripremi dijela prospekta koji se može raditi već u ovoj fazi. Oko infrastrukturne mreže, odnosno vlasničkih dvojbi vezanih uz DTK, još ima nekih otvorenih pitanja, ali i ona se polako raspliću. Ogledi s analitičarima, odnosno predstavnicima institucionalnih investitora vjerojatno će se upriličiti u dva koraka, kažu upućeni, s tim da bi se preliminarni održali već prije ljetne sezone odmora, a detaljniji nakon nje jer tek tada im se mogu predočiti i polugodišnji poslovni rezultati koje bi trebao obuhvatiti prospekt za listopadsku javnu ponudu. To je, dakle, tehnička strana priče. Za većinu je ona zapravo i manje zanimljiva od svega što donosi završnica, počevši od klađenja na cijene i vrijednost 20-postotnog paketa pa do predviđanja potražnje građana nasuprot (domaćih i stranih) institucionalnih investitora te konačnih formula za raspodjelu predbilježenih dionica u sklopu IPO-a. Grube procjene vrijednosti paketa koji će država ponuditi na prodaju danas se vrte oko pet milijardi kuna. Posrijedi je, dakle, veća vrijednost nego kod IPO-a Ine, ali među domaćim institucionalnim ulagačima to se danas smatra zalogajem koji bi se bez problema mogao probaviti i bez dvojnog listanja dionica (uz domaću burzu i na onu u Londonu). Općenito, među fond menadžerima danas se s rezervom gleda na GDR programe, a pritom se pozivaju na sasvim zadovoljavajuće infrastrukturne pretpostavke koje omogućuju jednostavna prekogranična ulaganja (i) u Hrvatskoj.

Istodobno, u procjenama potencijalne potražnje domaćih malih ulagača većinom se smatra da bi se u IPO T-HT-a moglo uključiti dvostruko više građana nego u slučaju Ine. Hoće li ih doista biti stotinjak tisuća? Tajming javne ponude (uoči izbora) ohrabruje poticajna očekivanja glede utvrđivanja inicijalne cijene, što uz iskustva s Inom svakako podržava predviđanja daleko veće pomame građana. Pritom možda ipak treba naglasiti kako u tom dijelu struktura domaće potražnje nije baš neelastična. Među novopečenim dioničarima mnogo je nesigurnih i plašljivih. Iako je i nakon ovotjednih komešanja polugodišnji skor dionica Ine više nego stimulativan, tko god kroz svoj posao ima nešto više doticaja s tržištem dionica proteklih je dana zacijelo teško ostao pošteđen nervoznih upita neiskusnijih prijatelja ili rodbine o tome što da rade s Inom. Nastavak proklizavanja cijene u ponedjeljak je bio donio probijanje granice od 3000 kuna i dnevni minus od oko 200 kuna ili 6,1 posto. Mnoge je to uznemirilo i teško im je bilo gledati stvari iz drugog kuta; da su i na razini cijene od 2900 kuna bili u plusu od visokih 70-ak posto u odnosu na cijenu iz IPO-a. Već dan poslije uslijedio oporavak cijene i na polugodišnjicu izlaska Ine na burzu cijena dionice je oko 90 posto veća od one iz IPO-a. A predviđajući brzu tzv. tehničku korekciju na više, dio burzovnih profesionalaca je jednako tako sklon reći kako u narednim mjesecima prije treba računati na kolebljivost kao glavno obilježje negoli na neki jasan i izražen trend, a to ne vrijedi samo za Inu. Pritom će se u pravilu ograditi te reći kako to ne uključuje eventualne ‘uvezene’ burzovne poremećaje na domaćem tržištu. Oni danas nisu tek teorijska mogućnost s potpuno zanemarivim izgledima. Računice iz Inina IPO zasad izgledaju vrlo uvjerljivo, a određeni amortizer za građane koji su ih zadržali je i u približavanju dodjele bonusnih dionica. No, u četiri mjeseca stvari na burzama mogu se značajno promijeniti – u oba smjera.