Ulaganja u istraživanja i razvoj (R&D) na razini Europske unije slabo rastu. U desetogodišnjem razdoblju, od 2011. do 2021. ta su ulaganja povećana tek 0,26%, na 2,27% BDP-a, pokazuju konačni rezultati Eurostata o ulaganjima u R&D za 2021. Europa je tako još uvijek znatno ispod onoga što si je odavno zacrtala, a to je da do 2020. u istraživanja i razvoj ulaže tri posto BDP-a.

Ovo, ali ne samo to, još je jedan dokaz zaostajanja europskog kontinenta u tehnološkom i inovacijskom smislu u odnosu na konkurente. Primjerice, SAD u R&D ulaže 3,46%, Kina 2,41%, Japan 3,34%, a Južna Koreja gotovo pet posto.

“Na duge staze Europa očigledno zaostaje za svim svjetskim konkurentima, a Hrvatska za onima u Europi”, komentira Boris Golob, direktor Step Ri-a, znanstveno-tehnologijskog parka Sveučilišta u Rijeci te stručnjak za inovacije.

Zašto zaostajemo?
Naime, Hrvatska je za istraživanja i razvoj, prema podacima Eurostata, u 2021. izdvojila 1,24% BDP-a, jednako kao i godinu ranije (oko 5,5 milijardi kuna, odnosno 730,4 milijuna eura), dok je na razini EU-a uložena 331 milijarda eura. Nismo, dakle, napredovali, ali barem smo iznad jedan posto ulaganja, što je postotak koji smo napokon prešli 2019. (dobrim dijelom zahvaljujući europskim sredstvima).

Primjerice, u Hrvatskoj, kao i u EU-u, najviše u R&D ulaže poslovni sektor i sektor visokog obrazovanja, a 20% njihovih ulaganja financirano je iz inozemstva, odnosno europskih fondova. Osim toga, na razini Europske unije poslovni sektor u R&D ulaže znatno više. Tako on čini gotovo 66% ukupnih ulaganja, a u Hrvatskoj tek 46%.

Boris Golob, direktor Step Ri-a/PD

Boris Golob ističe da su niska ulaganja u R&D pokazatelj strukture industrije i znanosti. “Industrija ima mali apsorpcijski kapacitet i nije u stanju lako integrirati nove tehnologije u svoje poslovanje. Znanost, s druge strane, ima problem nerazumijevanja poslovnog sektora i onoga što mu treba”, opisuje Golob situaciju na terenu. Ako želimo povećati ulaganja u R&D, ili još važnije, rezultate takvih ulaganja, kaže Golob, taj jaz moramo smanjiti.

A smanjiti ga možemo, smatra, jedino većim zalaganjima znanstvene zajednice. Privatni sektor, kaže Golob, mora raditi i zarađivati, a znanstveni nuditi inovacije industriji. “Kada bi svi bili kao FER, ne bi imali problema”, napominje Golob te dodaje da kada bi znanost imala više toga za ponuditi onda bi privatni sektor u nju više ulagao, a rezultat bi bio izvrsnija znanost i industrija.

Velike razlike u Europi
Međutim, zagrebački je FER još uvijek iznimka, a ne pravilo u Hrvatskoj. Taj jaz, odnosno veću suradnju znanosti i gospodarstva Ministarstvo znanosti pokušava potaknuti raznim natječajima, uglavnom europskim, pa i onim za ciljana znanstvena istraživanja vrijednim 50 milijuna eura, otvorenim do 20. listopada. Ipak, smatra Golob, bilo bi bolje da u takve projekte ulažemo više državnog, a ne europskog novca jer europski novac donekle limitira područja ulaganja.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

U Europi pak vladaju velike razlike u izdacima za R&D. Najveće europsko gospodarstvo, ono Njemačke, u R&D ulaže 3,13% BDP-a. Više od tri posto BDP-a izdvajaju još Belgija, Švedska i Austrija.

Za razliku od ove “četvorke”, čak šest država EU-a izdvaja manje od jedan posto BDP-a u istraživanja koja bi trebala rezultirati inovacijama (Slovačka, Cipar, Bugarska, Latvija, Malta i Rumunjska). Usto, u desetogodišnjem je razdoblju čak sedam država EU-a smanjilo udio izdvajanja za R&D (Finska, Estonija, Irska, Luksemburg, Slovenija, Danska i Malta).