Principi cirkularne ekonomije podrazumijevaju zaokružen ciklus jedne sirovine. To znači da će, umjesto da završi na odlagalištu, određeni materijal biti ponovno iskorišten i upotrebljen. No, po pitanju uspostave cirkularne ekonomije situacija je u regiji tek na početku i pred svim je zemljama još mnogo posla, poruka je panela Cirkularna ekonomija – modeli i primjeri dobre prakse, održanog u sklopu konferencije Waste Management održane u Beogradu u organizaciji Poslovnog dnevnika.

Kako je pojasnio Slobodan Krstović, direktor za održivi razvoj srpskog think-tanka NALED-a, situacija je trenutno takva da se u Srbiji odvojeno prikupi tek 44% stakla, u Sjevernoj Makedoniji 30 posto, u BiH tek 12 posto.

Istovremeno, upozorava Krstović, cilj je EU-a da se do 2030. odvojeno prikupi 75 posto ove vrijedne sirovine. Još je gora situacija po pitanju biootpada koji gotovo u potpunosti (99%) završi na odlagalištima u Srbiji, a mogao bi biti vrijedna sirovina. Odvojeno je prikupljanje prvi korak u uspostavi kružne ekonomije, a zemlje u regiji po tom pitanju, očigledno, ne stoje najbolje.

Omogućiti kretanje otpada
Tome je tako, kaže Krstović, zato što je sustav financijskih instrumenata potpuno pogrešno postavljen, odnosno nije uspostavljen model prema kojem zagađivač najviše plaća. Zbog takve prakse ne postoji konkurencija na tržištu, pa niti ne čudi da nikome nije u interesu da se uspostavi održivi sustav.

A i pri uspostavi takvog, održivog sustava, upozorava Siniša Mitrović, predsjednik Udruženja za cirkularnu ekonomiju Privredne komore Srbije, Srbija, kao i ostale zemlje u regiji, moraju voditi računa o tome da implementiraju ona rješenja koja su održiva i koja cijenu komunalne usluge neće poskupjeti u mjeri koja bi mogla naštetiti standardu građana. “Nova rješenja moraju biti pragmatična, održiva, transparentna, inkluzivna te na korist građana”, ističe Mitrović napomenuvši da se srpska ekonomija nalazi u fazi u kojoj se mijenja njen DNK u smjeru zelene tranzicije.

A koliko se “kružnost” isplati kompanijama? Robert Vražić, direktor nabave u kompaniji Vetropack Straža iz Huma na Sutli, jedini proizvođač staklene ambalaže u Hrvatskoj, objašnjava da će svaki proizvođač izračunati koliko mu se isplati raditi s otpadnom sirovinom. “No što nam je alternativa? To je zagađenje i odlaganja na deponije. Države bi kroz naplatu odlaganja na odlagališta mogle poticati kružnost”, ističe Vražić.

Fabrici kartona Umka iz Srbije, reciklati su osnovna sirovina. Njihova kartonska ambalaža ima široku primjenu u raznim industrijama,a njome zadovoljavaju potrebe domaće industrije te izvoze na 28 europskih tržišta. Sirovinu, stari papir, ne nabavljaju u potpunosti na domaćem tržištu već ga uvoze iz Hrvatske i Mađarske.

Slobodanka Čabarkapa, Gligor Gellért, Dario Hrebak, Igor Pandžić, Bojana Perić i Matija Posavec/DAVOR JAVOROVIĆ/PIXSELL

No, upozorila je Danijela Ošap, direktorica za kvalitetu, ekologiju, razvoj i kontinualna unaprjeđenja Fabrike kartona Umka, najave zaoštravanja kontrola izvoza mogle bi ugroziti njihovo poslovanje. “Ako se kontrola uistinu i dogodi naše će poslovanje biti ugroženo. Kretanje otpada mora biti omogućeno”, ističe. Također, navodi, naknade prema učinku sigurno bi pridonijele poticanju poduzeća da racionalnije koriste resurse.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Zanimljiv primjer kako jedna kompanija može potaknuti promjene na bolje dao je Bojan Gligić, regionalni menadžer tvrtke Eso Tron iz Srbije. Ova je kompanija prva uspostavila sustav otkupa i prerade jestivih ulja u Srbiji.

Gligić objašnjava da od prikupljenog ulja obradom dobivaju biodizel koji završava na benzinskim pumpama diljem Europe. “Time drastično smanjujemo emisije stakleničkih plinova, a i stvaramo ekonomsku vrijednost od koje svi imaju koristi”, ističe Gligić napomenuvši da tvrtke moraju početi promišljati svoje politike upravljanja otpadom.

A da bi kružna ekonomija mogla zaživjeti u praksi nužna je primarna selekcija. Upravo se tom temom bavio drugi panel na konferenciji Waste Management u Beogradu – Imperativ primarne selekcije otpada.

Kako je pokazala rasprava, prakse su u svakoj državi prilično različite. Dok građani Hrvatske kojima je omogućena primarna selekcija, imaju četiri kante za razvrstavanje otpada (za papir, plastiku, miješani komunalni otpad i biootpad) situacija je u Srbiji i Crnoj Gori drugačija. Tamo građani imaju dvije kante, onu za suhu i mokru frakciju.

Konkretno u Subotici, pojasnio je Gligor Gellért, direktor Regionalnog deponija u Subotici, primarna je selekcija zaživjela u manjim općinama. “Boljka su nam stambene zgrade što planiramo riješiti u kasnijoj fazi. Moramo uložiti još mnogo energije da bi postigli idealne rezultate”, kaže Gellért.

Bojana Perić, direktorica Ekostar Paka iz Srbije, rekla je da se na nacionalnoj razini primjeri odvojenog prikupljanja razlikuju od grada do grada, no, Srbiji, ističe, nedostaje sustavan pristup. Zadovoljni nisu niti u Crnoj Gori. Slobodanka Čabarkapa, pomoćnica izvršnog direktora Čistoće iz Podgorice, kaže da nisu zadovoljni postocima primarne selekcije. “Moramo pojačati intenzitet kako bi postigli bolje rezultate”, kaže.

Na panelu su sudjelovali i predstavnici hrvatskih gradova koji danas postižu dobre rezultate u primarnoj selekciji, no to nije bio slučaj prije deset godina. Matija Posavec, župan Međimurske županije tako navodi da je Hrvatsku na to natjerala Europska unija, međutim, upozorava da je situacija na terenu vrlo šarolika.

“Primarna je selekcija u na nacionalnoj razini na 41 posto, no, postoje oni koji su ispod 20 posto i oni koji su iznad 50 posto”, ističe navodeći da je Međimurska županija iznad hrvatskog ali i europskog prosjeka. “Naš je cilj da primarna selekcija iznosi 60 posto, a za to će biti najvažnija edukacija i infrastruktura”, poručuje.

Da je edukacija ključna shvatili su i u Osijeku gdje su osmislili projekt Eco City LegOSI putem kojeg na zabavan način najmlađe, one u vrtićima i školama uče o važnosti odvajanja otpada. Igor Pandžić, direktor Unikoma iz Osijeka pojasnio je da je ovaj slavonski grad odlučio građanima omogućiti selekciju na kućnom pragu. “Tako smo građanima smanjili račune za odvoz otpada te smo povećali postotak odvojenog prikupljanja na više od 50 posto”, rekao je.

No uspostava takvog sustava nije jeftina. Dario Hrebak, gradonačelnik Bjelovara, zaključuje da sustav ne bi mogli uspostaviti bez značajnih EU sredstava. Primjerice, navodi za njegovu su uspostavu povukli 15 milijuna eura iz europskih fondova, a učešće je grada iznosilo tek pet posto. “Pitam se kako je gradovima u regiji koji ne mogu računati na EU fondove”, upozorava Hrebak.

A situacija je takva da komunalna poduzeća gradova regije moraju ulagati vlastita sredstva u infrastrukturu. U tome im, rekla je Perić, pomažu i gradovi, a postoji i interes privatnog sektora kojem je stalo da dođe do sirovine. “Nemamo problem ulaganja u infrastrukturu. Nama nedostaje sustav i na tome moramo raditi”, ističe Perić iz Ekostar Paka. Dodaje i da je zagađenje zajednički problem te da na njegovom rješavanju zemlje regije moraju surađivati kako se iste greške ne bi ponavljale.

Ova će suradnja biti posebno važna ako želimo zadovoljiti ciljeve Europske unije, a koja do 2050. želi biti klimatski neutralan kontinent.

Nicola Bertolini, voditelj odjela za suradnju Delegacije Europske unije u Srbiji poručio je s konferencije Poslovnog dnevnika da tijekom 16. godišnjeg boravka na Zapadnom Balkanu primjećuje da se količine otpada povećavaju. “To je i razumljivo jer su gradovi sve veći, a s razvojem dolazi i otpad”. Međutim, ističe, ako otpadom dobro upravljamo možemo stvoriti dodanu vrijednost.

Na teret zagađivača
Osnovni princip kojim bi se trebali voditi pri njegovom gospodarenju je, ističe Bertolini, zagađivač plaća. “No to nije slučaj na Zapadnom Balkanu. Na jednoj konferenciji u Sjevernoj Makedoniji državni je inspektor na pitanje zašto ne kažnjavaju onečišćivače odgovorio da to ne rade zato što oni ujedno i zapošljavaju”, požalio se.

Istovremeno, Europska unija podupire brojne projekte održivog gospodarenja otpadom u Srbiji. U posljednjih deset godina uložili su 60 milijuna eura. Projekti odlagališta Duboko, Pirot i Subotica samo su neki u koje su investirali. Bertolini pritom posebno ističe projekt Odvajamo! Kojim su pomogli uspostavu primarne selekcije otpada u 17 općina u četiri regije Srbije.