Investicijski potencijal hrvatskih kompanija nije takav da bi one mogle biti značajan pokretač gospodarstva. Godinama se već Hrvatska bori sa svojim kroničnim boljkama – birokracijom, pravnom nesigurnošću i sporim procedurama.

Iako se slika poboljšava i imamo realno optimistična očekivanja zbog ulaska u eurozonu i Schengen, razina stranih investicija koje ulaze u Hrvatsku u posljednjih godinu dana ne može zadovoljiti jer je na razini ispod jedan posto BDP-a, dok su razvijenije države na razini od dva do tri posto.

Godina 2021. bila je rijedak svijetao primjer u posljednjem desetljeću. Već prošla godina donijela je pad. Izravna strana ulaganja u Hrvatsku u 2022. godini iznosila su 3,49 milijardi eura što je za 11 posto manje nego 2021. godine kad je ostvareno rekordnih 3,9 milijardi eura.

Malo iskorištenih prilika
Iako imamo niz komparativnih prednosti – vrlo solidno STEM obrazovanje, visok postotak ljudi koji govore strane jezike te vrlo živu IT zajednicu. Ipak, ne možemo biti posve zadovoljni stvarima poput porezne politike, posebice po pitanju rasterećenja plaća.

Zabrinjava i struktura jer povijesna statistika pokazuje da je više od trećina ukupnih stranih ulaganja u Hrvatsku ušlo u financijske usluge, slijede trgovina, nekretnine i telekomunikacije. S druge strane, globalno su glavna ulaganja u sektore visoke tehnologije, e-trgovine, financijskih i bio tehnologija te energetike.

Dodatno brine i njihova neravnomjerna raspodjela. Većina stranog kapitala dolazi u Zagreb i razvijenije obalne županije, dok su ostali dijelovi zemlje praktički potpuno nezanimljivi međunarodnim investitorima. Iza Zagreba, ulagačima je najprivlačnije Istarska županija, zatim Splitsko-dalmatinska, Primorsko-goranska i Zagrebačka županija.

Strani kapital u potpunosti je zapostavio kontinentalni dio zemlje. Najmanje investicija je u Virovitičko-podravsku županiju, tek 19 milijuna eura, a slijede Požeško-slavonska s 50,7 milijuna, Sisačko-moslavačka s 52,3 milijuna te Bjelovarsko-bilogorska s 90 milijuna eura.

Hrvatska može i mora iskoristiti strana ulaganja za podizanje svoje konkurentnosti – dobar primjer početka razvoja ICT sektora. Rezultati investicija u proizvodnu djelatnost mogu se vidjeti i kroz njihov doprinos rastu udjela izvoza roba u BDP-u koji je od 2013., rastao brže i postao veći od udjela turizma u BDP-u Hrvatske. Ipak, broj iskorištenih prilika još je relativno mali i Hrvatska i dalje značajno zaostaje u privlačenju i realizaciji takvih investicija prema zemljama Nove Europe.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Jedna od važnih razvojnih razlika usporedivih zemlja središnje i istočne Europe je upravo u njihovom značajno većem uključivanju u europsko i svjetsko gospodarstvo, ulaskom u međunarodne lance proizvodnje i pružanja usluga. To uključivanje se u posljednjih 20-ak godina velikim dijelom provelo kroz privlačenje, realizaciju i razvoj inozemnih izravnih ulaganja privatnih poduzeća.

Loš nam je imidž
Takve investicije su se dogodile u proizvodnim djelatnostima u različitim sektorima, primjerice automobilskom i aeronautičkom, kao i u različitim uslužnim djelatnostima, kroz primjerice otvaranje centara za poslovne usluge, informatičke tehnologije ili istraživanje i razvoj.

One pozitivno utječu na gospodarstva kroz kreiranje značajne dodatne zaposlenosti, transfer novih tehnologija, znanja i metoda rada, rast izvoza i međunarodne konkurentnosti, a time i na razvojno presudan rast ukupne produktivnosti poduzeća i gospodarstva. Hrvatska, nažalost, još nije percipirana kao postojeća i uspješna investicijska destinacija u djelatnostima od interesa investitora, opetovano je ovih dana upozorila Američka gospodarska komora u Hrvatskoj.

Koncept ulagačke destinacije podrazumijeva već određeni postojeći broj investicija u pojedinoj djelatnosti koje pokazuju pozitivna iskustva investitora, postojeću raširenost traženih znanja i vještina, te razumijevanje poslovanja tih djelatnosti. Takva percepcija destinacije preporuka je i privlači dodatne investicije u toj djelatnosti, ali i općenito.

U razdoblju od 2009. do 2021. godine, u kontekstu stranih investicija Hrvatska doista stoji jako loše, ako je uspoređujemo s državama šire regije. Od svih zemalja u regiji Hrvatska ima najmanji priljev stranog kapitala.

U tom je razdoblju u Hrvatsku je ušlo 21 milijarda eura stranih ulaganja, pokazuju podaci Međunarodnog monetarnog fonda. Više nego desetostruko više je stranih ulaganja privukla Mađarska – 259 milijardi eura, Poljska – 195 milijardi eura, a Češka – 95 milijardi eura.

Čak ni u usporedbi sa Srbijom Hrvatska ne izgleda dobro. Srbija je od 2009. i 2021. godine privukla 35 milijardi eura ulaganja – 70 posto više od Hrvatske. Investitori traže sigurnost i to je u ekonomskom smislu ono što bismo mogli nazvati međunarodnim imidžom Hrvatske.

Primjerice, može se opravdano postaviti pitanje kako se na imidž Hrvatske u financijskim krugovima odražava spor s njenim najvećim stranim investitorom – MOL-om? I kakvo svjetlo baca nevoljkost Hrvatske da izvrši izgubljene međunarodne presude? Hrvatska od prošlog lipnja nije ni isplatila iznos odštete. Investitori će ići tamo gdje se njihovi interesi mogu zaštititi. Slika Hrvatske u tom kontekstu nije blistava.