Kineske tvrtke imaju privilegiranu poziciju na tržištu Srbije, a njihovo sve veće prisustvo, koje podrazumijeva i rast broja kredita iz Kine, mijenja ukupan trend privlačenja investicija u Srbiju, ocjenila je istraživačica Instituta društvenih znanosti Đurđica Stanković.

Sporazum o sveobuhvatnom strateškom partnerstvu Srbije i Kine, potpisan 2016. godine, samo je ojačao potpisan Sporazum o ekonomskoj i tehničkoj suradnji u području infrastrukture iz 2009. godine, koji se tretira kao međunarodni sporazum s većom pravnom snagom od bilo kojeg nacionalnog zakona, navela je Stanković u kolumni za beogradski Medija centar.

Poslovi iza kulisa

”To doslovno znači da kineske tvrke imaju privilegiranu poziciju na tržištu Srbije i da se svako sklapanje poslova odvija iza kulisa, bez provođenja natječajne procedure, procesa javnih nabava, ikakvog tržišnog nadmetanja zainteresiranih strana i zdrave konkurencije, a sve pod uvjetima koje kineske kompanije diktiraju”, ukazuje Stanković.

Autorica teksta navodi da se kineske tvrtke danas nalaze na listi sedam od deset najvećih građevinskih kompanija na svijetu, da su globalno prisutne svuda, a posebice u državama u razvoju, kakva je Srbija.

”Očigledan razlog za to je što je državama nužna razvijena infrastruktura. Međutim, države često realno ne sagledavaju svoje financijske sposobnosti za sklapanje takvih projekata. Iako država dobiva infrastrukturu koju je željela, potrebno je naglasiti negativnu dimenziju kineskog infrastrukturnog ulaganja”, piše u tekstu.

Neadekvatna procjena financiranja takvih infrastrukturnih projekata, odnosno premašivanje solventnosti države da kreditira takve projekte, može dovesti do prezaduživanja države i ozbiljnog dužničkog ropstva, upozorava istraživačica Instituta društvenih nauka.

Projekti koje financira Kina najčešće su u formi kredita, te veliko zaduživanje može dovesti male države u ozbiljnu dužničku krizu. Umjesto da velikim infrastrukturnim projektima utječu na ekonomski rast, dugoročno male države mogu ugroziti vlastitu financijsku stabilnost i budući razvojni potencijal, dodaje se u tekstu.

Kao primjer se izdvaja Crna Gora, koja je zbog izgradnje prvog dijela autoceste od Bara do granice sa Srbijom, morala posuditi 800 milijuna američkih dolara od kineske Exim Bank of China. Crna Gora je time povećala vanjski dug na 80% bruto domaćeg proizvoda, dok je Kina s pravom na 39 posto crnogorskog duga postala najveći crnogorski vjerovnik, navodi Stanković i dodaje da zaduživanje kod kineskih banaka može stvoriti odnos ovisnosti u odnosu na zemlju vjerovnika.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Crna Gora nije izoliran slučaj. Londonski Centar za globalni razvoj (Center for Global Development) navodi ukupno deset država koje imaju ozbiljan rizik otplate kineskih kredita (Malezija, Maldivi, Mongolija, Djibuti, Šri Lanka, Laos, Kirgistan, Pakistan, Tadžikistan).

Postoji određeni strah da će Kina, u slučaju nemogućnosti zaduženih država da servisiraju svoj dug, svoja potraživanja prema njima pretvoriti u kapital, odnosno da može postati (su)vlasnik značajnih strateških postrojenja zaduženih država. Takav scenarij je zabilježen na Rogu Afrike, kada je uslijed nemogućnosti servisiranja kredita, Kina otvorila svoju prvu prekomorsku vojnu bazu u Džibutiju, ukazuje autorica teksta.

Europska komisija oštro je osudila praksu poslovanja kineskih kompanija i, prema Izvještaju za Srbiju za prethodnu godinu, utvrđeno je sistemsko izbjegavanje primjene Zakona o javnim nabavama za velike infrastrukturne projekte koji se realiziraju na osnovu sporazuma. Nema sumnje da je Europska komisija ovim izjavama direktno osudila kineske infrasturkturne projekte u Srbiji, navodi Stanković.

”Kako bi opravdala opisanu praksu poslovanja, Srbija je 2020. godine usvojila Zakon o posebnim postupcima radi realizacije projekata izgradnje i rekonstrukcije linijskih infrastrukturnih objekata od posebnog značaja (ceste, željeznica, aerodromi, metro), u kojem je definirala da je dopušteno da infrastrukturni projekti od ‘posebnog značaja za Srbiju’ budu izuzeti od pravila javnih nabava”, piše u tekstu.

Izostanak tenderskih procedura, transparentnosti, konkurencije i tržišnog nadmetanja dovode do direktnih pogodbi zainteresiranih strana s predstavnicima vlasti. Šteta od netržišnih praksi dovodi do korupcije, koja je često u sjeni ovakvih direktnih pogodbi, jer bez tržišnog nadmetanja ne može se točno utvrditi tržišna vrijednost određenog projekta, ukazuje autorica.

Osuda Europske komisije

”Izostanak konkurencije i domaće ponude javljaju se kao glavni problem prilikom zaključivanja značajnih i skupih infrastrukturnih projekata s Kinom. Unaprijed izabran izvođač radova, umjesto realiziranog javnog poziva i nadmetanja zainteresiranih strana s potencijalno povoljnijom ponudom, diktira tempo, uvjete i način poslovanja”, dodaje Stanković.

Ona navodi da su gotovo svi kineski infrastrukturni projekti zapravo zajmovi, ali dodaje da Srbija, za razliku od država poput Crne Gore, uredno servisira svoje kredite.

”Međutim, sve veća i veća prisusutnost kineskih tvrtki i kredita iz Kine mijenja ukupni trend privlačenja investicija u Srbiju. U 2022. godini, kineska ulaganja u Srbiji izbijaju na prvo mjesto, zauzimajući mjesto europskim tvrkama. Nova direktna linija Beograd – Tianjin će samo dodatno ojačati i potaknuti suradnju dvije države”, navodi se.

U tekstu se zato postavlja pitanje može li Srbija igrati “dvostruku igru” i ostati strateški usmjerena prema eurointegracijama, uz jačanje političkih i ekonomskih veza s Kinom.

”Poštivanje europskih propisa, među kojima je i Zakon o javnim nabavama, negativno će se odraziti na poslovanje s kineskim tvrtkama, dok će poslovanje s kineskim tvrtkama na osnovu međudržavnog sporazuma imati za rezultat oštre osude od EU”, dodaje istraživačica Instituta društvenih znanosti u Beogradu.