Inflacija, rat u Ukrajini i kaos u avioprometu možda su pridonijeli podbačaju turističke sezone u Crnoj Gori o kojem se priča ovih dana, no problem crnogorskog turizma nije od jučer, a proizlazi iz nedostatka strateških promišljanja i loše infrastrukture.

Kad je ova sezona u pitanju, tu je bila i nedostatna promocija destinacije, što je djelomice utjecalo i na izostanak otvaranja novih tržišta, pojašnjava u razgovoru za Poslovni dnevnik Miodrag Spahić, izvršni direktor regionalnog magazina The Collection te direktor konzultantske tvrtke RLC za investicije u turistički sektor i organizaciju evenata.

Miodrag Spahić bogata je iskustva u turističkom biznisu stekao i u javnom sektoru, u Ministarstvu ekonomskog razvoja te kabinetu potpredsjednika Vlade Crne Gore radio je na privlačenju stranih investitora te programu E-Government.

Turizam je ujedno jedna od nosećih tema svakog broja Magazina The Collection, koji uz Crnu Goru i Srbiju od 2019. godine pokriva područje Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine.

Mediji su se nedavno raspisali o velikom podbačaju sezone u Crnoj Gori. Je li sve tako crno?
Jako je teško definirati ovu sezonu i generalno naći neki način za komparaciju ove sezone i svih prethodnih, s tim da još nemamo službenu statistiku. Prema prvim podacima, sjever prijavljuje dobar turistički promet i općine na sjeveru, prvenstveno Žabljak, imaju rekordnu posjećenost. Raduje i činjenica da Nacionalni parkovi bilježe nikad veći broj turista, iako bi njihova turistička infrastruktura morala biti bolja, čime bi bila moguća i veća cijena ulaznica.

Ono što vidimo golim okom, a i na osnovu svih parametara koji su dostupni, jedina općina koja bilježi pad turističkog prometa je Budva, s tim da su hotelski kapaciteti popunjeni, ali je potpuno podbacio privatni smještaj.

Doduše, imamo naznake da se i to mijenja jer smo svjedoci ogromnih gužvi na cestama duž crnogorskog primorja posljednjih par dana. To je od ranije slaba karika – kvaliteta privatnog smještaja je upitna, a svake godine ima ga sve više, narušava se prostor, nema parkinga, dugogodišnji problemi s bukom su i dalje prisutni, prometne gužve nepodnošljive.

Ne znam kako će se vratiti turist koji se već opekao na to. Također, prvih šest mjeseci bilo je dobro, srpanj je podbacio, ali kolovoz je krenuo dobro. Pritom treba biti pažljiv kada govorimo o brojkama koje nam plasira Vlada, koja broji turiste koji su ušli preko graničnih prijelaza, no ne znamo koliko je tih turista u tranzitu, prvenstveno prema Albaniji i Grčkoj.

Uredba o digitalnoj operativnoj otpornosti

Digitalna otpornost na ispitu u praksi: Kako se sektor nosi s DORA-om?

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života

Osobno sam se uvjerio, vraćajući se iz Grčke prije par dana, da je kolona vozila iz pravca Crne Gore prema Tirani bila duža od 10 kilometara, to su bila vozila s tablicama Italije, Albanije, Švicarske, Francuske, Njemačke.

Nema Rusa i Ukrajinaca, osim domaćih i regionalnih gostiju, tko su gosti?
Na temelju podataka koje imamo od tri mobilna operatora (roaming), mnogo je više korisnika iz UK, Njemačke, Francuske, Češke, Izraela, nego prethodnih godina. Raduje i činjenica da smo, prvi put, uspostavili i avio linije s Egiptom i Saudijskom Arabijom i da ćemo biti svjedoci i nekih novih destinacija u buduće. Sada se jasno vidi što za jednu avio-destinaciju kakva je Crna Gora znači stabilan i jak nacionalni avio prijevoznik i dobra avio povezanost. U takvu kompaniju se mora ulagati.

Također, od hotelijera sam dobio pozitivne informacije da u rujnu imaju dobre najave…kreće MICE sezona i obično ti gosti, koji dolaze poslom i kojima je plaćan smještaj, karta, dnevnice, spremni su potrošiti i malo više novca.

Koji su glavni razlozi za podbačaj srpnja, osim očitih?
Svjesni smo globalnih poremećaja i to je nešto što nismo mogli predvidjeti niti smo mogli na to utjecati. No, svakako se mogla bolje pripremiti sezona i odraditi bolja promocija destinacije. NTO za promociju u 2022. ima samo 330.000 eura, što je smiješno mala suma. Ipak, glavna boljka crnogorskog turizma je nedefiniranost turističkog proizvoda.

Nismo definirali što nudimo i kome ga nudimo, i kako taj proizvod želimo upakirati i plasirati. Ne znamo jesmo li elitna ili destinacija za masovni turizam? Imamo mikrolokalitete koji mogu nositi epitet elitne turističke destinacije i koji nude kvalitetan proizvod (Porto Montenegro, Luštica Bay, Portonovi), ali sve mimo toga je još daleko od te priče.

A za bilo koju od ove opcije nam fali ono glavno – prometna infrastruktura. To je rak-rana crnogorskog turizma i razvoja cijele zemlje. Ne mogu reći da infrastruktura nije napredovala posljednjih godina, ali žila kucavica i jedan od najprometnijih putnih pravaca, cesta Herceg Novi-Tivat-Budva se u ljetnim mjesecima pretvara u najveću dnevnu i noćnu moru, kad uđete u nepregledne kolone automobila koje jedva da se kreću. Tome treba dodati i prometnu nekulturu za koju tvrdim da je ne poznaje regija ni Europa.

Koliko je važna ta infrastruktura za razvoj države i regije jasno pokazuje i otvaranje dionice autoceste Bar-Boljare (dionica Smokovac-Mateševo 42 km), što je omogućilo da se u jednom malom gradu Kolašinu na sjeveru države trenutno realiziraju veliki investicijski hotelski projekti. To je trenutno najveće gradilište ne samo u Crnoj Gori nego i regiji.

Prometna infrastruktura, uz prirodne ljepote ali i program ekonomskog državljanstva (stjecanje crnogorskog državljanstva u zamjenu za investiciju), glavni su poticaji za razvoj ove regije.

Što je s ostalim ulaganjima u turizam, s obzirom na pandemiju i sad geopolitička zbivanja?
Osim Kolašina, stranih investicija u sektoru turizma pa skoro da i nema. Ima par projekata koji se najavljuju, ali već 2 godine su na stand-by. Čujemo da se spominju brendovi poput The Ritz-Carltona, Rosewooda, Rafflesa, Fairmonta, Marriotta, no tu se već neko vrijeme vrlo malo stvari događa. Naravno, turbulencije na političkoj sceni u Crnoj Gori zasigurno ne idu na ruku bilo kakvim investicijama.

Jedan dobar projekt koji mogu izdvojiti je izgradnja žičare Kotor-Lovćen. To je projekt koji će spojiti Kotor, grad pod zaštitom UNESCO-a, i Nacionalni park Lovćen, u čijem središtu je Njegošev mauzolej, koji pripada općini Cetinje. Sa 65 metara nadmorske visine posjetitelji će se za 11 minuta penjati na 1350 metara.

Kapacitet žičare bit će tisuću putnika na sat, bit će duga 4 km i imat će 40 gondola. Svakako važna novina u izletničkoj ponudi grada Kotora, jer se 300 kruzera usidri u kotorsku luku preko godine. Žičaru će raditi talijanska kompanija Leitner i crnogorska Novi Volvox.

Crna Gora je za razliku od Hrvatske imala mnogo liberalniju politiku privlačenja hotelskih brendova, evo imate i One&Only koji smo mi propustili. Kakvi su rezultati te politike? Nastavlja li se tim tempom, ako kažete da ne znate idete li luksuzu ili masovnom turizmu?
Hotelski brendovi u maloj Crnoj Gori znak je da se radilo kako treba, ma koliko neki željeli to osporiti. Da danas Crna Gora nema takve hotelske brendove, i velike turističke projekte kakvi su Porto Montenegro, Luštica Bay i Portonovi, mi bismo bili u nekom od posljednjih vagona turističkog vlaka koji ide ka turistički razvijenoj Europi i svijetu.

Bez dolaska novih brendova iz sfere hotelijerstva, jahting industrije i mode nema napretka na putu ka elitnoj turističkoj destinaciji, ako se tome uopće i teži. Znamo što na svjetskoj turističkoj mapi znače brendovi kao Aman, One&Only, Regent, The Chedi, ali mislim da mnogi u Crnoj Gori, na mjestima gdje se donose važne odluke, to ne shvaćaju.

Prije nekoliko godina na Miločerskoj plaži Aman odmarali su Đoković, Ana Ivanović, Kurnjikova, Brad Pitt, David Beckham, Robert De Niro, kraljevske obitelji… a sad kukuruz, ćevapi… Ako je to pravac i cilj koji su neki zacrtali, kažem sretno im bilo.

Promovira li se taj luksuzni segment turizma Crne Gore dovoljno u javnosti i prema van?
Ne. Bokokotorski zaljev trebao bi se posebno brendirati i promovirati. Boka je crnogorska “Istra” i treba je promovirati kao zaljev s 5 zvjezdica. Siguran sam da će i druge crnogorske regije slijediti taj potez, za koji sam siguran da bi bio pun pogodak. Povezivanje regija također je jako bitno, kao i povezivanje domaćih gazdinstava-proizvođača s hotelijerima.

Raduje činjenica da gosti koji dođu u hotele na primorju koriste priliku da obiđu na dan-dva i prirodne ljepote sjevera i zaista vide tu komparativnu prednost destinacije, a to je da na malom prostoru zaista imate velik broj različitih doživljaja. Ima ljepših zemalja od Crne Gore, ali ne postoji manja zemlja koja ima toliko toga ponuditi. Još uvijek je problem što ne valoriziramo to kako treba.

Svima su puna usta održivog razvoja i održivog turizma, gdje je tu Crna Gora?
To je tema koja me osobno najviše frustrira, neodgovornost prema okolišu i životnoj sredini. Zemlji koja se deklarira kao ekološka sigurno ne idu u prilog slike velikih količina otpada koje se nalaze uz glavne prometnice.

Još više nervira činjenica da se taj otpad tu nalazi danima, tjednima, mjesecima i nitko ništa ne poduzima. Ali, očigledno smo navikli na takvo životno okruženje i ne želimo ga promijeniti.

Uvijek ćete čuti priču kako je prostor najvažniji resurs naše države i kako smo ga posudili od budućih generacija, ali ne vidim da se taj prostor valorizira na pravi način. Dovoljno je pogledati razna naselja koja “niču” uz obalu i sve će vam biti jasno. Bojim se, da je za ispravljanje toga, prekasno.