Lideri sedam najrazvijenih država svijeta (G7) na svom ovotjednom skupu pokušavaju pronaći rješenje kako spriječiti Rusiju da profitira od rata kojeg je pokrenula u Ukrajini s obzirom da njezino gospodarstvo praktički i ne osjeća zapadne sankcije.

Dapače, po nekim pokazateljima sankcije uopće ne funkcioniraju. Kako piše Financial Times, u priopćenju objavljenom jučer čelnici G7 tvrde da će se dogovoriti razvoj rješenja za smanjenje prihoda Rusije od prodaje ugljikovodika uz istovremeno minimiziranje utjecaja na cijenu energenata, posebice u siromašnim i srednje razvijenim državama svijeta.

Izvedivost američke ideje
Kako stoji u dokumentu u koji je FT imao uvid, G7 će istražiti mogućnost izvedivosti uvođenja privremenog cjenovnog ograničenja na uvoz energenata. Ustvari, radi se o američkoj ideji ograničavanja cijene ruske nafte.

Dužnosnici G7 ranije su istaknuli kako se radi o “dobroj ideji”, ali da je potrebno uložiti mnogo truda da bi postala i realnost. Skupina najrazvijenijih država priznala je da je ruska invazija na Ukrajinu nadmašila negativni ekonomski utjecaj pandemije koronavirusa, “povlačeći rast prema dolje, prouzročivši značajan rast cijena sirovina, energenata i hrane i time potaknuvši rast inflacije na razine koje nisu viđene desetljećima”.

G7 stoga namjerava nastaviti uvoditi “ozbiljne ekonomske sankcije režimu Vladimira Putina” zbog njegove “neopravdane agresije na Ukrajinu”. Ideja o ograničavanju cijene ruske nafte motivirana je zabrinutošću da Rusija profitira od skoka cijena energije prouzročenih ratom u Ukrajini, unatoč restrikcijama koje su zapadne države uvele na uvoz ruskih energenata.

Europski dužnosnici predlažu da se u odluku G7 uključi i ograničavanje cijene i ruskog plina, što odražava ideju talijanskog premijera Marija Draghija.

Razgovori koji se vode na ovotjednom sastanku skupine G7 pokazuju da se oglasilo snažno zvono na uzbunu među čelnicima zapadnih država u vezi cijene koju njihova gospodarstva podnose zbog rata u Ukrajini.

Stoga će procjena izvedivosti uvođenja ograničenja cijene na rusku naftu imati prioritetni status. U mjere koje bi to omogućile ulazi i opcija sveobuhvatne zabrane svih usluga koje omogućuju prijevoz ruske nafte morskim putem ako njezina cijena prelazi plafon koji će biti međunarodno dogovoren.

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Međutim, Darren Woods, prvi čovjek američkog naftnog diva ExxonMobil, ocijenio je za FT da će pokušaj fiksiranja cijene na naftnom tržištu biti “komplicirani izazov”.

Rusija odlično zarađuje, unatoč činjenici da prodaje naftu Indiji i Kini uz golemi diskont, za 40 dolara po barelu/Reuters

Pet znakova
Da Zapad mora promijeniti svoj model ekonomskog stiska Putinovog režima pokazuje i trenutna slika ruskog gospodarstva koja uopće nije tako tmurna kako se očekivalo u ožujku, kada je uveden prvi val sankcija.

Tako je Reuters pobrojao pet znakova koji govore da rusko gospodarstvo i dalje otporno. Prvi je tečaj rublje s kojim se Rusi godinama nisu baš mogli ponositi zbog njegove slabosti i volatilnosti.

Međutim, ove godine rubalj je valuta s uvjerljivo najboljom izvedbom u odnosu na američki dolar. To je, ukratko, izazvano kombinacijom snažnog priljeva deviza od izvoza energenata, velikim padom uvoza zbog sankcija te kapitalnih kontrola središnje banke.

Nadalje, u prvih pet mjeseci suficit tekućeg računa platne bilance iznosi 110,3 milijarde dolara, dok je u istom razdoblju lani iznosio 32,1 milijardu dolara. I sve to unatoč činjenici da Rusija prodaje naftu Indiji i Kini uz golemi diskont, za 40 dolara po barelu dok je tržišna cijena 112 dolara.

Kakva je financijska situacija dovoljno govori vijest da je središnja banka 10. lipnja snizila ključnu kamatnu stopu na predratnih 9,5 posto. Podsjetimo, netom po početku invazije Banka Rusije podigla je stopu na 20 posto. No, i to je bilo znatno niže astronomskih 150 posto uvedenih netom prije devalvacije 1998. godine.

Za razliku od navale na trgovine te godine te nedostatka hrane 1991. godine, u ruskim trgovinama police su pune, a kupci ne stvaraju zalihe osnovnih namirnica. Na kraju, stopa nezaposlenosti u travnju je iznosila rekordno niskih 4 posto.