Sada kada je ruski predsjednik Vladimir Putin pokrenuo potpunu invaziju na Ukrajinu, moramo uzeti u obzir ekonomske i financijske posljedice ovog masovnog povijesnog razvoja događaja. Ukrajinski rat nije samo još jedan manji, globalno nevažni sukob kakav je viđen posljednjih desetljeća.

Riječ je o velikoj eskalaciji Hladnog rata II, u kojem četiri revizionističke sile – Kina, Rusija, Iran i Sjeverna Koreja – sve više osporavaju dugu globalnu dominaciju Sjedinjenih Američkih Država i međunarodnog poretka pod vodstvom Zapada koji je stvoren nakon Drugog svjetskog rata.

Sada postoji rizik da će tržišta i politički analitičari podcijeniti posljedice te globalne promjene režima. Do zatvaranja tržišta 24. veljače – na dan invazije – američke burze porasle su u nadi da će rat usporiti povećanje kamatnih stopa američkih Federalnih rezervi.

Ipak, što se tiče šireg gospodarstva, globalna stagflacijska recesija sada je vrlo vjerojatna. Analitičari se pitaju mogu li Fed i druge velike središnje banke postići “meko slijetanje” iz ove krize i njenih posljedica.

Ne računajte na to. Rat u Ukrajini izazvat će golemi negativni šok opskrbe globalnog gospodarstva, smanjujući rast i dodatno povećavajući inflaciju u vrijeme kada su inflacijska očekivanja već na klimavim nogama.

Kratkoročni utjecaj rata na financijsko tržište već je očit. Suočene s velikim stagflacijskim šokom smanjenja rizika, globalne dionice mogu prijeći iz trenutačnog područja korekcije (-10 %) u područje tržišta medvjeda (-20% ili više).

Prinosi na sigurne državne obveznice past će na neko vrijeme, a zatim će rasti nakon što inflacija postane neobuzdana.

Cijene nafte i prirodnog plina dodatno će porasti – na znatno više od 100 dolara po barelu – kao i mnoge druge cijene sirovina jer su i Rusija i Ukrajina glavni izvoznici sirovina i hrane. Valute – utočišta kao što je švicarski franak ojačat će, a cijene zlata dodatno će rasti.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Prokletstvo središnjih banaka
Gospodarske i financijske posljedice rata i posljedični stagflacijski šok bit će, naravno, najveći u Rusiji i Ukrajini, nakon čega slijedi Europska unija zbog velike ovisnosti o ruskom plinu. Ali i SAD će patiti.

Budući da su svjetska energetska tržišta tako duboko integrirana, porast globalnih cijena nafte – predstavljen referentnom vrijednošću Brent – snažno će utjecati na cijene sirove nafte u SAD-u (West Texas Intermediate).

Da, SAD je sada manji neto izvoznik energije; međutim, makrodistribucija šoka bit će negativna. Dok će mala skupina energetskih tvrtki ubirati veću dobit, kućanstva i poduzeća doživjet će veliki cjenovni šok, što će ih dovesti do smanjenja potrošnje.

S obzirom na tu dinamiku, čak će i inače snažno američko gospodarstvo pretrpjeti naglo usporavanje, naginjući prema stagflacijskoj recesiji rasta. Stroži financijski uvjeti i posljedični učinci na poslovanje, potrošače i povjerenje ulagača pogoršat će negativne makro posljedice ruske invazije, kako u SAD-u tako i na globalnoj razini.

Isto tako, sankcije protiv Rusije – koliko god velike ili ograničene bile, i koliko god bile potrebne za buduće odvraćanje – neizbježno će naštetiti ne samo Rusiji nego i SAD-u, Zapadu i tržištima u nastajanju.

Štoviše, ne može se isključiti mogućnost da Rusija neće odgovoriti na nove sankcije Zapada vlastitom protumjerom: naime, oštro smanjenje proizvodnje nafte kako bi još više potaknula globalne cijene nafte. Takav potez donio bi neto korist Rusiji sve dok je dodatno povećanje cijena nafte veće od gubitka izvoza nafte.

Putin zna da može nanijeti asimetričnu štetu zapadnim gospodarstvima i tržištima, jer je veći dio posljednjeg desetljeća proveo gradeći ratni fond i stvarajući financijski štit od dodatnih gospodarskih sankcija. Za središnje banke duboki stagflacijski šok scenarij je iz noćne more. One će biti proklete ako reagiraju i proklete ako to ne učine.

U okruženju rastuće inflacije u kojem središnje banke već zaostaju, sporije pooštravanje politike moglo bi ubrzati oslobađanje inflacijskih očekivanja, što bi dodatno pogoršalo stagflaciju. Ali ako središnje banke ostanu “sokolske” (ili postanu “sokolaši”), recesija koja se nazire postat će ozbiljnija.

Iako bi se središnje banke trebale agresivno suočiti s povratkom inflacije, najvjerojatnije će to pokušati izbjeći, kao što su to činile 1970-ih. One će tvrditi da je problem privremen i da monetarna politika ne može utjecati ili poništiti egzogeni negativni šok opskrbe.

Kada dođe trenutak istine, vjerojatno će trepnuti, odlučivši se za sporije monetarno zaoštravanje kako bi se izbjeglo izazivanje još teže recesije. Time će se dodatno osloboditi inflacijska očekivanja.

Političari će u međuvremenu pokušati prigušiti negativni šok u opskrbi. U SAD-u će donositelji politike pokušati ublažiti rast cijena benzina povlačenjem strateških naftnih rezervi i poticanjem Saudijske Arabije na povećanje proizvodnje nafte.

Međutim, te će mjere imati samo ograničen učinak, jer će rašireni strahovi od daljnjeg povećanja cijena rezultirati globalnim gomilanjem energije.

Inflacijski pritisak jača
Zapadni čelnici ne mogu se osloniti ni na fiskalnu politiku kako bi se suprotstavili učincima stagflacijskog šoka koji prigušuju rast. Kao prvo, SAD-u i mnogim drugim naprednim gospodarstvima ponestaje fiskalnog streljiva, nakon što su iskoristile sve rezerve kao odgovor na pandemiju COVID-19.

Povrh toga, fiskalni poticaj (potražnja) pogrešan je odgovor politike na stagflacijski šok u opskrbi. Iako može smanjiti negativan utjecaj šoka na rast, povećat će inflacijski pritisak. A ako se čelnici oslanjaju i na monetarnu i na fiskalnu politiku u reakciji na šok, stagflacijske posljedice postaju još teže, zbog pojačanog učinka na inflacijska očekivanja.

Primamljivo je misliti da će sukob Rusije i Ukrajine imati samo manji i privremeni gospodarski i financijski učinak. Uostalom, Rusija predstavlja samo 3% globalnog gospodarstva (a Ukrajina mnogo manje). Međutim, arapske države koje su uvele embargo na naftu 1973., a revolucionarni Iran 1979., predstavljale su još manji udio u globalnom BDP-u nego Rusija danas.

Putinov rat zadat će golem udarac globalnom povjerenju u vrijeme kada je krhki oporavak već ulazio u razdoblje neizvjesnosti i rastućih inflatornih pritisaka. Domino efekt krize u Ukrajini nikako neće biti prolazan.