Zahvaljujući dominaciji optimista, narušenoj tek povremenim provalama pesimizma s makroekonomskom podlogom, Dow Jones Industrials je tijekom svibnja već nanizao popriličan broj all-time-high rezultata, a respektabilnom serijom od sedam tjedana uzastopnog rasta, aktualnom se rekordu (iz ožujka 2000. godine) na svega nekoliko bodova primaknuo i S&P 500 indeks. Svjedočeći o iznimno povoljnom tijeku sezone objavljivanja poslovnih rezultata, već tradicionalno potpomognutom pravom poplavom vijesti u kategoriji (potencijalnih) spajanja i preuzimanja. Koje su pak bile dominantna tema na Starom kontinentu protekloga tjedna, osiguravši pozitivnu izvedbu vodećih burzovnih indeksa, među kojima su prednjačili oni na burzama u Frankfurtu i Milanu. Na potonjoj su u prvom planu bile banke, nošene najrazličitijim kombinacijama u kojima se najčešće spominjao UniCredit (+0,5 posto) i silni apetiti njegove Uprave, očito neutaženi liderskom pozicijom na domaćem tržištu. A idući bi zalogaj, po svemu sudeći mogla biti Capitalia, koje se jedini preostali suparnik UniCredita na domaćem terenu (inozemni rivali ionako još uvijek zaziru od “invazije”), Intesa SanPaolo, na neki način već odrekla. U svakom slučaju, Capitalia je svoj status potencijalne mete za preuzimanje sasvim pristojno naplatila, ostvarivši u tjedan dana rast cijene dionica od 7 posto, makar kao najvjerojatniji scenarij u ovoj priči figurira share-swap deal, čija atraktivnost u velikoj mjeri ovisi upravo o izvedbi dionica UniCredita. No dionice banaka nisu bile aktivne samo u Italiji. Naime, u lipnju istječe lock-up period nakon kojega bi UBS vrlo lako mogla staviti na prodaju 20,7 posto vlasničkog udjela u Julius Baeru, koji se zbog toga čini vrlo ranjivim. Kao prva na svojevrsnoj listi čekanja spominje se Deutsche Bank (-1 posto), u čiju se vlasničku strukturu u međuvremenu ugurao i katarski DIFC, no atraktivan bi segment wealth managementa, (već tradicionalno) ključne karike poslovanja za većinu švicarskih banaka, mogao postati izazovnim mamcem čak i za američke igrače, poput Merrill Lyncha ili Morgan Stanleya.

Zbog čega je Julius Baer tjedan zaključio s dvoznamenkastim rastom cijene dionica, dok su se na suprotnim pozicijama našla francuska imena, ponajprije zbog razočaravajućih kvartalnih rezultata što ih je objavila Credit Agricole, spustivši se u minus od 3,5 posto te povukavši za sobom i Societe Generale (s gotovo istovjetnim minusom). Čiju su izvedbu ionako u najvećoj mjeri determinirale sve manje šanse za dolazak UniCredita, očito nespremnog da se uhvati ukoštac s očekivanim otporom vladajućih struktura. Kao što je i završio, tjedan je i počeo u znaku informacija o spajanjima i preuzimanjima, nakon što je Daimler odlučio predati Chrysler u ruke Cerberusu (presudna je, po svoj prilici, bila podrška sindikata), okončavši višegodišnju agoniju obilježenu silnim, i nadasve neuspješnim pokušajima reorganizacije i oporavka. Da stvar bude još bolja, samo da kasnije Daimler je svojim poklonicima servirao i prilično impresivne kvartalne rezultate, garnirane procjenama analitičara kako će kompanija do kraja godine raspolagati s povećom količinom gotovine (špekulira se o brojci od deset milijardi dolara), od čega bi dobar dio mogao završiti u džepovima dioničara. A to je bilo dovoljno za tjedni skok dionica od 6 posto, te sasvim solidnu izvedbu dionica automobilske industrije u cjelini, čak i uz značajan rast cijena sirove nafte, koja je u Londonu po prvi puta u ovoj godini preskočila razinu od 70 dolara po barelu. Posluživši, naravno, kao kredibilan poticaj za rast dionicama naftne industrije, koje su kraj tjedna također dočekale na pozitivnom teritoriju. I dalje su živahne dionice željzničkih kompanija nakon što je Warren Buffett objavio kako posjeduje udjele u Union Pacificu i Norfolk Southernu.

Gas Natural skočio devet posto

Strateška je konsolidacija bila ključna riječ i za utility sektor, katapultirajući Gas Natural visoko na pozitivan teritorij (skok od 9 posto), nakon što je Suez najavio povećanje vlasničkog udjela u španjolskom distributeru plina, označivši time vjerojatno i posljednju fazu u borbi za španjolsko tržište. Endesa je praktički već osvojena, a jedina preostala meta je Ibedrola (+6 posto), za koju su (za sada) u prvom redu zainteresirane domaće kompanije iz građevinskog sektora.