Iskustva iz Habarovska, grada na ruskom Dalekom istoku blizu granice s Kinom, pokazuju kako ekonomska struktura može električne automobile učiniti priuštivima najširim slojevima.

Kako navodi Bloomberg, više od petine svih električnih automobila uvezenih u Rusiju između siječnja i svibnja prodani su u Habarovsku i drugim područjima istočne Rusije. I to unatoč činjenici da na tom području živi samo 4 posto stanovništva.

Ni bogat ni osviješten

Za ilustraciju, u Moskvi živi dvostruko više stanovnika nego na Dalekom istoku, a u prijestolnici je prodano tek 14 posto električnih automobila. Ono što je u cijeloj priči posebno zanimljivo jest da Daleki istok nije osobito bogat, a ni njegovi stanovnici nisu pretjerano ekološki svjesni.

Unatoč tome, električni auti na svakom su koraku, kaže Dmitrij Unugajev koji je svoj prvi električni auto kupio prije pet godina. Kako broj punionica ne prati rast prodaje, u Habarovsku se nerijetko mogu vidjeti kablovi koji vise s balkona stambenih zgrada kako bi se na parkiralištima punili auti.

Pomama za autima na struju proizlazi iz jedinstvene ekonomske strukture Dalekog istoka kojeg nepregledna prostranstva dijele od zapada zemlje. Naime, Habarovsk i Moskva udaljeni su više od 8000 kilometara. Kako bi potaknula gospodarstvo u tom području, ruska vlada već godinama subvencionira cijenu električne energije.

S druge strane, zbog malog broja rafinerija nafte u okruženju, benzin i dizel moraju se dovoziti iz udaljenijih dijelova Rusije, pa su cijene goriva na Dalekom istoku u pravilu više nego u ostatku Rusije. Prema srpanjskim podacima ruskog statističkog zavoda, spremnik goriva na Dalekom istoku stoji 6 posto više.

Stoga je kombinacija jeftine struje i skupog goriva učinila električne aute privlačnijim rješenjem. Treći faktor je zemljopisna blizina Japana, pa mnoštvo stanovnika Habarovska uvozi rabljene električne aute iz Zemlje izlazećeg sunca.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Intervju: Atana Škalko

‘Cijene kave udvostručile su se u godinu dana, a stabilizaciju očekujemo tek od 2026.’

Tako je prvi auto Dmitrija Unugajeva bio rabljeni Nissan Leaf. Modeli proizvedeni između 2011. i 2013. mogu se kupiti između 400.000 i 600.000 rubalja (5500 do 8200 dolara).

“Glavni pokretač prodaje električnih automobila uvijek je isti u cijelom svijetu. Kupci se masovno počinju okretati takvim vozilima čim postanu ekonomičniji od benzinaca i dizelaša”, komentirao je Eugene Tyrtov, konzultant moskovske konzultantske tvrtke Vygon Consulting. Računica je jednostavna, kaže Olga Ivanova, vlasnica građevinske kompanije iz Irkutska u istočnom Sibiru.

Za punjenje njezinog rabljenog električnog automobila mjesečno izdvaja 500 rubalja. Istovremeno, mjesečni trošak benzina drugog automobila u obitelji doseže 10.000 rubalja. “Izračunala sam da bi moja obitelj godišnje mogla uštedjeti oko 200.000 rubalja na troškovima goriva i održavanja”, kaže Ivanova.

Udobnost uz uštedu

“Ne mogu reći da sam u financijskoj stisci, ali kad shvatite da možete dobiti jednaku udobnost i pritom uštedjeti 200.000 rubalja, to je prilično ugodno”, dodaje Ivanova. Prosječna godišnja ušteda koju donosi rabljeni električni Nissan na Dalekom istoku kreće se između 40.000 i 50.000 rubalja (580 eura), izračunali su u Vygonu, u odnosu na Ladu, ruski “narodni auto”.

Radi se o iznosu prosječne mjesečne plaće u toj regiji. Međutim, “električni mikrosvemir” Dalekog istoka daleko je od realnosti u ostatku Rusije. Prema podacima Vygona, električni automobili čine tek 0,2 posto ukupnog voznog parka u toj zemlji.

Kao i u većini država, visoka nabavna cijena najveća je prepreka većoj zastupljenosti. No, to bi se trebalo promijeniti kako budu padale cijene baterija.

Podaci BloombergNEF-a pokazuju da je prošle godine prosječna cijena paketa litij-ionskih baterija iznosila 137 dolara po kWh. Još 2010. dosezala je 1191 dolar po kWh.

Procjene govore da će 2024. cijena pasti ispod 100 dolara čime bi kupnja auta na struju trebala biti konkurentna vozilima s motorom na unutarnje sagorijevanje. Do 2030. cijena bi mogla iznositi svega 58 dolara po kWh, kaže analitičarka Alexandra Donovan.