Nafta gubi primat i kroji se nova geopolitika, piše u subotu Večernji list navodeći da je zbog klimatskih promjena na djelu energetska tranzicija prema vjetru, suncu, kobaltu, litiju…

Kad je prije malo više od godinu dana cijena nafte nakratko postala negativna i trgovci su plaćali 37 dolara da im netko uzme barel crnog zlata, svijet je bio u šoku. No unatoč nizu događaja koji posljednjih tjedana ukazuju na još uvijek veliku važnost nafte i drugih fosilnih goriva u svjetskom gospodarstvu, trend je jasan: njihova važnost pada.

Crna šuma

Okolica Rajne je raj za važnu sirovinu: Njemačka je otkrila ogromno nalazište

mineral budućnosti

Srbi leže na neprocjenjivom bogatstvu: Projekt Jadar izazvat će gospodarski bum?

Nafta koja je predstavljala ključni energent u svjetskom gospodarstvu nakon Drugog svjetskog rata trebala bi polako gubiti primat pred drugim izvorima energije: vjetrom, suncem… Taj će trend zatim snažno utjecati na geopolitiku, a najveći bi dobitnik u tom pomaku trebala biti Kina.

Pad potražnje za naftom u pandemiji ima golem utjecaj na te trendove. O “padu nafte” dugo se govori, ali priča je komplicirana. U ovom se trenutku u svijetu za dobivanje energije još koristi 84 posto fosilnih goriva, prije svega nafte i prirodnog plina.

Najveći su proizvođač nafte Sjedinjene Američke Države, a najveći uvoznik Kina. Također, naglašavaju stručnjaci, za prethodne tektonske pomake bile su potrebna desetljeća, pa i dulji period. Nafti je trebalo stotinjak godina da od svog otkrića prestigne ugljen i postane dominantan izvor energije u 1960-ima.

Trend odmaka od nafte očigledan je iako njegova brzina nije. Promjena infrastrukture u kojoj će se svijet, posebno njegov bogatiji dio, okretati prema obnovljivim izvorima energije prilično je jasna. Trenutak kada će električna vozila doseći jednakost cijena s klasičnima vidi se kao trenutak preokreta u globalnoj energetskoj tranziciji, donosi Večernji list.

Umirovljeni profesor sa zagrebačkog Sveučilišta Igor Dekanić, koji je napisao niz djela o nafti, geopolitici i energetici općenito, smatra da će smanjena potražnja za naftom zbog energetske tranzicije i porasta korištenja obnovljivih izvora energije i recesije izazvane pandemijom COVID-19 izazvati niz promjena na globalnim i regionalnim energetskim tržištima.

– Pojeftinjenje energije zbog recesije vjerojatno će usporiti globalnu energetsku tranziciju, a brže promjene ograničiti se na kontinente i područja poput Europe i istočne Azije koje nemaju dovoljno vlastite nafte. Dulje trajanje recesije u Europi i Americi moglo bi ubrzati promjene na naftnim tržištima, poput povećanog izvoza nafte s Bliskog istoka u Kinu i ostale rastuće ekonomije istočne Azije. To će utjecati na porast međunarodnog utjecaja Kine i Indije kao velikih kupaca bliskoistočne nafte. Uz to, u geopolitički fokus sve više dolazi globalna konkurencija SAD-a u održavanju vodećeg položaja sile pobjednice hladnog rata i Kine koja gospodarski rast pokušava kapitalizirati porastom svojeg geopolitičkog utjecaja. Hipotetički govoreći, kad bi danas živio Winston Churchill, možda bi najavio novu željeznu zavjesu, samo sad ne u Europi, nego u Aziji – govori Dekanić.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

promo

A strana band: Poznata lica s malih ekrana pripremaju jedinstveni spektakl – očekuju se i posebni gosti iznenađenja

Taj zagrebački profesor naglašava da postoje i jasno vidljive kratkoročne promjene, prije svega pokušaj država da ostvare održivi razvoj, energetsku tranziciju te da se orijentiraju prema obnovljivim izvorima energije i novim energetskim tehnologijama.

– Na međunarodnom naftnom tržištu glavni je trend okretanje težišnih izvoznih pravaca bliskoistočne nafte iz Europe, Amerike i istočne Azije prema središnjoj Aziji, Kini, Indiji. SAD je razvitkom tehnologije eksploatacije fluidnih ugljikovodika iz slabije propusnih ležišta ponovno postao vodeći svjetski proizvođač nafte i plina, smanjio ovisnost o bliskoistočnoj nafti te time i ulogu Bliskog istoka u svojoj geopolitičkoj strategiji. Uvoz nafte s Bliskog istoka u SAD s oko 150 milijuna tona godišnje prije 20-ak godina smanjen je na jedva 5 milijuna tona u 2019. godini. Istodobno se izvoz nafte s Bliskog istoka u Kinu približio 250 milijuna tona ili polovici kineskog uvoza od pola milijarde tona 2019. godine – govori Dekanić.