Janafov natječaj za “izvođenje radova na modernizaciji automatskog gašenja i hlađenja postojećih spremnika nafte i derivata na Terminalu Omišalj – 1 faza”, vrijedan gotovo 20 milijuna kuna, kako sumnjaju u USKOK-u, namješten je tvrtki Elektrocentar Petek, piše Večernji list.

poslovna veza

Uhićeni šef Janafa dobio poslovne prostore u centru Zagreba u vrijeme Gorana Marića

Istražitelji sumnjaju da je vlasnik Elektrocentra Krešo Petek sad već bivšem predsjedniku uprave Janafa Draganu Kovačeviću predao mito od 1,96 milijuna kuna kako bi njegova tvrtka dobila taj posao. Primopredaja novca navodno se dogodila lani na Martinje u tzv. klubu Dragana Kovačevića u Zagrebu u koji su inače zalazili i visokopozicionirani političari poput predsjednika RH i ministara. Otkako je izbila ova afera, javnost se uglavnom bavi Kovačevićevim “klubom” i imovinom, no ono bitno – kako su se provodili natječaji za milijunske poslove u Janafu – ispalo je iz fokusa.

Sugovornici Večernjeg lista koji su upućeni u poslovanje te državne tvrtke tvrde da se uglavnom unaprijed znalo tko će dobiti koji posao na Janafovim natječajima. Janaf nije obveznik Zakona o javnoj nabavi, što znači da ne mora objavljivati svoje natječaje u oglasniku javne nabave u Narodnim novinama, a oni koji nisu prošli ne mogu se žaliti Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave koja je neovisno tijelo. Janafova nadmetanja objavljuju se samo na web-stranici te tvrtke s podacima o kojem se poslu radi, rokovima dostave ponuda…

Dokumentacija o nabavi može se pak dobiti kad se uplati 500 kuna na račun tvrtke. Potencijalne ponuditelje u pozivu se upozorava i da će na temelju kriterija utvrđenih dokumentacijom za nadmetanje naručitelj odabrati najpovoljniju ponudu. Pritom Janaf zadržava pravo odbiti sve ponude, odnosno poništiti javno nadmetanje bez obveze nadoknade ponuditeljima bilo kakvih troškova ili štete. Naši sugovornici tvrde da su uvjeti tih nadmetanja uglavnom bili prilagođeni određenim tvrtkama, a navodno se među onima koji se u dogovoru jave na te natječaje onda taj posao dijelio tako da pobjednik ustupi dio posla onom tko nije prošao na natječaju. No s vremena na vrijeme, kažu upućeni, bilo je takozvanog otimanja poslova, a to znači, objašnjavaju, da bi se na natječaj javili novi igrači. No navodno su onda, tvrde naši sugovornici, ti novi igrači morali angažirati podizvođače koje su im odredili u Janafu. Na odluke o odabiru na Janafovim natječajima onaj tko je izgubio može se žaliti – Janafu, a to su uglavnom, kažu neki od sudionika tih natječaja, svi izbjegavali jer onda više ne bi mogli dobiti nikakve poslove od te tvrtke. A razlike u cijenama u ponudama na natječajima Janafa znale su biti drastične, odnosno iznos najniže ponude bio bi višestruko manji od najviše.

A pri tome ta najniža ne bi bila odabrana. Jedan od primjera takvog natječaja je onaj iz veljače ove godine za izvođenje radova na ugradnji sustava zaštite pada s visine na Terminalu Omišalj, Terminalu Sisak i Terminalu Virje. Na tom je natječaju, prema informacijama koje smo prikupili, odabrana ponuda tvrtke Matadura vrijedna 6,5 milijuna kuna iako je ponuda tvrtke Mato El-d bila više od sedam puta jeftinija i iznosila je 850.000 kuna.