Još ranije dobrano načeti globalnom konkurencijom, posebice onom iz Azije, talijanski obrtnici u industriji luksuza traže pomoć države jer im kriza izazvana koronavirusom prijeti smrtnim udarcem.
Kako piše Financial Times, talijanskom industrijom luksuzne robe vrijednom 78 milijardi eura dominiraju velike kompanije poput Guccija, Versacea ili Valentina, no kralježnicu ipak čine deseci tisuća malih tvrtki, nerijetko u obiteljskom vlasništvu.

Omča oko vrata
Prema podacima Mediobance, modna industrija pridonosi talijanskom BDP-u sa 1,5 posto i broji više od 83.000 tvrtki koje ukupno zapošljavaju gotovo pola milijuna radnika. Tijekom 90-ih godina, praktički svako drugo kućanstvo u središnjoj Italiji bavilo se proizvodnjom odjeće ili obuće.
Međutim, globalna konkurencija, visoki troškovi rada i nekoliko ekonomskih kriza prisililo je mnoštvo malih obrtničkih radionica na zatvaranje. Oni koji su na vrijeme proširili poslovanje uspjeli su preživjeti. No, kriza izazvana koronavirusom i njima je natakla omču oko vrata. Uteg im je i vladina zabrana otpuštanja stalno zaposlenih do studenog kako nezaposlenost ne bi eksplodirala.
“Većina obrtnika imala je pad narudžbi oko 40 posto. Vlasnici tvrtki našli su se između čekića i nakovnja jer ne mogu otpustiti radnike, ali ne mogu ni oporaviti prihode”, ističe za FT Fabiano Ricci, dizajner cipela u Monte Uranu. Njegova tvrtka sa šest zaposlenih proizvodi obuću za vlastiti brend, ali i međunarodne modne kuće.

Velikim kompanijama, poput Prade ili francuskog Keringa, u čijem je portfelju Gucci, tijekom prvog polugodišta pali su i prihodi i dobit. Analitičari smatraju da se sektor luksuzne robe neće vratiti na prihode iz 2019. još barem dvije do tri godine. Talijanska komora modne industrije očekuje da će prihodi njezinih članica ove godine pasti između 30 i 40 posto.
“To očito ima devastirajući učinak na dobavljače i male obrtnike”, ističe predsjednik komore Carlo Capasa. Manji dio kompanija tijekom pandemije se preorijentirao s proizvodnje skupih torbica i odjeće na proizvodnju zaštitnih maski. No, za većinu to nije bila opcija. Prema tvrdnjama sindikata iz sjeverne regije Como gdje se proizvede 80 posto europske svile, oko 15.000 radnika u modnoj industriji na prisilnom je odmoru.
Proizvođači svile iz Coma opskbljuju najveće modne brendove, a već dva desetljeća bore se sa stranom konkurencijom, posebno onom iz Kine. Dio poduzetnika bijesan je i na vladu koja je sektoru kao pomoć ponudila kredite umjesto subvencija.

Neravnopravna bitka
“Jedini način za očuvanje sektora jest da se vlada uključi i prepozna da je modna industrija i njezin dobavni lanac uistinu strateška industrija za Italiju”, smatra Capasa. Posljednjih godina veliki su brendovi preselili dio proizvodnje u Aziju i istočnu Europu gdje su troškovi rada daleko niži.
“Radnik u Italiji stoji poslodavca gotovo tri puta njegove neto plaće”, pojašnjava jedan predstavnik modne industrije koji je želio ostati anoniman. Unatoč visokim troškovima rada, Italija je i dalje europsko tekstilno središte. Naime, u toj se državi proizvede više od 40 posto europske odjeće.
Iako je talijansku izradu i materijale teško nadmašiti, dobar dio tamošnje industrije luksuza pribojava se jednog drugog problema, mimo pandemije.
A to je trend globalizacije i razvoja tehnologije koji talijansku tradiciju obrtništva i ručne izrade čini zastarjelom u globalnim okvirima. “Gubimo karakteristike koje su nam omogućile preživljavanje sve do danas. To je kao idete u bitku naoružani noževima, a suprotna strana ima bombe”, smatra Fabiano Ricci.