Najnoviji EIZ-ov sektorski prikaz telekomunikacija u Hrvatskoj dobar je u svemu osim u jednom. Nisu građani i tvrtke krivi što je digitalizacija u Hrvatskoj slaba, usporena i puna poteškoća. Analiza Ekonomskog instituta u Zagrebu (EIZ) u svom broju za lipanj 2020. u drugim je aspektima prilično dobra.

Dotaknula se svih relevantnih područja, dala niz zanimljivih brojki i dobar pregled trendova. No puno je prostora potrošeno da bi se ukazalo kako u Hrvatskoj žive građani i posluju poduzeća, koji svi zajedno, ne razumiju baš kakva je korist od interneta, od online kupnje i općenito digitalnih usluga.

Uvjeren sam da će se mnogi složiti s promišljanjem EIZ-a i čvrsto ga braniti zauvijek. Čak i šire, bit će onih koji će tvrditi da se u kapitalizmu nikoga ne može natjerati, pogotovo ne na silu, da promijeni svoje navike i potrebe.

Objašnjavat će vam da se na promjenu navika kod potrošača utječe isključivo prodajnim akcijama, edukacijom, oglašavanjem, stvaranjem consumer-centric organizacija i druge slične načine. Međutim, to nije točno.

Telekomunikacije su odličan primjer, jer njihova dinamika, koja je mjerljiva, daje nesavršen ali korektan uvid u puls cijelog društva i gospodarstva.

Posljedice iseljavanja, kopnjenja gospodarstva, kao i napretka pametnih mobitela i razvoja mobilnih mreža danas se osjete u stagnaciji fiksnih telekomunikacija.

EIZ navodi da je u četvrtom tromjesečju lani u fiksnom segmentu broj priključaka pao za 1,48 posto u odnosu na godinu prije, promet pao za 10,12 posto, a prihod za 6,46 posto. Građani, koji donose 85 posto prihoda, trošili su 6,46 posto manje, a tvrtke 4,77 posto manje.

Telekom tržište se smanjuje

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Kretanje prihoda nije dobro ni u mobilnim komunikacijama. Prema EIZ-u pad je bio 6,36 posto. Kada se to usporedi s podacima Hakoma za cijelu 2019. i prvo tromjesečje 2020. može se zaključiti da je trend isti. A još nismo ni došli do drugog tromjesečja i posljedica korone. Telekom tržište u Hrvatskoj, dakle, smanjuje se. Ne uspijevaju ga uravnotežiti ni rast u prodaji internetskih i TV usluga.

Važno je to primijetiti, jer su telekomi i digitalizacija blisko povezani, ali i zato što telekomi dijele sudbinu platežne moći građana kao i mnogih biznisa u Hrvatskoj koji proizvode i usluge prodaju samo na domaćem tržištu i mahom domaćim kupcima. Dugoročno, trend za telekome i sve slične biznise, vrlo je loš. Zbog korone smo saznali da u državi živi više od pola milijuna građana starijih od 70 godina.

Kada znamo da je očekivani životni vijek 78 godina, u pesimističnom scenariju Hrvatska će izgubiti 500.000 ljudi do 2030. godine, a u optimističnijem do 2050. Svi su ti ljudi korisnici telekom usluga, kupci u trgovinama itd.

Telekomi se s tim ne nose samo maženjem korisnika već i pritiskom, odnosno cijenom. EIZ navodi da je indeks potrošačkih cijena za travanj 2020. ukazao da su cijene telefonskih usluga porasle za 1,7 posto u odnosu na travanj godinu prije. Nakon cijena tu su i akcije regulatora i države. Hakom je unazad 15 godina omogućio građanima i tvrtkama prijenos broja u mobilnim i fiksnim komunikacijama.

Isprva se također pričalo da građani i tvrtke neće promijeniti navike. No prema podacima EIZ-a krajem 2019. bilo je 1,835.355 prenesenih brojeva u fiksnim komunikacijama u Hrvatskoj ili 8,97 posto više nego 2018. U mobilnoj mreži bilo je 1,778.765 prenesenih brojeva ili 12,73 posto više nego 2018. Pokazalo se da su građani i tvrtke spremni promijeniti navike kad u tome vide korist.

Dodatno, Hakom je lani ograničio naknadu za raskid ugovora na tisuću kuna i time dodatno motivirao korisnika na promjene navika, ali i telekome spriječio u skoku cijena usluga.

EIZ to ne navodi, ali slično je bilo i s brzinama interneta. Dok Hakom nije u siječnju 2015. kao najsporiju internetsku vezu propisao 1 Mbit/s svašta su telekomi nudili.

Od ove godine tu je brzinu podigao na 4 Mbit/s. Možda je mogla biti postavljena i ambicioznije, na 10 Mbit/s, kada preko dvije trećine kućanstava surfa brže od 10 Mbit/s, a njih više od 100.000 brzinama većim od 100 Mbit/s.

Cijena nije presudna

EIZ, doduše, priznaje da je ove godine na promjenu navika potrošača utjecala pandemija, a posebno karantena. No nastavlja s nizom razloga zašto ne očekuje da će se to održati ili nastaviti. Iako je cijena odlučujući čimbenik kod kupnje u Hrvatskoj, EIZ navodi da samo 37 posto onih koji nemaju internet tvrdi da im je preskup. Preostali tvrde da im internet nije ni potreban niti koristan.

Dodaje da 81 posto građana, koji ne kupuju online, to ne radi ne zato što e-trgovinu ne smatraju sigurnom već zato što žele fizički otići u trgovinu, opipati proizvod i razgovarati uživo s prodavačima. U Hrvatskoj, navodi EIZ, tako razmišlja svaki treći građanin pa stoga navodi: “Pitanje ostaje koliko će dugoročno poduzeća, ali i pojedinci, prihvatiti nove trendove s obzirom na to da su istraživanja pokazala da su digitalizaciji i praćenju digitalnih trendova poduzeća zbog svoje tromosti najveća smetnja”.

Ali time se zanemaruje činjenica da, kada je Hrvatska zbog turizma htjela čiste WC-e, onda je o tome bila edukativna kampanja posvuda. Kada je država htjela fiskalizaciju, opet je učinila isto to. Po pitanju digitalizacije svojih procesa, gospodarstva i društva država nije učinila ništa slično.

Malo ju je razbudila korona i to je sve. Gospodarstvo je pak razbudila strana konkurencija koja već dolazi digitalizirana.

Baš zato bi država digitalizaciju trebala ubrzati i olakšati domaćim igračima kroz poboljšanje dostave, zaštite intelektualnog vlasništva, mogućnosti razvoja novih biznisa u vrlo reguliranim industrijama, još veći naglasak na R&D i sve druge moguće načine – da opstanu. To bi pomoglo i građanima. Netočno je da građani i tvrtke nemaju interes za digitalizacijom. Imaju, samo ne ovakvom.