Povratak kineskih ulagača nakon serije blagdana poznatijih pod nazivom “zlatni tjedan” prošao je gotovo nezamijećeno na svjetskim tržištima kapitala, makar je aktivnost optimista isprovocirala snažan rast cijena kojim je zapravo tek nadoknađen zaostatak za globalnim zbivanjima, kao posljedica poduže pauze. I pritom je teško bilo zamijetiti bilo kakve tragove zabrinutosti u pogledu “napregnutih valuacija” dionica, jer je nastavak trgovine donio nove rekorde u kategoriji obujma trgovine, potpuno ignorirajući službena upozorenja s visokih instanci vlasti. Koje je pak Financial Times okarakterizirao posve impotentnima, jer naprosto više nisu u stanju, barem ne u u značajnijoj mjeri, sniziti tenzije na domaćem tržištu kapitala, što na duži rok neminovno vodi u pravu katastrofu, i to u prvom redu za make ulagače (kako to obično biva). Umjesto Kine, tema dana bila je strateška konsolidacija unutar rudarskog sektora, koja je posljednjih tjedana bila česta tema najrazličitijih analiza uglednih brokerskih kuća, ali je među većinom ulagača uglavnom prolazila nezamijećeno. Sve do scenarija koji su aktualizirali analitičari Citigroupa, navodeći kako bi se BHP Billiton mogao odlučiti na krupan pothvat i progutati Rio Tinto, osiguravajući globalnu dominaciju u industriji. Vijest je dobila popriličan publicitet u medijima, dijelom i stoga što su se analitičari Merrill Lyncha pozabavili interesom private-equity predatora za rudare, jer potonji osim rekordnih profita, raspolažu i povećim zalihama gotovine, što ih čini vrlo atraktivnim metama za preuzimanje. Međutim, rasprostranjeni rast i odlična izvedba rudara na kraju se i nije pokazala osobito inspirativnom po ostatak tržišta, gdje su u prvom planu bili poslovni rezultati korporativnog sektora iz prvog kvartala.

U tom kontekstu iskazali su se zapravo tek predstavnici bankovnog sektora, koje su predvodili BNP Paribas i Commerzbank. Potonja je u prvom kvartalu tekuće godine zabilježila pad dobiti od 18 posto (na 609 milijuna eura), no i to je bilo iznad očekivanja analitičara, koji su uzeli u obzir jednokratan prihod od prodaje vlasničkog udjela u Korea Exchange Bank, nastao tijekom prvog kvartala prošle godine. Investitorima je pak puno važniji bio optimizam Uprave, koja je djelovala prilično samouvjereno, navodeći kako je sva prilika da bi poslovni rezultati u ovoj godini, na krilima snažnog gospodarskog oporavka u Njemačkoj, mogli nadmašiti interne prognoze, što je honorirano rastom cijene dionica od 1,6 posto. Istodobno, jedna od najvećih francuskih banaka uvjerljivo je nadmašila tržišni konsenzus (i znatno lošije rezultate švicarskih rivala – Credit Suisse i UBS), serviravši podatak o rastu dobiti za 25 posto (na 2,5 milijardi eura), uz gotovo identičan rast prihoda. Demantirajući interes za zvučne akvizicije kao što su ABN Amro ili njen američki ogranak, LaSalle Bank, francuski su bankari osigurali naklonost ulagača, namaknuvši rast cijene dionica od 3,8 posto, čime je uvelike profitirala i Credit Agricole, našavši se u plusu od 3,1 posto. Netom objavljenim poslovnim rezultatima donekle je zadovoljio i E.On (+0,4 posto), dijelom i zato što su još prošloga tjedna investitori u cijenu dionica ukalkulirali naklonost Uprave, koja je tada, uz rast dobiti u ovoj godini, obećala i izdašnije nagrade dioničarima, pokušavajući zaboraviti neugodnu epizodu zvanu “Endesa”. Osim toga, rast dobiti od 50 posto (na 3,1 milijardu dolara) ionako je u značajnoj mjeri bio posljedica financijskih prihoda (prodaje vlasničkih udjela u pojedinim kompanijama).

Loši rezultati spustili easyJet 3 posto

Među istaknutim gubitnicima još se jednom našao easyJet (-3 posto), ovoga puta zbog upola manjeg gubitka (13 milijuna funti) u proteklih šest mjeseci, koji je samo potvrdio teške uvjete poslovanja i negativne učinke nemilosrdne konkurencije. Niti Aegon (-3,2 posto) nije previše svojim kvartalnim izvješćem, zabilježivši pad dobiti od 23 posto (na 485 milijuna eura).