Zagreb u svom dvojakom statusu županije i grada ima proračun od 6,5 milijardi kuna (oko 878 milijuna eura), što je lani bilo jednako iznosu kojim raspolažu svi ostali gradovi u Hrvatskoj, te jedna trećina od ukupno 19 milijardi kuna s kojima su lani raspolagale sve županije, gradovi i općine. Službeni popis stanovništva iz 2001. godine kaže da glavni grad Hrvatske ima nešto manje od 800.000 stanovnika, ali nešto svježije procjene policije kažu kako se ta brojka kreće oko milijun stanovnika. Po službenom popisu, na svakog stanovnika godišnje otpada 8125 kuna ili 1098 eura. Zagreb je grad koji se vjerojatno najbrže razvija i gradi u okviru cijele Hrvatske. Primjerice, lani je procjena vrijednosti ulaganja prema izdanim građevinskim dozvolama iznosila 6,4 milijarde kuna što je otprilike četvrtina vrijednosti radova u svim ostalim županijama. Naravno, ta vrijednost nije postignuta samo ulaganjima iz gradskog proračuna nego je većinom nose privatni investitori zbog velikog buma u izgradnji stanova i poslovnih prostora. Lani je primjerice vrijednost ulaganja u stanove u Zagrebu iznosila oko četiri milijarde kuna ili više od pola milijarde eura. Gradska uprava prosječno raspolaže iznosima između milijardu i milijardu i pol kuna za izgradnju komunalne i prometne infrastrukture, ali su lani uložili u kapitalne objekte oko dvije milijarde kuna i time potrošili većinu ovogodišnjeg novca predviđenog za ulaganja. Zagrebački proračun se usto ove godine zadržao na istoj razini kao i lani iako je prethodnih godina rastao za najmanje sedam posto. Razlog prve stagnacije u posljednjih deset godina je u izmjenama zakona kojima su jedinicama lokalne samouprave oduzeti prihodi od poreza na dobit. Točnije, 1,7 milijardi kuna planiranih ove godine umjesto u zagrebačkom proračunu završit će u državnom. Porezi općenito čine 70 posto prihoda zagrebačkog proračuna i zato je gubitak poreza na dobit značio veliki udar. S druge strane, upravo zbog velike koncentracije gospodarstva Zagreb će vjerojatno prebroditi krizu jer mu je ostavljen dodatni porez na dohodak. Zaposleni u Zagrebu u prosjeku imaju do 10 posto veću plaću od ostatka Hrvatske u kojoj ona iznosi oko 600 eura, ali zato plaćaju i najveći prirez od 18 posto.

Osim poreza, druga najvažnija stavka prihoda zagrebačkog proračuna je komunalni doprinos i naknade za komunalije koje se prikupe u iznosu od 100 milijuna eura. Njih plaćaju investitori pri gradnji, pa veliki građevni procvat po toj osnovi donosi i velike prihode. No oni su i dvosjekli mač jer su sredstva namjenska i grad za te novce ima obvezu napraviti ceste i ostalu komunalnu infrastrukturu ulagaču. Zagrebu će nakon konstantnog rasta ovo biti najteža godina jer mora izgraditi davno obećane ceste, mostove, a više od milijardu kuna potrebno je za dvorane za Svjetsko rukometno prvenstvo i popratnu infrastrukturu. Zagreb je zato odlučio odgađati plaćanja i prebaciti 1,3 milijarde kuna na svoj holding trgovačkih društava koji broji 27 članica i raspolaže vrijednom imovinom. Holding će se zadužiti za investicije, pokrenuo je i gradnju jeftinijih stanova kako bi se srušile prosječne cijene kvadrata stana u Zagrebu više od 2000 eura po četvornome metru, mora obnoviti kompletnu vodoopskrbnu infrastrukturu, sufinancirati gradnju dvorana i dr. Svi veliki planovi poput gradnje podzemno nadzemnog željezničkog sustava, obilaznice ispod Medvednice, tunela kroz Sljeme i izdizanje željezničke pruge odgođeni su najranije do 2010. godine. Ako želi pokriti novonastale rupe u proračunu, Zagreb će morati povećati neporezne prihode prvenstveno boljim upravljanjem svojim poslovnim prostorima, stanovima i zemljištem, ali to je mnogo teže učiniti nego reći, pa je gradska uprava pribjegla lakšem modelu – dizanjem cijena komunalija. Zbog toga je život poskupio 15 posto. Sindikati tvrde da četveročlanoj obitelji treba 5872 kune ili 793 eura mjesečno, a za podstanare 7682 kune ili 1038 eura.

Beograd: Srbija u malom
U Beogradu s milijun i 650.000 stanovnika živi 19,5 posto ukupnog stanovništva Srbije. U svim drugim parametrima glavni grad se još više izdvaja od državnog prosjeka. Čak 80 posto parlamentarnih zastupnika boravi u Beogradu. Za razliku od Beograda u kojemu privreda čini 61 posto ukupnog republičkog gospodarstva, jugoistočni dio Srbije sve više zaostaje, što povećava pritisak na glavni grad. Beograd ostvaruje 68 posto državnih prihoda, a u njemu radi 32 posto od ukupnog broja stanovnika Srbije koji imaju stalni posao. Beogradsko gospodarstvo ostvaruje 69 posto od ukupne dobiti u republici, a prosjek primanja veći je 90 posto u odnosu na ostale gradove. Zbog velikog pritiska novopridošlica Beogradu nedostaje oko 200.000 stanova. Zbog toga su cijene stanova i poslovnog prostora čak i do pet puta veće nego u unutrašnjosti zemlje. Na najatraktivnim lokacijama poput Dedinja, te u središtu Novog Beograda u koji su se preselile gotovo sve banke i druge financijske institucije i podignuti najveći trgovački centri cijena četvornog metra stana kreće se oko tri tisuće eura, a na periferiji udaljenoj 15-ak kilometara od središta grada cijena je ispod tisuću eura. Pored stanova u Beogradu najviše se gradi poslovnih prostora i infrastrukturnih objekata. Trenutno je Novi Beograd najveće gradilište, a urbanisti predviđaju da u njemu za tri godine više neće biti prostora za novu gradnju tako da se razmišlja o izgradnji “trećeg” Beograda na lijevoj obali Dunava. Zbog toga su već napravljeni planovi o izgradnji dva mosta. Jedan preko Dunava, a drugi preko Save. Najveće je ulaganje u izgradnji zaobilaznice oko Beograda, koja treba rasteretiti promet na sadašnjem dijelu autoceste koji prolazi kroz glavni grad. Izgradnja zaobilaznice, čija izgradnja se planira do 1020. godine, stajat će 317 milijuna eura. Za jesen je predviđena temeljna rekonstrukcija mosta Gazela, sastavnog dijela autoceste preko kojega dnevno prođe 160.000 vozila. Njegova rekonstrukcija trajat će 18 mjeseci. Zbog nedostatka vlastitih sredstava Beograd je prisiljen uzimati inozemne kredite. Beogradu je za izgradnju svih potrebnih objekata neophodno najmanje osam milijardi eura. Za izgradnju infrastrukture Beograd je 2000. godine raspolagao s 10 milijuna, a 2007. godine sa 140 milijuna eura. Prošlogodišnji proračun Beograda iznosio je 560 milijuna eura (339,9 eura po glavi stanovnika). Beograd još nema proračun za 2007. godinu tako da je potrošnja na prošlogodišnjoj razini. Od veljače cijene komunalnih usluga povećane su za 25%, čime je Beograd probio dopuštenu granicu o povećanju cijena za 9%. Za stan od 60 četvornih metara cijena daljinskog grijanja iznosi 28,68 eura, voda 10,9 eura, nadokanda za građevinsko zemljište 1,1 euro, za ekološku zaštitu 0,41, a cijena jednog kilovatsata 4 eurocenta.
(Rato Petković)

Sarajevo: Buđenje iz mrtvih
Planirani prihodi proračuna grada Sarajeva u 2007. godini su 6,59 milijuna eura. U tekuće rezerve proračuna izdvojit će se 62.000 eura što je 0,95 posto ukupnog proračuna. Grad Sarajevo čine četiri općine: Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad, a uz grad kao jedinicu lokalne samouprave s općinama Ilidža, Vogošća, Ilijaš, Hadžići i Trnovo čini Kanton Sarajevo. Prema Daytonskom sporazumu, 56,2 posto teritorija prijeratnih sarajevskih općina ušlo je u Federaciju BiH. Na tom području živjelo je 98,5 posto prijeratnog stanovništva. Republici Srpskoj pripalo je 43,8 posto teritorija prijeratnog Sarajeva i svega 1,5 posto stanovništva. Prema procjenama, u Sarajevu sada živi nešto više od 300.000 stanovnika. Prijeratnog stanovništva je nešto malo iznad dvije trećine, a ostatak su doseljenici. U poslijeratnom Sarajevu više je starijeg stanovništva nego prije rata. Institucionalni problemi Sarajeva neriješeni su odnosi gradskih institucija i kantona te status grada Sarajeva kao glavnog grada BiH. Najveći investicijski projekt u glavnom gradu BiH je izgradnja sarajevske obilaznice koja se financira kreditom Svjetske banke od 70 milijuna eura. Sarajevska obilaznica bit će dio buduće autoceste na koridoru Vc u dužini od 5,7 km. Ostali veći investicijski projekti su izgradnja Importanne centra u vrijednosti nešto višoj od 60 milijuna eura. Raiffeisen banka BiH odobrila je prvi dio kredita za tu investiciju u iznosu od 10 milijuna eura. Osim toga, gradi se i poslovni centar Bosnia Bank International na mjestu prijeratne robne kuće Sarajka i Avaz Twist Towera na Marin dvoru. U sadašnjem sarajevskom gospodarstvu trgovina čini 47 posto djelatnosti, industrijska proizvodnja 15 posto, promet i veze 14, a financijske usluge i građevinarstvo 30 posto. Trgovina zapošljava 20 posto radnika, industrija 19 posto. Grad Sarajevo ima izrazito negativnu vanjsku trgovinu jer je njegov izvoz 330 milijuna eura (izvoz Federacije je 1,85 milijardi eura, a BiH 2,7 milijardi eura), a uvoz 1,44 milijarde eura. Zaposlenost u Sarajevu znatno je niža u odnosu na prijeratnu. Zaposlenih je svega 71.000, od čega 70 posto u gospodarstvu. Sarajevo sada ostvaruje trećinu prijeratne industrijske proizvodnje, ima 30 posto zaposenih u odnosu na prijeratno razdoblje, a robna razmjena s inozemstvom tek je petina one prije rata. Najveći izvoznici iz Sarajeva su Volkswagen Vogošća, Elektroprivreda BiH, Tvornica namještaja Standard, SM BH, Bosnalijek, Meltal, Fogs, Robot i Telma. Najveći uvoznici su opet Volkswagen, Energoinvest, Holdina, Orbico, Energopetrol, Petrol BH Oil Co, Podravka BiH, Gorenje commerce i Lura. Vrlo je često izražavanje nezadovoljstva iz drugih dijelova BiH zbog toga što je Sarajevo priskrbilo uvoznički monopol za ostale dijelove zemlje, monopol na proizvodnju cigareta, piva, bezalkoholnih pića.
(Gorden Knezović)