Krka, Gorenje, Lek i Mercator zadržali su čelna mjesta na listi stotinu najuglednijih slovenskih tvrtki. Agencija Kline&Partner i ove godine provela je istraživanje u poslovnoj javnosti o uglednu pojedinih tvrtki i na vrhu liste nije bilo većih iznenađenja u odnosu na lani, ali u prvih deset iznenađujuće se probio Microsoft. S 19. mjesta naglo je skočio na osmo, iza Mobitela, Merkura i Petrola, a ispred Trima i Pivovarne Laško. Krka je najbolje ocijenjena u kategoriji skrbi za zaposlene i društvene odgovornosti, a tek nešto slabije po kriteriju financijske učinkovitosti. Gorenje je prvo po kvaliteti i inovativnosti ponude te viziji i vođenju, dok je nešto slabije po društvenoj odgovornosti. Ali zato ga nema među deset tvrtki po kriteriju financijske učinkovitosti. Lek je kao treći najbolje ocijenjen po financijskoj učinkovitosti, te brizi za zaposlene i okoliš. Po kvaliteti ponude, iza Gorenja svrstani su Terme Olimia, inače vlasnici Termi Tuhelj, zatim Helios pa Terme 3000 i Terme Čatež. Najinovativnija poduzeća su Gorenje, Adria Mobil, T-2, IBM, Elan i Trimo. Među stotinu tvrtki svrstano je 11 banaka, ali iznenađuje činjenica da je najviše ocijenjena Nova ljubljanska banka zauzela 38. mjesto.

Ostale banke svrstane su na donji dio ljestvice, a zadnja je Banka Celje, članica NLB grupe, premda je zabilježila najveću dobit. Slovenski analitičari iznenađeni su velikim uspjehom svjetskih brendova, kao što su Microsoft, IBM i Hewlett Packard jer su smatrali da te marke nisu dobro poznate u javnosti koja preferira domaće tvrtke. Među stotinu poduzeća svrstalo se i pet osiguravateljskih kuća, a najbolje od njih, Triglav osiguranje, zauzelo je 15. mjesto. Među trgovačkim poduzećima najugledniji su Mercator i Merkur, a dobro su ocijenjeni i Spar Slovenija i Engrotuš. Svi proizvođači pića zauzeli su mjesta u gornjoj polovici ljestvice, a redom su tu Pivovarna Laško, Fructal, Radenska, Pivovarna Union. Miro Kline, vlasnik agencija, ističe i neke loše primjere. Tako naglašava da je ACH, bivši Autocommerce koji je proteklih godina zauzimao visoko mjesto, promijenio ime i to loše predstavio javnosti pa izgubio prepoznatljivost. Vrlo skroman ugled ima i Salonit Anhovo, koji plaća cijenu zbog korištenja azbesta i trovanja ljudi istim. Kline stoga smatra da bi Salonitu najbolje bilo promijeniti ime. Krivnju za loš poslovni ugled on svaljuje na premalo komunikativne direktore i njihovo prerijetko pojavljivanje u javnosti iako to ne škodi njihovu poslovnom uspjehu. Naravno, pritom valja imati na umu da prečesto pojavljivanje u javnosti može biti dvosjekli mač.