Ministar za kapitalna ulaganja Srbije Velimir Ilić, uime Vlade, i predsjednik španjolske kompanije FCC Jose Mayor Oreja potpisali su 30. ožujka koncesijski ugovor prema kojemu će ta kompanija, zajedno s austrijskom Alpinom Meireder, sagraditi autocestu od Horgoša do Požege u roku od pet godina, s time da će imati koncesijska prava 25 godina. Ugovor je potpisan pet mjeseci nakon što je ocijenjeno da je konzorcij FCC – Alpina Meireder dao najbolju ponudu u vrijednosti od 1,3 milijarde eura. Toliki vremenski razmak između ocjene o najboljoj ponudi i potpisivanja ugovora bio je ispunjen kotroverznim pogledima na prvu koncesiju, što je utjecalo na sporost o konačnom dogovoru, a nije iskjučeno da se osporavanja nastave jer razlozi koji su do toga doveli potpisivanjem ugovora nisu otklonjeni. Riječ je o autocesti koji je jednim dijelom već završena tako da koncesionaru ostaje sagraditi lijevu traku od Horgoša do Novog Sada u duljini od 106 km, te kompletnu autocestu od Beograda do Požege (148 km), kao i održavanje sagrađenog dijela od Novog Sada do Beograda na kojemu će ubirati cestarinu. Koncesiju osporavaju vojvođanske vlasti pa je predsednik Skupštine Bojan Kostreš zatražio da jedan od prvih zadataka buduće republičke vlade bude poništenje ugovora. Na tu okolnost Konzorcij je bio bio upoznat odmah nakon što je njegova ponuda ocijenjena najboljom pa su koncesionari zatražili dodatna objašnjenja od republičke vlade da dobiju jamstvo kojim će im biti zajamčeno da posao neće izgubiti dolaskom nove vlade ili ometanjem od strane pokrajinskih vlasti, koja smatra da će Vojvodina time što gubi pravo na naplatu cestarine biti oštećena za 450 milijuna eura. Drugi razlog sporog dogovaranja sastojao se u tome što je Vlada inzistirala na bankarskim garancijama za cijeli projekat, dok je druga strana izjavljivala da jamstvo može dobiti postupno, odnosno kako se koja dionica bude gradila.

Na kraju je srpska strana popustila, ali je ostala opasnost da se u odsutnosti jamstva koncesionar može, bez rizika, povući iz posla kada sagradi najisplativiji dio autoceste. Konzultant za strana ulaganja Milan Kovačević tvrdi kako sukcesivno davanje bankarskih garancija znači da država ne može ništa učiniti ako koncesionar ne pribavi novo jamstvo. Dok je pravac Beograd – Novi Sad najprometnija prometnica u Srbiji, dotle se budućoj autocesti od Beogradu do Požege osporava rentabilnost. Stručnjaci su izračunali da na tom pravcu dnevno prolazi oko 16.000 vozila, dok se za rentabilnost autoceste kao donja granica smatra frekvencija od 20.000 vozila. Zbog toga se u dijelu srbijanskih stručnih krugova smatra kako je isplativije graditi puluautocestu (po dvije trake u svakom smjeru) nego autocesta s ukupno šest traka jer bi investicija u tom slučaju bila za oko 40 posto jefitinija. sKontroverzne ocjene postoje i o tome je li gradnju autoceste trebalo povjeriti stranim investitorima i s njima sklapati koncesijski ugovor. Po njima, država je u taj projekt trebala uložiti sredstva dobivena od prodaje Mobtela (1,150 milijardi eura). Umjesto toga, monetarna vlast ih je pohranila u stranoj banci, uz nisku kamatu, ostavljajući mogućnost da se taj novac preko poslovnih banaka vrati u Srbiju, na kredite na koje će biti plaćana najviša kamata u regiji. Autocesti se pridaje značenje za privredni razvoj dijela Srbije kroz koji će prolaziti, kao i za unaprjeđenje turizma Zlatibora, Zlatara, Golije. Unatoč tome, projekt otvara sumnju da je Vlada na izmaku mandata povukla jedan tako krupan i rizičan financijski potez, koji podsjeća na problematičnu prodaju RTB Bora.