Borbe, sila, ali i obična “prepucavanja” oduvijek su privlačile pozornost. Još od doba Nerona koji je kršćane bacao u arenu s lavovima kako bi svjetini pružio “kruha i igara” pa do doba socioloških studija borbe “lava i lisice”. Politika je oduvijek bila prava arena za pokazivanje snage, ali i umijeća te pridobivanja poklonika – zapravo, moglo bi se reći da je jedini način osvajanja glasova moguć upravo kroz borbu. Osim pokojeg fizičkog izleta “štiklom u glavu”, većina se modernih političkih borbi ipak vodi na verbalnoj razini. Međutim, kako tehnologija svakim danom napreduje, tako se i prepucavanja dižu na neku drugu razinu sa svakim novim izborima. Tisak, televizija i raznorazni javni istupi polako odlaze u zaborava, a na scenu stupa, dakako – njegovo veličanstvo Internet.

Vizualan i dostupan
Da su prepucavanja preko Interneta u modi, postalo je vidljivo već na prošlim izborima za predsjednika države, ali i na parlamentarnim izborima kada se netko domišljat (i nadasve kreativan) sjetio u Photoshopu obraditi lica predsjedničkih kandidata aludirajući na njihove mane i karakteristike, pritom ne štedeći nikoga. S druge strane, teško da bi se takav način izražavanja mogao okarakterizirati kao borba među konkurentima budući da su svi bili “dotaknuti”. Tako su predsjednik demokratske i liberalne stranke zamijenili frizure te obojica podsjećali na Duška Lokina, kandidatkinja za predsjednicu postala je svojevrsna maskota pašteta i slično. Međutim, tek ove godine svjedoci smo kako Internet postaje sve važnija instanca u političkim borbama. Jedan od glavnih razloga je svestranost tog medija. Osim što je vizualan, brz i lako dostupan, promjenljiv je, može ga se komentirati, utjecati na njega, ali i zabraniti ako nam nije po volji. Hillary Clinton i Barack Obama pravi su pioniri internetske “pljuvačnice”. Nakon što je Hilary svoje “pro” spotove demonstrirala na svim video tražilicama pa i na YouTubeu, uskoro se pojavio protuspot koji nekadašnju prvu damu, a sada jurišnicu na prijestolje najmoćnije države svijeta, prikazuje kao Orwellova velikog brata koji uvjerava javnost u poticanje individualnosti, a zapravo zatire svaku manjinu. Dakako, nije bilo teško ustvrditi da je pokretač anti-Hillary spota upravo Obama čiju kandidaturu potiču manjine budući da bi njegovim mandatom to bio početak jedne nove, procrne Amerike. YouTube se može smatrati svojevrsnim revolucionarom u raspačavanju pro i anti materijala političkih stranaka. Osim spotova koje stvaraju sami kandidati, poradi svoje jedinstvene konstrukcije i načina rada, Youtube svojim korisnicima omogućuje i besplatno skidanje materijala koji još nije prikazan na televizijskom programu. Poput najnovije epizode South Parka, ponovno s Hillary u glavnoj ulozi, ili pak kataklizmičkog filma nekadašnjeg predsjedničkog kandidata Ala Gorea o ekološkim predviđanjima koja su sve samo ne bajna. Još je jedna forma osim Youtubea ekstremno popularna među svjetskim, ali i hrvatskim političarima u pokušajima da pridobiju glasove javnosti. Riječ je o blogovima ili internetskim dnevnicima u kojima se svatko od njih prikazuje u idealnom svjetlu. Svojevrsna internetska inačica Big Brothera ide u prilog današnjem voajerizmu, ali i konzumerizmu gdje je svatko od nas poželjan plijen samo ako se ogoli javnosti i dopusti joj pristup u svoju intimu. Blogovi tako postaju svojevrstan uvid u svakodnevicu političara, zvijezda i onih koji su nedostupni običnim smrtnicima. Na taj način daje im se privid realnosti, stvarnosti i pripadanja svijetu puka iako je to sve samo ne istina.

Gigantski razmjeri
Primjer nedavnog “oglasa” gdje Vladinu glasnogovorniku raste nos poput Pinokija upućeni smatraju prilično efikasnom – iz čisto marketinške perspektive – jer je uočljiv i mijenja se svaki dan (osobi raste nos). Manipuliranje Googleom, pak, legitimno je u okviru onoga kako takve tražilice rade. I opet, tko ima volje i vremena za takav oblik “političkog aktivizma”, smatraju upućeni, samo neka se time bavi. U devedesetima smo imali ratove plakatima kad su se stranke optuživale da “udarne trojke” idu noću i trgaju plakate konkurenciji, sad je valjda došlo vrijeme da se to preseli na Internet. Stručnjaci smatraju da se na Internetu u Hrvatskoj još ne ratuje više nego što je to slučaj s drugim medijima, dok je u svijetu to poprimilo zaista gigantske razmjere. Možda razlog tomu možemo pripisati i (ne)educiranosti političara od kojih se mnogi ne znaju služiti Internetom ili pak engleskim jezikom, napisati tekst ili poslati mail. S druge strane, u svijetu gdje je pristup World Wide Webu stavka koja se podrazumijeva u popisu stanovništva (kod nas je to pitanje: imate li WC integriran u kući ili izvan nje), Internet postaje normalnim sredstvom dosizanja cilja: u ovom slučaju pobjede, a u slučaju Hillary i Baracka svjetske dominacije. A to i nije tako mala stvar.

Internet pere prljavo rublje

Internet je ‘izgubio nevisnost’ u političkim obračunima polovicom devedesetih u Sjedinjenim Državama, kad je web stranica DrudgeReport u vlasništvu internet-novinara Matta Drudgea, objavila prve informacije o seksualnoj aferi Clintona i Monice Lewinsky. To je uskoro postala omiljena praksa američkih medija zbog koje su opasno narušili vjerodostojnost u koju su se kleli. Veliki mediji, nacionalne novine i televizijske postaje koriste Internet baš kao što su prije desetljeće ili dva koristili britanske medije: oni ‘operu prljavo medijsko rublje’ nakon čega veliki mediji “objese” to rublje pred širom publikom. Tako je kultura trača zavladala Amerikom. Slični slučajevi dogodili su se i u Hrvatskoj. Sjetimo se kako je Index.hr pokrenuo aferu Verona, a ista stvar dogodila se i prilikom objave starog govora predsjednika Mesića u kojem je on hvalio NDH.
(T. Klauški)