“Najočekivanije rock-izdanje ove godine”, “jedan od zasigurno najboljih albuma koji će biti objavljen ove godine”, počinje potpuno nepotrebnim uvodnim instrumentalom. Ipak, već druga skladba “Carstvo Pasea” prelazak je iz prve u petu brzinu. Milu i dalje smetaju sve neprirodnosti potrošačkog društva i pritiska na međuljudske odnose s kojima se vrlo uspješno obračunava: “Tamo gdje boje ne bodu oči”, “Živi božica Ikea”, “Pitaš se da ‘l ćeš ikada moći u dvobojno carstvo pasea”. “Nije sve tako sivo”, treća skladba na albumu i nije tako siva, ali nije ni bogznašto. “Superman” je pijani singalong pop punk koji baš i nije u stanju natjerati vas na pjevanje tako da će ta pjesma završiti na skipu. “Planeta”, peta skladba na albumu vjerojatno je i najslabija jer je zapravo jedina na kojoj Mile kao tekstopisac stvarno zakazuje, prepuna je općih mjesta i stalno je prati osjećaj da je već negdje odsvirana i probavljena, a povrh svega je predugačka. No prva sljedeća pjesma, “Ranjeni i ludi” jedna je od najtoplijih i najiskrenijih posveta mladosti bez obveza… i svakako nije punk. Ali na sreću nije Prljavo kazalište, bez konkurencije najbljutavija “rock” grupa koja je uspjela od svojeg jednako iritantnog “domobranstva” napraviti karijeru državnog VIS-a. “Biološki sat” je muzički klasično Hladno pivo, ali bez ikakve inovacije. “Kaže stari šta nam fali” je bizarna kombinacija ’oi punka’, Oliverova hita “Što učinila si ti” i sympho-rocka, koja je samo podloga kritike grabežnog tranzicijskog kapitalizma u Hrvatskoj i jedan od potencijalno najvećih hitova na albumu. I dok je “Konobar”, pijana tužaljka s osvrtom na utraćenu večer protkana motivima irskog folka, rutinski odrađena stvar koja podsjeća na kasnije albume benda, sljedeća “Sreća” još je jedna odlična pravovjerno ne/pankerska kritika konzumerizma puna ironije koja povremeno zaziva duhove Haustora. Album završava “Džepnim bogom” koji govori o uzaludnosti vjerskog fanatizma i netrpeljivosti, uspješno izjednačavajući s nogometnim huliganima, koji su, ironično, dobar dio publike Hladnog piva. Mile je odličan tekstopisac, šteta što ga ne prate malo inovativniji muzičari koji u nedostatku inspiracije ne bježe u korištenje irskih folk motiva i akustične gitare.