Još je nepoznato hoće li se mlinarsko-pekarska industrija odreći inicijative, koju je u njihovo u javnost iznio Davor Hrsto, direktor Žitozajednice. Grupacije koja okuplja 22 mlinara i 35 pekara, što drže 70 posto tržišta brašna i 80 posto kruha te zapošljavaju 8000 radnika. Protiv odluke da štruca kruha u prosjeku dnevno poskupi 40 lipa ustali su zaštitnici 11 posto siromašnih Hrvata plus još 10 posto onih za koje Svjetska banka upravo otkriva da su izloženi riziku siromaštva. Konačno se na istoj strani nađoše sindikati i premijer Sanader. “Nema razloga za poskupljenje”, tvrde. Protivnici poskupljenja zborno tvrde: kilogram pšenice stoji 85 lipa, 15 posto manje nego lani, a lož ulje je navodno jeftinije za 33 lipe. No cijena koju spominju nije tržišna nego otkupna, država je jamči farmerima ako ne prodaju skuplje, u veljači je za kilogram trebalo dati 1,11 kuna. Kruh se peče na struju ili plin, poručuju neznalicama pekari te ističu: kruh pečen na lož ulju nitko ne bi kušao ma kako bio gladan. I pekari će, iako rade isključivo noćnu šihtu s plaćama ispod prosjeka države, kupovati skuplji kruh. Njihov vapaj o ucjenama (nepoznatim EU): pet kuna po štruci dijele pola-pola s trgovcima (plus neplaćanje dugo i po nekoliko mjeseci) nije dopro ni do sindikata ni do premijera, a kamo li trgovaca. Koji u sve jačoj konkurenciji hoće kupce cjelodnevno mamiti raznovrsnom ponudom i pekarskih proizvoda te naručuju obilje i po vrstama i po količinama. Zašto ne, kad neprodani asortiman nije trošak trgovca nego pekara. Nitko sa glasne sindikalno-političke scene nije se osvrnuo na prijedlog pekara.

Kruh može odmah pojeftiniti ako trgovci prihvate da rabat padne sa 30 na 15 posto (unutar EU 5 posto) a rizik neprodanog kruha ravnomjerno podijele. I Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja u najavljenom poskupljenju kruha pronašla je ono što u dosadašnjoj praksi hrvatskog tržišta nije bilo evidentno nigdje, unatoč mnogim ortaklucima. Kartelni sporazum. Zbog 40 lipa pekari mogu dobiti kaznu, do 10 posto godišnjeg prihoda. I dok dežurni ‘dušobrižnici’ grme nad pekarima istodobno u tišini prolazi odluka ravnateljstva Hrvatske radio televizije o poskupljenju TV pristojbe od 1. ožujka sa 66 na 69 kuna. U milijardi i pol kuna, koliko je lani navodno iznosio proračun HRT-a, dvije trećine iznosa je iz pristojbe. Iz džepova onih istih siromašnih Hrvata čije interese gromoglasno brane zbog 40 lipa. Na što će biti potrošene kune iz skuplje pristojbe? Hoće li se dogodine i za njima vući repovi o golemim isplatama radova iz vanjske produkcije. U 57 tvrtki-članica Žitozajednice radi 8000 radnika uz prosječnu bruto plaću od 5200 kuna. Prije dvije-tri godine na HRT-u je “radilo 3507 zaposlenih sa svim pravima iz radnog odnosa te još 3165 osoba koje nisu a trebale su biti prijavljene nadležnim tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja” evidentirala je državna inspekcija, nakon što je Sindikat novinara zatražio provjeru. Prosječna neto plaća na HRT-u u 2006. iznosila je 5300 kuna. U Hrvatskoj se godišnje za hranu potroši oko 38 milijardi kuna, iz tog iznosa na kruh odlazi tek jedna milijarda. Otprilike koliko Hrvati godišnje izdvoje i za pristojbu HRT-u. U predizbornoj kampanji na hrvatski način, koja već traje, cijenu kruha treba držati pod kontrolom, a pristojbu HRT-u – poskupljivati.